O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Ovaj forum može sadržavati informacije koje nisu u skladu sa misijom ovog foruma.

Moderator: sanela

edy
Posts: 195
Joined: Sat Dec 05, 2009 11:45 pm
Location: mala kuća 2 sa 2

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by edy »

Ninocka wrote: Sat Jan 11, 2020 1:35 am

Ja slabo pamtim imena, pogotovo na forumu...
Cekaj, jesi li ti onaj sto je trebao da ide za inostranstvo da radi pa se na brzaka skidao sa bupa, i to cak i uspio, ili sam te pobrkala??
Da msm da o meni pricas, samo se nisam skinuo kuci
Nego tamo dje sam bio otisao.
nije sramota pasti,sramota je ne ustati..
licaninsasela
Posts: 2324
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by licaninsasela »

StopBup wrote: Sat Jan 11, 2020 10:40 pm
xxxana wrote: Sat Jan 11, 2020 10:12 pm
StopBup wrote: Sat Jan 11, 2020 10:02 pm
Gresis Like, naravno da sam svestan da imam neke kompleke. Nego ti ne kapiras neke stvari u vezi mene. Ja sam kroz zivot uspeo da naucim skoro sve te stvari sto si ti naucio u komuni, znas ti sta sam ja prosao u svom zivotu, iamo sam jako buran zivot. Ja sam drugacije nosio taj problem zavisnosti nego ti, do nakacenja sam dosao tek sa 29 godina, pa kapiram sto me bas ne shvatas, jer si ti sa 18 godina jos u srednjoj doziveo nakacenje. Opet, ne zato sto sam ja bolji od tebe, naravno da nisam, ali su okolnosti mog i tvog drogiranja bile dosta drugacije.
Eto, pricas o komuni,a ne znas proceduru.. Joj Stope, pa nisu dve godine tamo, isto kao par recenica na forumu..
O tome ne mogu da pricam, jer ne znam..
Meni je ovo sto pises naivno
Opet si mi skrenula paznju i ukazala sta gresim. :) Da, ne mogu pricati puno o komunama, kad nemam licno iskustvo sa tim. Ma opusteno, samo hocu da kazem da je dosta omasio sa ovim postom sto mi je napisao. Jer sam ja davno shavtio to kakav sam u stvari, i ko sam, a Like pise da je se to shvatio u komuni. Pa zato kazem. Imao sam i ja neka pogresna gledanja na sebe kao coveka do neke svoje 24.-e, 25.-e godine, samo kazem da mi nije trebala komuna sebe da upoznam. Upzanao sam se kroz zivot skroz kakav i ko sam. Jednino problem za zavisnosti nisam dugo kapirao...
Opet dolazimo do nezrelosti, koja je zajednicka za sve zavisnike. Neki ljudi se ozene/udaju, i vec stvore porodicu sa 20 godina, i vode kucu i zivot normalno, a mi zavisnici, koji smo svi u neku ruku nezreli, to jest svi smo bili nezreli, u glavnom sami sebe upoznamo tek sa nekih 25 godina i shvatio kakvi smo kao ljudi u stvari. Ne bude nam nista dovoljno, picimo po svom i mislimo da smo mnogo pametni, sve dok ne tresnemo dobro.
Tko si ti Sb?
edy
Posts: 195
Joined: Sat Dec 05, 2009 11:45 pm
Location: mala kuća 2 sa 2

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by edy »

