Cheers to that
Moderator: sanela
- dezorijentisana
- Posts: 34
- Joined: Wed Jan 07, 2015 2:16 am
Re: Cheers to that
Evo me opet na svojoj temi posle dugo vremena. Ima li uopste poente da dalje pisem, i da li ce iko nauciti nesto iz moje price? I ja sam znala mnogo ljudi koji su otisli ovim ili slicnim putem pa me to nije sprecilo da i ja krenem i unistim sebe i ljude oko sebe... I dalje sam tu na ovom svetu, fizicki. Psihicki ni sama ne znam gde sam. Ne znam ni zasto sam jos tu kada nista dobro nikome ne donosim.
-
- Posts: 1701
- Joined: Sun Feb 01, 2009 10:00 pm
Re: Cheers to that
to što ti nisi izvukla pouke iz priča sličnih tvojoj, ne znači i da netko drugi nije, zar ne? u krajnjoj liniji, pisana ispovjest, može bit katarzična jer zahtjeva racijom usmjereno usrijedsređenje na problem zarad potrebe njegove verbalizacije, te na koncu, ispisivanja, a da bi se što vjernije predstavio čitatelju, koji će mogućno, izvuć pouke, te je potencijalna dobrobit i tebi i netkome anonimnom tko čita
drugim riječima: piši, ne može škodit
drugim riječima: piši, ne može škodit
Re: Cheers to that
Pisi ja sam sigurna da su mnogi naucili nesto iz ove tvoje priče jer se ovde pise samo o narkomanjji a o alkoholu se veoma malo pise i zna jer ljudi kod nas misle da to nije opasno,svi piju ali mnogi nisu ni svesni da su zavisni od alkohola , da li i dalje pijes, sta radis, sta se desavalo, imas li sad decka, jesi li zavrsila fax, kakve jos probleme si imala zbog alkohola i da li si trazila neku strucnu pomoc, kakva je situacija sa roditeljima da li znaju sta se desava i jesi li i dalje u BG
- dezorijentisana
- Posts: 34
- Joined: Wed Jan 07, 2015 2:16 am
Re: Cheers to that
Posle 2 godine sam ušla na forum i pročitala svoju ispovest, tj delove koji su na forumu...
Želim da nastavim da pišem ali ne znam ima li svrhe posle ovoliko vremena
Želim da nastavim da pišem ali ne znam ima li svrhe posle ovoliko vremena
-
- Posts: 457
- Joined: Sun Feb 02, 2020 7:29 am
Re: Cheers to that
Piši zbog sebe. Kažeš da želiš da nastaviš. Nastavi.dezorijentisana wrote: ↑Sun Aug 30, 2020 4:52 am Posle 2 godine sam ušla na forum i pročitala svoju ispovest, tj delove koji su na forumu...
Želim da nastavim da pišem ali ne znam ima li svrhe posle ovoliko vremena
Kakva je sada situacija kod tebe?
Re: Cheers to that
Pisi,ima nas jos sa istim problemom,mozda pomogne i nama i tebi.dezorijentisana wrote: ↑Sun Aug 30, 2020 4:52 am Posle 2 godine sam ušla na forum i pročitala svoju ispovest, tj delove koji su na forumu...
Želim da nastavim da pišem ali ne znam ima li svrhe posle ovoliko vremena
-
- Posts: 1696
- Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm
Re: Cheers to that
Ima svrhe, ako ništa ono radi to zbog sebe a ne zbog drugih.dezorijentisana wrote: ↑Sun Aug 30, 2020 4:52 am Posle 2 godine sam ušla na forum i pročitala svoju ispovest, tj delove koji su na forumu...
Želim da nastavim da pišem ali ne znam ima li svrhe posle ovoliko vremena
Ja sam se "povampirila" iz 2005. a nisam jedina.
Re: Cheers to that
Posto se ljudi tu na forumu cesto pitaju ima li smisla nastaviti pisati - evo mene tu nakon 4 godine, citam opet pricu, zelim nastavak
Btw, moj muz i dalje ne pije, potpuno cist od 2015 ❤
Btw, moj muz i dalje ne pije, potpuno cist od 2015 ❤
Tanda wrote: ↑Sat Jan 14, 2017 11:04 pmdezorijentisana wrote:E ovako, prvo što se tiče blokatora i odlaska negde na detox, trenutno nisam baš u finansijskoj situaciji jer trenutno ne radim i u potrazi sam za poslom, a tu je i fakultet i troškovi oko njega, računi, i ostalo. meni šalju novac moji ali ne toliko da bih imala za detox nede i blokatore, dajem već deo novca na psihijatra i prepisane lekove
Prvi post na ovom forumu stavljam - a čitam ga godima. Zato jer su mi druge priče zanimljive, iako daleke; a ova mi je zanimljiva - i bliska.
