
Cekala sam tatu, a on je ostao duze na poslu, imala sam tremu kao mqlo dete..
Bilo je nekih standardnih reakcija, koje me iritiraju,qli nekako se suzdrzah
I prica je otisla skroz u suprotnom smeru od problema,cak do moje srednje gde mi je tata opravdavao casove krijuci od nje, dakle tata je kriv za sve..
Jesmo se i zagrlile i malo se rasplakale, ali nije bas da je srecan kraj, u stvari nije jos ni kraj, jer su ona i tata ostali da pricaju..
Tokom sedmice cu zakazati termin,za dalje videcemo
Jeste mi lakse,bice mi jos lakse kad prodje par dana, nesto mi ke sad bedak i da izadjem iz sobe i kao sve je kul, a nije..I tako..
Stope, srecna slava!