licaninsasela wrote: Sat Jan 11, 2020 8:48 pm Evo sb ja cu ti rec jer opet ne prihvacas sta ti se kaze. Sanela je u pravu i procitala te isto ka mi ovdi. Uljepsavas svoju situvaciju. Rangiras ljude. Gledas ko je u vecem kurcu od tebe i time se hranis. Davno sam ti reko da sam ija to radio. Ja se nisam boa i smrko nego sam dop samo pusio na foliju. Uvijek sam govorio da su svi sta se bodu prljavi daneri a u stvari nije bilo nikakve razlike. Nisam ni j raskucio svoje. Nisam sta ni imo raskucit kad smo bili prognani. I da nismo isto ne bi imo sta jer smo bili sirotinja. Hranis se da si u manjem problemu nego sza jesi. Mislis da ce psiholog rijesiti tvoje probleme? Tesko. Mislis da ces ga moci telefonski nazvati kad budes u frci? Neces. Ti si mu samo jedan u moru pacijenata ka i svaki drugi. Pitanje i kad ces na psihoterapiju. Kad ces termin dobit. Pitanje ocel ti se sviditi psiholog kad srusi sliku o tebi koju si gradio godinama. Ko zna kako ce to zavrsit. O kojem ti neske pricas trojstvu. Bogami nemam pojma sta ti brijes. E sad da se dotaknem komuna i ksane. Zasto sam ja protiv. Kod nas u hr komune dijele terapiju i u programu si na terapiji. Uglavnom daneri preko zime idu u zajednica di prezime na terapiji i na proljece idu van. Nisu to komune ka prije 20 25 godina kad su zajednice bile predvidene za heroinske ovisnike di su se ljudi skidali na suho i uz rad i grupe lijecili svoju glavu. Ta vremena su prosla. Danas svaka susa moze otvoriti komunu i raditi. Ljudi se bogate na komunama odnosnoljudima u njima. Di da ide ksana? U zajednicu susret di dijele terapiju i di program traje dvi godine. U cenaccolo molit se pola dana bogu i klecit na kukuruzu uz teski fizicki rad. U reto centar da se moli i po cili dan tegli namjestaj iz stanova na 10 katu bez lifta. U remar da joj isperu mozak sa mantrama i da postane sektas. E sad Edi Edine ili kako se vec zoves i koje si nacoonalnosti. Ja ne znam cemu spominjanje moje pripadnosti, sta su tebi dalmatinici napravili necu ulazit u to al ja sam ponosan na svoju pripadnost. Ja da tebi spominjem sta si " balija" nema smisla i da ti to spocitavam ili da vrijedam ovdje srbe a mogo bih jer su me protjerali sa moje zemlje. Ni jednom rijecju ja ovdje nisam nikog vrijedo po nacionalnosti niti hocu. Tvoj je problem zasto nas ne volis. Nadalje, spominjanje moje obitelji i vrijedanje moje zene a nisi doticnu gospodu upozno, moze te biti sramota. Necu se spustati na tvoj nivo i vrijedati tvoju vjeru, obitelj kao i suprugu ako ju uopce imas. Na terapiji si pa kao covjek mogu ti i oprostiti sta vrijedas i to pripisati vise terapiji nego samom tebi. Ako mislis da si naletio naletio na "sebi" ravna i da cu ulaziti u konflikt s tobom, prevario si se. Mogu te zaliti sta si covik u problemu i razumiti u jednu ruku jer smo u istim govnima. Ti mozda vise od mene jer si zakacen na jednu usranu tabletu, a ja priznam da imam i dalje probleme koji se vuku jako dugo godina a koje je dobro detektirala Sanela. Ne bjezim od njih nego ih pokusavam rijesiti. Da se ovo desilo prije recimo mjesec dana vjerovatno bi ja sad bija blokiran jer bi reko nesto sto bi mene odvelo u recidiv. Ovako sad mozemo a i ne moramo nastaviti ljudski postujuci tudu pripadnost, obitelj nastaviti komunicirati ka ljudi. Ja se ispricavam radi teskih rijeci ako sam te uvrijedio sa necime. Nesketa uopce ne zelim komentirati jer je ta vjerska zaludenost nesto sto ja niti mogu niti zelim razumiti. Meni su takvi ljudi sektasi i za moj nacin razmisljanja je to previse. Eto toliko. Ksana el si dobra i dalje?
Ne vidim da rijec dalmatinac, neka uvreda, barem meni nije bio razog zasto.sam.pisao dalmatinac,.I blizo.je to lika I dalmacija

Sto se tice samog vdijedjanja t tu si prvi poceo, al ajd.eto izvinuo si se, I ja se tebi izvinjavam I nije bili ok, al I ja imsm svoje slaboti
Kontrola osjevcaja, itad