Moj muž je alkoholičar, ne znam koliko godina je alkoholičar, ali počeo je sa 14 godina i prestao sa 43. Upoznali smo se kad je imao 32 godine, znači 11 godina sam sa njime bila na njegovom alkoholičarskom putovanju.
Što i kako je bio dok je pio nije važno za ovu temu, ali možda šta pomogne kako je prestao.
Uglavnom, on je tokom godine uvijek imao bar jedan pokušaj prestanka pijenja. Ne onako zapravo, ne sa namjerom da više nikad ne popije kap, nego u stilu 'pretjerao sam, sad pauza, pa ću onda pit, samo ne toliko'.
Taj prestanak pijenja, u kolovozu 2015 je bio loš. Nije bilo uobičajeno, samo tremor, drhtavica, zimica. Dodale su se tome halucinacije, slušne i vizualne. U nedjelju je prestao pit i već u nedjelju sam vidjela da je loše. Rekla sam mu da je opasno ovako sam sa sobom prestat pit.
U ponedjeljak se samo srušio sa stolice na pod u epileptičnom napadu, prvom ikad.
Hitna pomoć. Obavljeni pregledi, on pogubljen u vremenu i prostoru. Priča sa psihijatricom, prvi put u životu, zove me nakon i govori da ide na odjel psihijatrije dobrovoljno. Nakon tjedan dana odlučuje se na psihijatrijsku bolnicu, kamo ostaje manje od sugeriranog, samo mjesec dana. Od izlaska ide na AA (kod nas - KLA) redovito. Samo par puta je imao želju za alkoholom, koja je jako brzo prošla.
Bio je na lijekovima (protiv epilepsije, depresije, nikad antabus) - nakon 6 mjeseci mu je sve od lijekova ukinuto (postepeno naravno).
Kod njega je ključ što on prije te epizode nije imao život, mislim, imao ga je, ali kroz njega je išao pijan i dosta nesvjesan svega. Života. Dana, sunca, zraka, prirode, mene, svega. Imao je kafiće i cugu. Ostalo je bilo bitno, ali jako malo bitno. I ovom epizodom je dobio nešto što nije imao prije. Vrijeme. Shvatio je šta voli, kako voli provoditi dane, veseli se otkrivati u čemu uživa, što mu se ne sviđa, što mu se sviđa.
Nije samo to, ključna je ispravna stučna pomoć i ustrajanje u tome.
AA - po meni, nitko ili bar 99,9% ne može bez AA (iliti KLA). Drugi ljudi koji su to prošli i prolaze + stručna pomoć.
Mani ti sad fax i ne znam šta, ako te alkohol ubije, a hoće, biti će totalno svejedno jesi li umrla kao dipl.ing. ili kao SS.
Uočila sam da i dalje nisi iskrena sa roditeljima i bivšim. Moraš imati podršku u bližnjima, moraš im reći što se događa.
Psiholog/psihijatar ti neće pomoći u par sastanaka. Godine su potrebne sustavnog rada, a to sustavno i košta. Prijavi se negdje u 'sustav'. Ne znam u kojoj si državi, u HR muž nigdje nije imao problema (kasnije oko nalaženja posla) radi toga što je liječen u psih.bolnici. Npr poslodavac je od njega tražio liječnički pregled kojega je obavio bez da je liječnik na pregledu to uopće znao.
Pročitaj ''Alkoholizam'' od Roberta Torrea, najbolja stučna knjiga na temu alkohola koju sam pročitala, a pročitala sam sve koje sam mogla posuditi i kupiti. Pročitaj ''Opijanje - ljubavna priča' - čitajući tebe, podsjetila si me na tu knjigu.
Upoznaj se sa alkoholizmom i iz drugog kuta, da vidiš u koje sve zamke bi mogla upasti. Probaj slušati što ti govore - bilo tko, npr. psiholog ili u klubu ili na forumu - ne sa onim površnim ''da da hoću'' nego probaj pročitati, razumjeti, shvatiti, primijeniti, pokušati.
I naravno, ako poklekneš, kreni drugi dan ispočetka. Tu veliku ulogu odigra klub, jer ti bed pred ljudima kojima npr godinama trkeljaš kako više nećeš poslije izać na oči, a da nakon recidiva ne kreneš ispočetka apstinenciju.
To je sve čega se mogu sjetiti, a da bi možda imalo kakve koristi.. Sretno :*
Re: Cheers to that
Super. Svaka cast!
Hvala sto si se javila
Hvala sto si se javila
-
- Posts: 1696
- Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm
Re: Cheers to that
Ekstra! Evo nam još nekoga, pozdrav!Tanda wrote: ↑Sun Apr 18, 2021 11:15 pm Posto se ljudi tu na forumu cesto pitaju ima li smisla nastaviti pisati - evo mene tu nakon 4 godine, citam opet pricu, zelim nastavak
Btw, moj muz i dalje ne pije, potpuno cist od 2015 ❤
Tanda wrote: ↑Sat Jan 14, 2017 11:04 pmdezorijentisana wrote:E ovako, prvo što se tiče blokatora i odlaska negde na detox, trenutno nisam baš u finansijskoj situaciji jer trenutno ne radim i u potrazi sam za poslom, a tu je i fakultet i troškovi oko njega, računi, i ostalo. meni šalju novac moji ali ne toliko da bih imala za detox nede i blokatore, dajem već deo novca na psihijatra i prepisane lekove
Prvi post na ovom forumu stavljam - a čitam ga godima. Zato jer su mi druge priče zanimljive, iako daleke; a ova mi je zanimljiva - i bliska.
