puno pozdrava
Luna
avatar ti je skroz cool....im impressed
A Feast Of Friends
Moderator: sanela
Ne putujem nigde stojim umestu,a ono za beograd je bila mala sala, ali mozda cu i ja jednog dana saznati kojim putem da krenem posto to jos ne znam...kao da ne postojim eto tako se osecam....ne dolazim niotkuda i ne idem nikuda...
NEKO TO OD GORE VIDI SVE!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Hallo STorm!
Dobrodosao na nas forum! Tu ces pronaci puno novih prijatelja, podrske, suosjecanja, razumijevanja, savjeta i uvijek ce netko biti tu da te poslusa i savjetuje...
Svidja mi se pocetak tvog pisanja te jedva cekam nastavak...samo pisi i izbaci sve iz sebe jer je to jedan od najboljih nacina da si sam pomognes i mi ako mozemo na bilo koji nacin...
puno pozdrava
Dobrodosao na nas forum! Tu ces pronaci puno novih prijatelja, podrske, suosjecanja, razumijevanja, savjeta i uvijek ce netko biti tu da te poslusa i savjetuje...
Svidja mi se pocetak tvog pisanja te jedva cekam nastavak...samo pisi i izbaci sve iz sebe jer je to jedan od najboljih nacina da si sam pomognes i mi ako mozemo na bilo koji nacin...
puno pozdrava
Od srijede nisam spavao niti isao na posao
Da nekako zatupim osjecaje koji mi se vrte zadnjih dana u lubanji, kupio sam si neke malene sarene, mislim da ih zovu golubovi
nekako mi je sada bolje, samo jos nekako da uspijem da zaspim
nabavio sam i rohypnola idem nekako da spavam ako uspijem
nastavit cu da pisem kada se opet javi potreba i strah od H.
Da nekako zatupim osjecaje koji mi se vrte zadnjih dana u lubanji, kupio sam si neke malene sarene, mislim da ih zovu golubovi
nekako mi je sada bolje, samo jos nekako da uspijem da zaspim
nabavio sam i rohypnola idem nekako da spavam ako uspijem
nastavit cu da pisem kada se opet javi potreba i strah od H.
neka straha Storm...to je dobro. Dok god se bojimo dobro je....sigurni smo. On nas vreba...iz ugla-kao neki lopov-ceka pravi tren. A to je onda...kad nas vise nije strah-kad mislimo da smo to prevazisli i da nam on vise nista ne moze. On tada udara....nisko. To je on. Zato...dobro je sto te strah...i mene je.
ali ne daj se. Medju prijateljima si. Iako se ne znamo-opet se i znamo...
pisi samo pisi.....
jednog dana ces se sjetiti toga...i pomoci ce ti.
Luna
ali ne daj se. Medju prijateljima si. Iako se ne znamo-opet se i znamo...
pisi samo pisi.....
jednog dana ces se sjetiti toga...i pomoci ce ti.
Luna
" You must be the change you wish to see in the world." M. Gandhi
Osjecao sam kako kruzi oko mene i njegov vatreni dah kako me pali po licu: velika dlakava zvijer sa ugaslim, crnim, malenim ocima....zlo utjelovljeno.. i njegov miris, stomak mi se dize kada mu dah osjetim...cijelo njegovo tijelo a narocito dah udarali su jako na kuhani dop...znam, zvuci suludo ali sam se dizao nocu posljednjih dana i pokusavao da povratim taj gadljivi osjecaj iz nosnica,grla.U jednoj knjizi opisan je kao Shakal , godinama sam mu prinosio danak u krvi i kuhao kao srednjovjekovne vjestice nad malenim kotlom okultne rituale koji kulminiraju krvnim obredom...sada bih da se ne sjecam, da zaboravim , da ga nema da nestane...