Uglavom et sve ok sto se mene tice I jos jednom kazem izvini..
Last edited by edy on Sun Jan 12, 2020 4:11 am, edited 1 time in total.
nije sramota pasti,sramota je ne ustati..
StopBup
Posts: 2709
Joined: Tue May 21, 2019 1:52 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by StopBup »

licaninsasela wrote: Sat Jan 11, 2020 9:45 pm
Kako kaze sanela pred menom je dug put a da ne govorim u kojima se ti govnima nalazis i kakvu iluziju i predstavu imas o samome sebi. Kad padnu sve maske onda cemo vidjeti tko je ustvari sb. Vjerovatno jedan uplaseni klinac koji je pun kompleksa i sranja a sebi jos uvik to ne moze priznati. Nisi iskren i nisi ovo za sta se sad predstavljas. To ces osjetiti kad i ako te psiholog ogoli do gole koze. Vjeruj nije lako i nije ugodno. Sta mislis zasto ja idem na grupe nakon toliko godina apstinencije i pada i sad opet apstinencije? Zasto ksana ide psihologu nakon cetiri godine apstinencije? Zasto je nekidan ninocku uvatilo u prsima a cista dvi godine? Nema tu ja sam otkrio svoj put drogiranja i tu je sad kraj tome . tek si na pocetku zivota kad se uhvatis u kostac sa njima a ciste glave. Zapamti ove rijeci jerce ti trebati u zivotu.
Ovim si me slatko nasmejao moram ti priznati. :) Cenim ja Like tvoje iskustvo, i postujem te kao starijeg i iskusnijeg sagovorika u mnogim stvarima. I priznajem naravno da znas da pomoges coveku i da ga podstaknes, ali ti cini mi se jos uvek imas problem da prihvatis neke razlicitosti medju ljudima, pa i medju nama koji smo se drogirali. Ti pogresno dozivljavas moju pozitivnost, mislis da sam naivan zbog toga. Ja sam optimisticne prirode, a ti si cini mi se dobrim delom pesimista i skeptik. Ako mozes shvati, nije ni nama zavisnicima svima trebala komuna da upoznamo sami sebe. Ja vidim pomoc u psihoterapijama pre svega kako bih lakse shvatio sustinu problema, i kako bih se sto bolje nosio sa njim, jer sam apsulotno svestan da je resenje u nama samima, u nasim glavama, a ne u bilo kom vidu pomoci i tek da nesto bolje upoznam sebe samog, jer sam svestan da ne znam bas do kraja sam sebe, ali ne da otkrivam sebe, jer ko sam, znam odavno. Ponavljam, niko ti ne moze pomoci u ovom problemu, dok ne pomognes sebi samom, dok ne doneses odluku, i dok ne razbijes zeblude u kojima si bio.
Last edited by StopBup on Sun Jan 12, 2020 1:42 am, edited 5 times in total.
StopBup
Posts: 2709
Joined: Tue May 21, 2019 1:52 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by StopBup »

licaninsasela wrote: Sun Jan 12, 2020 12:12 am
Tko si ti Sb?
Ja? :) Samo obican covek. Ono sto trenutno radim, mislim da nije bitno, mislim na zaninanje, jer me to ne definise kao coveka, a i cesto se menja, covek koji voli slobodu, i covek koji voli sebe takvog kakav jeste, bez obzira na mane koje se daju ispraviti, jer da bi mogao bilo koga ili bilo sta drugo da volis, prvo moras voleti i ceniti sebe takvog kakav jesi. Ako necim kod sebe nisi zadovoljan, radi na promenama, radi na tome da postanes zadovoljniji. Da bi ziveo, pre svega moras da volis, to je po meni osnova coveka, dzaba ako ti je pruzena sva ljubav ovog sveta, neces biti srecan i osecati se kao covek ako i sam ne znas da volis.
Frajla
Posts: 1792
Joined: Mon Jul 27, 2015 3:01 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by Frajla »

StopBup post_ wrote:
Ovim si me slatko nasmejao moram ti priznati. :) Cenim ja Like tvoje iskustvo, i postujem te kao starijeg i iskusnijeg sagovorika u mnogim stvarima. I priznajem naravno da znas da pomoges coveku i da ga podstaknes, ali ti cini mi se jos uvek imas problem da prihvatis neke razlicitosti medju ljudima, pa i medju nama koji smo se drogirali. Ti pogresno dozivljavas moju pozitivnost, mislis da sam naivan zbog toga. Ja sam optimisticne prirode, a ti si cini mi se dobrim delom pesimista i skeptik. Ako mozes shvati, nije ni nama zavisnicima svima trebala komuna da upoznamo sami sebe. Ja vidim pomoc u psihoterapijama pre svega kako bih lakse shvatio sustinu problema, i kako bih se sto bolje nosio sa njim, jer sam apsulotno svestan da je resenje u nama samima, u nasim glavama, a ne u bilo kom vidu pomoci i tek da nesto bolje upoznam sebe samog, jer sam svestan da ne znam bas do kraja sam sebe, ali ne da otkrivam sebe, jer ko sam, znam odavno. Ponavljam, niko ti ne moze pomoci u ovom problemu, dok ne pomognes sebi samom, dok ne doneses odluku, i dok ne razbijes zeblude u kojima si bio.
Stopicu, ne radi o tome ko je kakav pesimista ili optimista, nego prevelikom optimizmu nema puno mesta kda je o zavisnosti rec. Treba biti realan

