Nesa_neske_01 wrote: ↑Fri Mar 13, 2020 11:42 pm
Jasno mi je. Ne pijem ja lekove. To sto vidis Aminalon nije lek, to je protein u slobodnoj prodaji. Pijem multivitamine. Bromazepam mi je prepisan. Njega izbegavam jer mi se spava. Pijem sto manje mogu. Kada moram.
Nije meni lako sad. 20 godina iza mene nema nista.
Malo treniram kuci, cekam leto da krenem i napolju da treniram. Obaveze oko primarne porodice. Uvek nesto.
Sa 40 godina radim sto sam trebao sa 20 godina. Pa ti sad vidi koliko je sati. Kratko.
Problem sad imam, krenuo jutros polako da razmisljam kako cu da napravim prioritete, imas ovde:
https://erickson.rs/prioriteti-kako-ih- ... ostaviti/
Nikakav sam sa tim. Gubim se u leru. Ne znam da zivim, kako dolikuje. Tu gubim energiju ili snagu u prazno bez cilja.
Koji crni lekovi, nema od toga srece. Nastavak drogiranja ali sada lekovima. Ja sebe tu ne vidim.
Rekao sam ti vec o tome sto si pisao gore. Dok ne krenes kod psihoterapeuta ne znas sta ce i kako ce biti. Ja o takvim stvarima vise ne razmisljam.
Odem na kontrole pricam sta i kako radim, gde gresim gde da pokusam da se ispravim i sve tako. Doktor mi kaze sta misli, sta bi trebao da radim. Malo po malo. Obicne zivotne stvari. Sve sam ti ovo vec pisao.
Nema kod mene vise nista. Sada pocinjem da zivim iz pocetka. Ja ne znam ni kako izgleda biti drogiran, za krize ne znam. Sve pobrisano Bozijom rukom. Proslosti sam rasterecen opet Bozijom rukom. Ali su posledice ostale od loseg i pogresnog zivota. Nemam ja vise puno sta da kazem za sad.
Osim da idem napred, jer iza mene nema nista.
Aha, drago mi je da sam pogresio, meni je ranije delovalo da si ti zakleti pobornik psihofarmacije, mada sam ja od sredine oktobra, pa sve do pre 20-ak dana dobar deo tog vremena bio u prilicnom ofsajdu/autu, cesto zbunjen, pa besan, itd... Imao sam kao i stabilne neke kratke periode, ali sve je to bilo bez veze, kesa sto bi se reklo.

Kao znao sam sta hocu, a u stvari, nisam, ako me razumes, jednom recju, konfuzan sam bio... Nisam dobro shvatao niti sebe, niti druge.
Mozda mi je u oktobru, koji mi je bio peti meces apstinencije od bupa, pocelo da se desava sleganje sistema u kom se ja nisam bas najbolje snasao, tacnije nisam se snasao.
Odredi sebi prioritete, ako vec nisi, i najbolje pisi u neku svesku te prioritete, planove, itd. Ja sam poceo da piskaram u neku svesku, kao sto vec pomenuh u nekom od prethodnih postova.
Planiras decu ako sam dobro ukapirao tvoj post? Pa super!

Dace Bog! Jos ako si se prilicno izbrorio sa zavisnoscu(koliko sam te ja ispratio, cist si dve godine, i zelja za godrom je iscezla), onda dete moze(u glavnom tako biva) da ti bude veliki izazov, podstrek, kako god da sredis svoj zivot konacno, naravno, uz konstantan rad na sebi. Nisi premator, koliko sam ja shvatio, rodjen si "79.-e, jedan moj rodjak puni ove godine 42 godine, tek se ozenio pre dva meseca otprilike, a nikad se nije drogirao, niti pio, niti pusio, vodio je uredan i odgovoran zivot, samo se malo kasnije ozenio, jos nema dece, ali dace Bog!
Uh, bromazepami(meni se jako zgadio taj lek), kad ih vec pomenu, evo i ja da kazem ovo. Ja sam ih zloupotrebljavao krajem 2008.-e i pocetkom 2009.-e, oko 4 meseca, bas velike kolicine. Uz travu i bup, na koje sam bio zestoko navucen, tu su i bromazepami jer sam se bas vostio njima to vreme, pisao sam jednom, ali me sramota da ponovo kazem koje kolicine.

Na dop sam takodje bio navucen, ali ne tako jako, kako da objasnim, jednostvno sam ga se bojao, ali sam ga i voleo, stvarno sam imao veliko strahopostovanje prema dopu, i uspelo mi je, ili me Bog sacuvao da se ne navucem bas jako na dop. Bas tada, posle bromazepama, pocetkom 2009.-e je krenulo moje najzesce navlacenje na dop(bilo ih je i ranije, ali ne kao te godine), opisao sam u jednom od prethodnih potova kako je islo moje navlacenje na dop te 2009.-e godine, kad sam ga najvise uzimao, pa sam mislim sredinom decembra kad sam video da je vrag odneo salu prestao da uzimam dop, i doziveo i krizu, ali blazu, vec sam to opisao, ali hajde ponovo. Jezio sam se, kijao, jako slabo spavao, mislim da jednu noc nisam u opse ni mogao da zaspim, a kad bih zaspivao, budio sam se "gola voda", morao da i da se presvlacim, i da menjam posteljinu da bih se vrtatio u krevet. E kad kad je to proslo, kad sam se oporavio, ja "genijalac" utripijem kako sam mnogo jak, pa sam nakon par meseci poceo ponovo da ga uzimam, ali redje, opet "genijalac", "karakterna gromada", pa sam pazio, nisam ga bas cesto uzimao, i to je stvarno potrajalo, pa sam poceo ponovo cesce da ga uzimam tek pred kraj 2013.-e, i tad otkrijem bup, malo po malo, bupom sam potpuno izbacio dop, i negde na kraju 2014.-e sam se poceo zestoko navlaciti na bup, uzimajuci ga i za posao, svo vreme zavaravajuci se kako je to mnogo manje opasno od dopa, i vec na pocetku 2015.-e sam bio bas navucen na bup, a jako sam ga olako shvatio, i tada je pocela moja cetvorogodisnja agonija sa njim, imao sam hrpu bezuspesnih pokusaja skidanja, kasnije sam doziveo i totalnu emotivnu zatupelost, nisam mogao na da placem, niti ljubav da osecam na pravi nacin, prosto, od bupa sam postao jedno vreme totalni emotivni invalid.
Ma da ne serem puno, mada vac sam puno i napisao, nego ovaj sad susret sam sa sobom mi je jako bitan, a taj susret jeste to da sam ja konacno shvatio i prizano sebi kad me je prosla delimicna, podsvesno formirana amnezija od bupa, gde sam ja sebe dug period bio ubedio kako ja nikad nisam bio navucen na dop, sto naravno nije tacno. Jebem li ga, sad sam mislim konacno svestan sebe kao zavisnika u celosti, bez nekih preskoka, negiranja ili zaboravljanja onoga sta je bilo...