ChupaChups wrote:Ja ne znam da li postoji ovakva tema, i nadam se da nije problem sto cu pisati , samo bih htjela da cujem misljenja drugih osoba. Vec sam prije pisala na ovom forumu u vezi uzimanja speeda i exera. To sam prosla i to je iza mene. Medjutim imam drugih problema. DEPRESIJA
Taj problem znaci nije od prije par dana, nego me prati dugo godina i svasta sam prosla, a simptomi su se pogorsali u zadnju godinu dana. Ne mogu da izlazim, ne mogu da se druzim, nemam volje za zivot, ni za sto. Stalno su mi crne misli u glavi, da bi se ubila, prevrnula negdje s autom, sjekla sam noge, ruke.... imam osjecaj da me svi lazu, gledaju cudno, imam te neke cudne napade, pocnem da se tresem, srce ubrzano lupa... Bila sam kod psihijatra, dao mi je terapiju Elicea i Misar i psihoterapija. Nakon par dana osjecala sam se mnogo lose, sa jos vecom zeljom da se ubijem. Idem ponovo psihijatru i salje me na psihijatrijsko lijecenje . U bolnici zele da ostanem ali ja ne pristajem. Dobijam novu terapiju Velafax ( 2x1 tbl ) i Sanval 5mg . Dijagnoze su mi F32.2 ; F32.3 ; F19 ; F60.3. Uzimam sve kako je i propisano ali ovaj Sanval ne djeluje nikako, ja uopste ne mogu da spavam, ili se budim. Ima li neko slicne probleme ili da mi kaze kakvi su ovi lijekovi, odnosno ova dva antidepresiva ( Elicea i Velafax ). Sada uzimam samo Velafax i Sanval navece, jer su mi tako rekli u bolnici. Zbunjena sam mnogo, totalna zbrka mi je u glavi, vise ne znam ni sto da uzimam od lijekova ni kad.
Hej. Imas moju dijagnozu F60.3 neki su mi pisali i f32,2 i isto pijem eliceu i sanval , al imam lamiktal umjeso misara, ne znam sta je to. Ni meni sanval ne pomaze uopste. A f32.2 je koliko sam u toku bipolarni? Ako je to , a i sve da je samo f60.3 , vjerovatno znas al eto da kazem , sa svakim uzimanjem bilo koje droge taj f je sve gori i gori. Kako je meni moj psihijatar objasnio ta dijagnoza je na raskrsnici izmedju sizofrenije i izlijecenja totalnog a na nama je da biramo. Ja sam pocela sa teretanom,sa obavezama,kupila sam hrcka , imam psa i zanimam se cak i na silu ako treba.
Isti problem imam ne izlazim nemam volje da izadjem , cak imam neuspjeli pokusaj samoubistva iza sebe i bila sam na "rehabilitaciju" u bolnicu mjesec dana. Mozda da razmislis o tome ? Znam da zvuci previse estremno al meni je jaaaako pomoglo. Izasla sam raspolozenija voljnija za zivot. Al ne smijes sebi dopustiti nikakve zivotne klackalice za pocetak,iz mog iskustva. Npr da udjes u vezu i da raskines i to te povrijedi vratila bi se na pocetak. Treba sto bi rekli "baby steps" , upornost i vrijeme. Svaki dan proveden u depresiju i u krevetu je korak nazad. U sustini treba da ojacas i da se pomiris sa cinjenicom (nazalost) da je f60.3 emotivno nestabilni poremecaj licnosti i da ono sto druge ljude ne povrijedi puno tebe hoce. I da samosvjesno u skladu sa tim postupas u zivotu.... Znam kako ti je , i znam da je tesko , i znam da ponekad sve djeluje besmisleno,al nemamo nista od toga sem depresije za koju znamo. Samo treba hrabrosti da se ide naprijed a ne stoji u mjesto ili vraca nazad... Ne znam sta drugo da ti kazem...
Gusi me sve ovo, pitam se da li ce prestati, da li se vrijedi boriti ili jednostavno pustiti pa sta bude 
Niko ne razumije kako se osjecam, koliko god ja doktorima pricala i opisivala, jednostavno je previse svega toga, u minuti se hiljadu puta promijenim, od raspolozenja, razmisljanja.... a to me izludjuje, nekad ni sama ne znam sta tacno mislim ni kako se osjecam