Evo ti copy/paste teksta tvog omiljenog doktora Milivojevica i dobro procitaj sta gubis kada si u ovom slucaju optimista

Kako se približava kraj jedne godine, ljudi pokušavaju da predvide sledeću. Ali kada je reč o budućnosti, niko ne zna šta će se tačno desiti. Ni za koga nije dokazano da je zaista vidovit. Čak i oni ljudi koji jednom predvide neki događaj ne mogu da sistematično tačno predviđaju sve događaje. I zato je ljudska situacija takva da je za nas budućnost uvek nesigurna. Možemo samo da pretpostavljamo, nagađamo ili verujemo da će se stvari u budućnosti odvijati po nekom određenom scenariju. Kada verujemo u pozitivni scenario, osećamo nadu, a kada pretpostavljamo negativni scenario, osećamo strepnju i zabrinutost.

Optimista je osoba koja ima naviku da budućnost sagledava pozitivno. On se uvek nada, nikada nije zabrinut. S druge strane, kada neko budućnost uvek sagledava negativno, on je pesimista, uvek zabrinut, nikada s nadom. U oba slučaja osoba ostaje bez jednog važnog osećanja i onih funkcija koje ta osećanja obavljaju.

Iako neprijatno, zabrinutost je veoma korisno osećanje. Kada ne bismo zamišljali neke buduće negativne scenarije, onda ne bismo mogli da u sadašnjosti preduzmemo neke radnje kako bismo ih sprečili. Takođe ne bismo mogli ni da se pripremimo za one scenarije koje ne možemo da sprečimo.

Nada je veoma korisno osećanje. Kada zamišljamo pozitivan razvoj događaja to nas ispunjava energijom i radošću. Tada dobijamo elan, polet da svoju akciju usmerimo ka tom pozitivnom cilju u budućnosti. Nadanje nam pomaže da negativnu situaciju u kojoj se nalazimo u sadašnjosti doživimo kao prolaznu i da tako smanjimo stres koji ta situacija prouzrokuje. Optimističan stav nam daje snagu da izdržimo i da sačekamo povoljan razvoj situacije.

Kako optimista nikada nije zabrinut, on propušta da spreči onaj negativni razvoj događaja koji je mogao da spreči, kao i da se pripremi za onaj koji nije mogao da spreči. A kako se pesimista nikada ne nada, on ostaje bez energije i radosti, pasivan, pokušavajući da se što više osigura od raznih opasnosti. Svoje misli ne usmerava ka pozitivnom cilju, već ka preprekama na putu ka tom cilju.

I zato ne treba biti isključiv, ne treba biti ni optimista ni pesimista. Optimizam je potreban svakom čoveku. Najbolji odnos prema nepoznatoj budućnosti je dvostruki odnos koji uključuje i optimizam i pesimizam. Kada o budućnosti razmišljamo i pozitivno i negativno koristimo prednosti i optimizma i pesimizma, dobijamo i polet i oprez. Ispravan stav prema budućnosti je uspravan: kada stojimo i na nozi optimizma i na nozi pesimizma. I jedno i drugo nam pomaže.

Sabrane kolumne iz „Politike” „Psihopolis” je objavio u knjizi „Uloviti ljubav”
licaninsasela
Posts: 2324
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by licaninsasela »

