Negdje pred kraj osnovne škole su počeli moji prvi eksperimenti sa drogama, onim lakšim naravno. Sve je vodilo ka njemu. I konačno, našla sam pouzdanu osobu koja bi meni maltene djevojčici odlučila izaći u sustret i kupiti dop, koji je u kraju među starijim likovima počeo već ekspresno poprimati simptome epidemije.
Moj tata je nešto prije tog odlučio vratiti buraza iz BG-a kući i samo ću reći da sam s jedne strane imala živi primjer teške narkomanije u kući, gledala sam svojim očima sve grozote krize i mrzila sam brata zbog toga, sve sam mogla gledati na tome sem njega. On me je na dopu jednostavno izacivao iz takta.
Bilo je to pred Novu Godinu. Brat je otišao za Kotor, starci su otišli za Pariz, stan je samo moj narednih dana. Prije nego što je zapičio za Kotor, brat me je odvezao do grada. Dok je na momenat izletio do tetkine kuće pogledala sam u kasetu od auta. Nema šta, kao da će provesti na moru narednih mjesec dana, a ne dva ili tri. Kaseta je bila puna šprica, igala, limuntosa... Ovaj put nije me iznerviralo. Uostalom Nova Godina je. Kroz glavu mi je prošlo da je sutra naveče dan kad ću i ja konačno probati fazon. Naime, već 10-tak dana ima kako sam od Lemca, zeta od mog druga, tražila da me računa za Novu. Nas četvoro. Mene, mog tadašnjeg momka, dve drugarice i jedan drug. Zatvorila sam kasetu i iskulirala pred bratom dok sam mu govorila da me vrati kući jer treba mi doći momak.
Ova priča nema kraj
Moderator: sanela
Re: Ova priča nema kraj
Dying is an art, like everything else.
I do it exceptionally well.
I do it so it feels like hell.
I do it so it feels real.
I guess you could say I've a call.
I do it exceptionally well.
I do it so it feels like hell.
I do it so it feels real.
I guess you could say I've a call.
Re: Ova priča nema kraj
Piši draga, taman nas zainteresuješ pa staneš, piši čekamo!
Re: Ova priča nema kraj
hajde mla cekamo nastavak ...