Hahaha, da, pre mesec dana sam najvao da me nece biti 10 dana, ali me nije bilo dve nedelje.yasujirozu wrote: ↑Wed May 20, 2020 10:04 pmni jednom nisi otišao na onoliko dana koliko si gromopucatelno najavljivao!![]()
ne budi vazda drama queen, no piši kad želiš
https://www.youtube.com/watch?v=SDTSUwIZdMk


Jos jednom hvala Loki burazeru, i evo da se upoznamo malo bolje. Ja sam isto propali sportista. Propali sportista, propali smeker, propali student, propali talenat za sviranje i pevanje, propali talenat za elektrotehniku... Sve u svemu, suvi propalitet.


Sto se tice gudre, ozbiljnu adikciju sam imao na travu kao klinac, i na bup kao matoro magare. Nakon 3 godine duvanja kao klinac, skoro svaki dan, spustio sam sve svoje kriterijume i postao nesto sto nisam. Posle sam proredio drogiranje, i prilicno se pripovratio, ali je ljubav prema gudranju naravno ostala. Da ne tupim puno, nego da pokusam da skratim. Bio sam u neku ruku poseban, nisam bio bas narkoman po knjizi sto se kaze. Recimo dop sam probao jos 2001.-e, sa 15 godina, u drugom polugodistu osmog razreda, ali nikad vecih problema nisam imao sa njim. Imao sam do 2009.-e serije zaukavanja, po mesec, dva, tri, ne svaki dan, pa prekidao. Imao sam neki vid psihicke zavisnosti od njega, ali ne onu navucenost i fizicku zavisnost. Tacnije protiv te psihicke zavisnosti se i sada borim. Od fizike, stizao sam do jezenja, cesceg kijanja nego sto je to normlano, znjenja ispod pazuha i znojenja u toku sna. Bolove, drhtavicu, nemirne noge, stomacne tegobe, sirenje zenica nikad nisam imao. Utripovao sam da apsulutno ja kontrolisem svoje uzimanje psihoaktivnih supstanci, sto sam mnogo kasnije shvatio da je to naravno bila zabluda. Navucenost na dop sam izbegao, ali me je sacekao njegov mladji brat bup, jebao mi kevu, i doslovno me satrao. Sa nekih 28 i po godina sam se navukao na bup, hrpa pokusaja skidanja, i konacno uspeo da se skinem prosle godine nakon sto sam dao otkaz u firmi radi skidanja. Posle kao sto i pisah, recidivirah se na travuljinu u 5.-om mesecu apstinincije, a na dop u 6.-om. Jebem li ga, sad sam ok zadnjih mesec dana, nadam se da cu konacno poslagati te svoje kao ja volim da kazem delove mozaika, koj za cilj ima slobodan zivot, zivot bez supstanci. Sad sam dosta zauzet, i zivim na selu, a kad budem spreman da se vratim u grad, onda cu najverovatnije ici na psihoterapije. Tesko je naci dobrog psihoteraputa koji je upucen u bolesti zavisnoisti, ali naravno da se moze. Nedavno sam saznao za jednu zenu iz Novog Sada, 1967.-o godiste, koja je bila narkomaka "80.-ih i verovatno 90.-ih. Sada je odavno izlecena, majka troje dece, suosnivac i zamenik direktora ozbiljne organizacije koja se bavi lecenjem zavisnosti, imaju mislim i komunu, a ona se bavi koliko sam cuo i psihoiterapijom zavisnika, tako da ona sigurno zna materiju, i moze da pomogne...
Eto, ukratko o meni, a tebi zelim srecu i pamet naravno, i da postignes svoj zacrtani cilj. Budi iskren, i ako te nesto jebe, ne ustrucavaj se da kazes ovde. Ja sam ranije dosta precutkivao neke stvari, pa tek kasnije o njima pisao, sto je naravno bila greska. Slusaj zene ovde!