edy wrote: Sun Jan 12, 2020 12:17 am
licaninsasela wrote: Sat Jan 11, 2020 8:48 pm Evo sb ja cu ti rec jer opet ne prihvacas sta ti se kaze. Sanela je u pravu i procitala te isto ka mi ovdi. Uljepsavas svoju situvaciju. Rangiras ljude. Gledas ko je u vecem kurcu od tebe i time se hranis. Davno sam ti reko da sam ija to radio. Ja se nisam boa i smrko nego sam dop samo pusio na foliju. Uvijek sam govorio da su svi sta se bodu prljavi daneri a u stvari nije bilo nikakve razlike. Nisam ni j raskucio svoje. Nisam sta ni imo raskucit kad smo bili prognani. I da nismo isto ne bi imo sta jer smo bili sirotinja. Hranis se da si u manjem problemu nego sza jesi. Mislis da ce psiholog rijesiti tvoje probleme? Tesko. Mislis da ces ga moci telefonski nazvati kad budes u frci? Neces. Ti si mu samo jedan u moru pacijenata ka i svaki drugi. Pitanje i kad ces na psihoterapiju. Kad ces termin dobit. Pitanje ocel ti se sviditi psiholog kad srusi sliku o tebi koju si gradio godinama. Ko zna kako ce to zavrsit. O kojem ti neske pricas trojstvu. Bogami nemam pojma sta ti brijes. E sad da se dotaknem komuna i ksane. Zasto sam ja protiv. Kod nas u hr komune dijele terapiju i u programu si na terapiji. Uglavnom daneri preko zime idu u zajednica di prezime na terapiji i na proljece idu van. Nisu to komune ka prije 20 25 godina kad su zajednice bile predvidene za heroinske ovisnike di su se ljudi skidali na suho i uz rad i grupe lijecili svoju glavu. Ta vremena su prosla. Danas svaka susa moze otvoriti komunu i raditi. Ljudi se bogate na komunama odnosnoljudima u njima. Di da ide ksana? U zajednicu susret di dijele terapiju i di program traje dvi godine. U cenaccolo molit se pola dana bogu i klecit na kukuruzu uz teski fizicki rad. U reto centar da se moli i po cili dan tegli namjestaj iz stanova na 10 katu bez lifta. U remar da joj isperu mozak sa mantrama i da postane sektas. E sad Edi Edine ili kako se vec zoves i koje si nacoonalnosti. Ja ne znam cemu spominjanje moje pripadnosti, sta su tebi dalmatinici napravili necu ulazit u to al ja sam ponosan na svoju pripadnost. Ja da tebi spominjem sta si " balija" nema smisla i da ti to spocitavam ili da vrijedam ovdje srbe a mogo bih jer su me protjerali sa moje zemlje. Ni jednom rijecju ja ovdje nisam nikog vrijedo po nacionalnosti niti hocu. Tvoj je problem zasto nas ne volis. Nadalje, spominjanje moje obitelji i vrijedanje moje zene a nisi doticnu gospodu upozno, moze te biti sramota. Necu se spustati na tvoj nivo i vrijedati tvoju vjeru, obitelj kao i suprugu ako ju uopce imas. Na terapiji si pa kao covjek mogu ti i oprostiti sta vrijedas i to pripisati vise terapiji nego samom tebi. Ako mislis da si naletio naletio na "sebi" ravna i da cu ulaziti u konflikt s tobom, prevario si se. Mogu te zaliti sta si covik u problemu i razumiti u jednu ruku jer smo u istim govnima. Ti mozda vise od mene jer si zakacen na jednu usranu tabletu, a ja priznam da imam i dalje probleme koji se vuku jako dugo godina a koje je dobro detektirala Sanela. Ne bjezim od njih nego ih pokusavam rijesiti. Da se ovo desilo prije recimo mjesec dana vjerovatno bi ja sad bija blokiran jer bi reko nesto sto bi mene odvelo u recidiv. Ovako sad mozemo a i ne moramo nastaviti ljudski postujuci tudu pripadnost, obitelj nastaviti komunicirati ka ljudi. Ja se ispricavam radi teskih rijeci ako sam te uvrijedio sa necime. Nesketa uopce ne zelim komentirati jer je ta vjerska zaludenost nesto sto ja niti mogu niti zelim razumiti. Meni su takvi ljudi sektasi i za moj nacin razmisljanja je to previse. Eto toliko. Ksana el si dobra i dalje?
Ne vidim da rijec dalmatinac, neka uvreda, barem meni nije bio razog zasto.sam.pisao dalmatinac,.I blizo.je to lika I dalmacija

Sto se tice samog vdijedjanja t tu si prvi poceo, al ajd.eto izvinuo si se, I ja se tebi izvinjavam I nije bili ok, al I ja imsm svoje slaboti
Kontrola osjevcaja, itad