Moj muž je alkoholičar, ne znam koliko godina je alkoholičar, ali počeo je sa 14 godina i prestao sa 43. Upoznali smo se kad je imao 32 godine, znači 11 godina sam sa njime bila na njegovom alkoholičarskom putovanju.
Što i kako je bio dok je pio nije važno za ovu temu, ali možda šta pomogne kako je prestao.
Uglavnom, on je tokom godine uvijek imao bar jedan pokušaj prestanka pijenja. Ne onako zapravo, ne sa namjerom da više nikad ne popije kap, nego u stilu 'pretjerao sam, sad pauza, pa ću onda pit, samo ne toliko'.
Taj prestanak pijenja, u kolovozu 2015 je bio loš. Nije bilo uobičajeno, samo tremor, drhtavica, zimica. Dodale su se tome halucinacije, slušne i vizualne. U nedjelju je prestao pit i već u nedjelju sam vidjela da je loše. Rekla sam mu da je opasno ovako sam sa sobom prestat pit.
U ponedjeljak se samo srušio sa stolice na pod u epileptičnom napadu, prvom ikad.
Hitna pomoć. Obavljeni pregledi, on pogubljen u vremenu i prostoru. Priča sa psihijatricom, prvi put u životu, zove me nakon i govori da ide na odjel psihijatrije dobrovoljno. Nakon tjedan dana odlučuje se na psihijatrijsku bolnicu, kamo ostaje manje od sugeriranog, samo mjesec dana. Od izlaska ide na AA (kod nas - KLA) redovito. Samo par puta je imao želju za alkoholom, koja je jako brzo prošla.
Bio je na lijekovima (protiv epilepsije, depresije, nikad antabus) - nakon 6 mjeseci mu je sve od lijekova ukinuto (postepeno naravno).
Kod njega je ključ što on prije te epizode nije imao život, mislim, imao ga je, ali kroz njega je išao pijan i dosta nesvjesan svega. Života. Dana, sunca, zraka, prirode, mene, svega. Imao je kafiće i cugu. Ostalo je bilo bitno, ali jako malo bitno. I ovom epizodom je dobio nešto što nije imao prije. Vrijeme. Shvatio je šta voli, kako voli provoditi dane, veseli se otkrivati u čemu uživa, što mu se ne sviđa, što mu se sviđa.
Nije samo to, ključna je ispravna stučna pomoć i ustrajanje u tome.
AA - po meni, nitko ili bar 99,9% ne može bez AA (iliti KLA). Drugi ljudi koji su to prošli i prolaze + stručna pomoć.
Mani ti sad fax i ne znam šta, ako te alkohol ubije, a hoće, biti će totalno svejedno jesi li umrla kao dipl.ing. ili kao SS.
Uočila sam da i dalje nisi iskrena sa roditeljima i bivšim. Moraš imati podršku u bližnjima, moraš im reći što se događa.
Psiholog/psihijatar ti neće pomoći u par sastanaka. Godine su potrebne sustavnog rada, a to sustavno i košta. Prijavi se negdje u 'sustav'. Ne znam u kojoj si državi, u HR muž nigdje nije imao problema (kasnije oko nalaženja posla) radi toga što je liječen u psih.bolnici. Npr poslodavac je od njega tražio liječnički pregled kojega je obavio bez da je liječnik na pregledu to uopće znao.
Pročitaj ''Alkoholizam'' od Roberta Torrea, najbolja stučna knjiga na temu alkohola koju sam pročitala, a pročitala sam sve koje sam mogla posuditi i kupiti. Pročitaj ''Opijanje - ljubavna priča' - čitajući tebe, podsjetila si me na tu knjigu.
Upoznaj se sa alkoholizmom i iz drugog kuta, da vidiš u koje sve zamke bi mogla upasti. Probaj slušati što ti govore - bilo tko, npr. psiholog ili u klubu ili na forumu - ne sa onim površnim ''da da hoću'' nego probaj pročitati, razumjeti, shvatiti, primijeniti, pokušati.
I naravno, ako poklekneš, kreni drugi dan ispočetka. Tu veliku ulogu odigra klub, jer ti bed pred ljudima kojima npr godinama trkeljaš kako više nećeš poslije izać na oči, a da nakon recidiva ne kreneš ispočetka apstinenciju.
To je sve čega se mogu sjetiti, a da bi možda imalo kakve koristi.. Sretno :*