Uglavom et sve ok sto se mene tice I jos jednom kazem izvini..
Nije floskula i opravdanje ali ljudski je i pogrijesiti. Tako da i ja grijesim. Nisam supermen nit nastojim to biti. Meni je bitno da sam vidio i prepozno di grijesim i izvinio se jer da nisam to bi me izjedalo. Otom potom da li sam iz like. Daleko je meni lika mada je priroda tamo prelijepa. Toliko o lici a nadimak mi je sasvim ok. Uglavnom drago mi je da je ispalo ovako.
licaninsasela
Posts: 2324
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by licaninsasela »

StopBup wrote: Sun Jan 12, 2020 1:22 am
licaninsasela wrote: Sun Jan 12, 2020 12:12 am
Tko si ti Sb?
Ja? :) Samo obican covek. Ono sto trenutno radim, mislim da nije bitno, mislim na zaninanje, jer me to ne definise kao coveka, a i cesto se menja, covek koji voli slobodu, i covek koji voli sebe takvog kakav jeste, bez obzira na mane koje se daju ispraviti, jer da bi mogao bilo koga ili bilo sta drugo da volis, prvo moras voleti i ceniti sebe takvog kakav jesi. Ako necim kod sebe nisi zadovoljan, radi na promenama, radi na tome da postanes zadovoljniji. Da bi ziveo, pre svega moras da volis, to je po meni osnova coveka, dzaba ako ti je pruzena sva ljubav ovog sveta, neces biti srecan i osecati se kao covek ako i sam ne znas da volis.
Poso uopce nije bitan i zanimanje. I strojari i navigatori, bogati siromasni frajeri i nefrajeri doktori i pacijenti skuceni i beskucnici, svi oni koji se drogiraju ne vole ni sebe ni ljude oko sebe. To sad tebi zvuci ka naucna fantastika i misliti ces da sad serem ali to je tako. Ides prvo zadovoljit sebe pa tek onda sve ostalo dolazi na red. Pa ja kad sam na dopu pa ja onda " najvise" volim i djecu i zenu i susjede i rodbinu. Nema kraja ljubavi. A ustvari sam napucani majmun koji se prosipa i iz kojeg progovara heroin. Ono sta kazes da sam upozna sebe tek u komuni je istina. I ja sam prije komune imo definirano misljenje o sebi. Sta mislis da nisam? Imo sam al iskrivljeno misljenje i samo sam se topio kad su me ljudi bombardirali sa pravom istinom tko sam ja ustvari. Vidis to ce se i tebi dogoditi ako to dopustis psohologu. Moras znati da to boli covjeka kad cuje stvari koje mu se ne svidaju i kad padne maska koju si gradio godinama. E tek kad i ako dodes do toga a sta se ne moze dogoditi u par miseci moze se reci da nesto napredujes. Tek slijedi onda prihvacanje sebe o ljubav prema sebi kad znas kakav si i kad se pocnes boriti sa samim sobom. Ta borba ne prestaje jer ako prestane evo tebe opet na subicu. Vjeruj nije lako a strahovito boli ta istina. Kazem ti ovo jos uvijek ne prihvacas jer nitko ti nije ni ukazo tko si u cetiri oka al doci ces do toga ako i kad krenes na psihoterapiju. Nije to ka u filmovima. Posjetis psiha i sutra si ka nov. Pitaj frajlu iz prve ruke sta je to.
Frajla
Posts: 1792
Joined: Mon Jul 27, 2015 3:01 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by Frajla »

licaninsasela wrote: Sun Jan 12, 2020 9:32 am
StopBup wrote: Sun Jan 12, 2020 1:22 am
licaninsasela wrote: Sun Jan 12, 2020 12:12 am
Tko si ti Sb?
Ja? :) Samo obican covek. Ono sto trenutno radim, mislim da nije bitno, mislim na zaninanje, jer me to ne definise kao coveka, a i cesto se menja, covek koji voli slobodu, i covek koji voli sebe takvog kakav jeste, bez obzira na mane koje se daju ispraviti, jer da bi mogao bilo koga ili bilo sta drugo da volis, prvo moras voleti i ceniti sebe takvog kakav jesi. Ako necim kod sebe nisi zadovoljan, radi na promenama, radi na tome da postanes zadovoljniji. Da bi ziveo, pre svega moras da volis, to je po meni osnova coveka, dzaba ako ti je pruzena sva ljubav ovog sveta, neces biti srecan i osecati se kao covek ako i sam ne znas da volis.
Poso uopce nije bitan i zanimanje. I strojari i navigatori, bogati siromasni frajeri i nefrajeri doktori i pacijenti skuceni i beskucnici, svi oni koji se drogiraju ne vole ni sebe ni ljude oko sebe. To sad tebi zvuci ka naucna fantastika i misliti ces da sad serem ali to je tako. Ides prvo zadovoljit sebe pa tek onda sve ostalo dolazi na red. Pa ja kad sam na dopu pa ja onda " najvise" volim i djecu i zenu i susjede i rodbinu. Nema kraja ljubavi. A ustvari sam napucani majmun koji se prosipa i iz kojeg progovara heroin. Ono sta kazes da sam upozna sebe tek u komuni je istina. I ja sam prije komune imo definirano misljenje o sebi. Sta mislis da nisam? Imo sam al iskrivljeno misljenje i samo sam se topio kad su me ljudi bombardirali sa pravom istinom tko sam ja ustvari. Vidis to ce se i tebi dogoditi ako to dopustis psohologu. Moras znati da to boli covjeka kad cuje stvari koje mu se ne svidaju i kad padne maska koju si gradio godinama. E tek kad i ako dodes do toga a sta se ne moze dogoditi u par miseci moze se reci da nesto napredujes. Tek slijedi onda prihvacanje sebe o ljubav prema sebi kad znas kakav si i kad se pocnes boriti sa samim sobom. Ta borba ne prestaje jer ako prestane evo tebe opet na subicu. Vjeruj nije lako a strahovito boli ta istina. Kazem ti ovo jos uvijek ne prihvacas jer nitko ti nije ni ukazo tko si u cetiri oka al doci ces do toga ako i kad krenes na psihoterapiju. Nije to ka u filmovima. Posjetis psiha i sutra si ka nov. Pitaj frajlu iz prve ruke sta je to.
Ma da, to je work in progress! Da, treba se i prepustiti psihijatru ne psihologu u nasem slucaju, i biti otvoren za savete i sugestije i iste primnjivati i rezultati ce doci.

Kod Stopa misljenja tipa- znam sta je problem, Volim sebe takvog kakav jesam, ne ostavlja puno prostora doktoru da radi na njemu. U redu je sebe voleti, zapravo to je odlicno, ali treba biti svestan da mi nemamo pojma sta su nasi problemi, jer da imamo ne bi bili u problemu.
Psihicki uopste nismo stabilni, da bi mogli neke ispravne zakljucke I odluke po nas donositi. Ne kazem da smo retardi i da nista bas ne valja, ali meni psihijatar pruza dozu sigurnosti i podrske, da ono sto radim je zapravo pravilno, da ucim da zivim po novim sablonima, i kad krenem da ih primenjujem shvatim koliko sam zivela u zabludi i koliko nista nisam znala.
Ne pricam samo o zavisnosti, nego ponajvise o odnosu sa ljudima, kako izlaziti na kraj u nekim, meni neprijatnim situacijama, i kako na kraju krajeva muzu da ne iskopam oci kada krene da me gnjavi. To je neka svakodnevnica kojom smo okruzeni a ispunjena je konstantnim provokacijama i napadima, sa kojima se borimo. Kada se dodje do tog nivoa da te retko ko ili sta mogu izbaciti iz takta, onda smo pobednici. To zahteva zapravo malo truda ako si voljan da se menjas, ali vremena da.
I onda uspes na kraju i da budes ponosan na sebe jer si ti Ipak taj koji kontrolise sebe i svoj zivot a ne okolina ili “ pomucena svest”. To znaci biti STABILAN
StopBup
Posts: 2709
Joined: Tue May 21, 2019 1:52 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by StopBup »

licaninsasela wrote: Sun Jan 12, 2020 9:32 am
StopBup wrote: Sun Jan 12, 2020 1:22 am
licaninsasela wrote: Sun Jan 12, 2020 12:12 am
Tko si ti Sb?
Ja? :) Samo obican covek. Ono sto trenutno radim, mislim da nije bitno, mislim na zaninanje, jer me to ne definise kao coveka, a i cesto se menja, covek koji voli slobodu, i covek koji voli sebe takvog kakav jeste, bez obzira na mane koje se daju ispraviti, jer da bi mogao bilo koga ili bilo sta drugo da volis, prvo moras voleti i ceniti sebe takvog kakav jesi. Ako necim kod sebe nisi zadovoljan, radi na promenama, radi na tome da postanes zadovoljniji. Da bi ziveo, pre svega moras da volis, to je po meni osnova coveka, dzaba ako ti je pruzena sva ljubav ovog sveta, neces biti srecan i osecati se kao covek ako i sam ne znas da volis.
Poso uopce nije bitan i zanimanje. I strojari i navigatori, bogati siromasni frajeri i nefrajeri doktori i pacijenti skuceni i beskucnici, svi oni koji se drogiraju ne vole ni sebe ni ljude oko sebe. To sad tebi zvuci ka naucna fantastika i misliti ces da sad serem ali to je tako. Ides prvo zadovoljit sebe pa tek onda sve ostalo dolazi na red. Pa ja kad sam na dopu pa ja onda " najvise" volim i djecu i zenu i susjede i rodbinu. Nema kraja ljubavi. A ustvari sam napucani majmun koji se prosipa i iz kojeg progovara heroin. Ono sta kazes da sam upozna sebe tek u komuni je istina. I ja sam prije komune imo definirano misljenje o sebi. Sta mislis da nisam? Imo sam al iskrivljeno misljenje i samo sam se topio kad su me ljudi bombardirali sa pravom istinom tko sam ja ustvari. Vidis to ce se i tebi dogoditi ako to dopustis psohologu. Moras znati da to boli covjeka kad cuje stvari koje mu se ne svidaju i kad padne maska koju si gradio godinama. E tek kad i ako dodes do toga a sta se ne moze dogoditi u par miseci moze se reci da nesto napredujes. Tek slijedi onda prihvacanje sebe o ljubav prema sebi kad znas kakav si i kad se pocnes boriti sa samim sobom. Ta borba ne prestaje jer ako prestane evo tebe opet na subicu. Vjeruj nije lako a strahovito boli ta istina. Kazem ti ovo jos uvijek ne prihvacas jer nitko ti nije ni ukazo tko si u cetiri oka al doci ces do toga ako i kad krenes na psihoterapiju. Nije to ka u filmovima. Posjetis psiha i sutra si ka nov. Pitaj frajlu iz prve ruke sta je to.
Pokušavam da ti objasnim da većini ljudi, pa tako i meni, nije potreban neko drugi, da bi shvatili ko smo u stvari. Sigurno da uvek kad se trudiš, i težiš nečemu, možeš otkriti nešto novo o sebi. Spoznati neki novi svoj kvalitet, ili manu. Glavna razlika između mene i tebe, je što sam ja sve do navlačenja na bup, bio većinu vremena čist. Znači onih 14 godina pre bupa, sam većinu vremena bio čist. Nisam bio baš ni noramalan, a ni narkoman. Prolazilo je i po više od pola godine da ništa nisam pipnuo, takođe je prolazilo i po godinu i više dana da sam jako retko dirao nešto, znači ništa od droge, već samo alkohol u onim situacijama gde gde svi piju. Imao sam naravno kao klinac do negde drugog srednje period od neke dve, tri godine, da sam većinu dana bio napušen trave. U glavnom, pre nekih 11 godina, kad sam imao kritičan period od dva meseca, češćeg uzimanja dopa, i to prekinuo, nakon toga sam dosta dugo vremena bio u glavnom čist. Samo retko vikendom, ili na nekom dešavanju sam se šutao. Nakon tog kritičnog perioda, sam se zaposlio, bio prisutan veliku većinu vremena u zdravom životu, odvojio se od mojih, počeo da živim sa devojkom, i tad sa nekih 24-25 godina sam naučio sve bitne stvari o sebi. Dalje se dešava to da sam težio da budem normalan, ali sam ostavljao rezerve i za povremeno ošutavanje. Znači opet ipak je bio prisutan neki lični konflikt, težiš da si normalan, ali bi i da se šutneš, što je na kraju rezultiralo destrukcijom, a ta destrukcija je navlačenje da bup. Bup mi je naravno na početku prijao, ali mi je uskoro postao najveća noćna mora, od koje sam se dobro i iskompleksirao. Ono što mi pišeš o kompleksima, su gluposti, kao da ja ne znam da imam komplekse, kao i svaki čovek. Najbitnije je da radiš na njima, a ne da ih ostavljaš da rastu.
Post Reply