--------------------------------------------------
--------------------------------------------------
Dok sam boravio na zapadu uspio sam onako skroz nasuho da prodjem fizicku krizu, nasuho jer votka nije bas pomagala, i nekako je uvjek najlakse da se to zaboravi, ono cega sam se godinama bojao, fizicka kriza...nestane "u tren"
Sjecam se da je nekoliko dana nakon sta sam uspio samostalno hodati i spavati(onako komatozno,pred jutro par sati) tek tada izbio hepatitis B svom snagom i morao sam pod hitno u bolnicu.
Pumpali su me glukosom i ostalim infuzijama , lijeka nazalost nema , osjecao sam se fizicki uzasno...
I kako vrijeme prolazi uspio sam nekako da se skompam tu sa nekim strancima i da upadnem u zatvorenu ekipu , bili su jako ok prema meni iako nisam znao ni jezik niti sam pripadao nekako njima.Imali su vrlo jasna nepisana pravila, sve ide osim H.Svi su jako pusili i pili, bilo je to usred najveceg Rave pokreta(1996) i ja sam nekako otpocetka sa njima brijao po diskotekama.Techno je bio posvuda i ja sam bio na prvim linijama fronta, speed, xtc , LSD(ja vise, ostala ekipa manje) i citave rijeke jägermeistera(ubojita kombinacija-xtc i jäger)...Uzbudljivo vrijeme sa mnogim jako interesantnim dozivljajima...Neki drugi Ja, neki novi uzbudljivi svijet,ali nesto je nedostajalo..
Nasao sam posao i zaradjivao dobro vikendom sam se unistavao koliko sam mogao i sve je islo ok dok nostalgija nije pocela da ubire danak.
I sada ovako sa odredjene distance mogu reci da sam znao da necu ostati cist jer je potreba bila u meni i nisam ni pokusao da se branim , bio sam napaljen na H. i na iglu,koju sam cak ponekad i sanjao...To i jeste bio jedan veliki dio nostalgije
Pri povratku sam bio cijela 2 dana cist i onda je sve pocelo starim (krvo)tokom, samo sta je ovaj puta sve bilo drukcije, opasnije, kao sta sam vec napisao policija se nakotila, dop se pogorsao , tolerancija je u tjedan dana bila gotovo na starom nivou i familija je bila upoznata sa cinjenicama
Uspio sam nekako da se docepam svoga dijela kolaca i da pocnem da prodajem da bih mogao izaci bez kradje, familija je brzo skuzila tako da sam izletio na ulicu i zivio sam od suta do suta, spavao sam kod "prijatelja"...Bezimenih junkija iz svih djelova grada, imao sam love i dopa i propadao brzo
Drotovi su bili sveprisutni, nisi mogao da prodjes 500 metara u centru da te ne pretraze i vise puta su me gonili u stanicu i drzali 24 sata...bez ikakvih dokaza samo sa priborom bi me uhvatili i drzali koliko bi htjeli, najvise je bilo jednom kada su me uhvatili sa jednom "polutkom" ...Bila su 2 drota koji su me poznavali i koji su se jednostavno dosadjivali, drzali su me 72 sata bez ikakve optuzbe bez ispitivanja bez icega...Celija u sudu(podrumu) i kriziraj, bez cigareta.....
To su samo neki maleni detalji, ostaloga ne zelim ni da se sjecam...kako potkradam cak i one vijerne prijatelje koji se nisu pucali i znali da sam ja na dopu i pustali me da spavam kod njih...sram...
Kada sam poceo redovno da dobijam ture i da radim , dolazila je svaki dan kod mene jedna crvenokosa darkerica , lijepa je bila.Pune socne usne i duga crvena kosa, onako, taman po mom ukusu...uvjek je imala love i pucala se ljutito, obicno bi me zamolila da je ja puknem jer su zile onako rasturene a jos zenske.
Malo po malo visjeli smo cijele dane zajedno, ona bi otisla par sati da "zaradi" lovu i inace bi bila sa mnom, nije me bilo briga sta radi jer nismo imali nista intimno...Sve prijateljski,koliko je to moguce medju nama bilo.Isla je to ljeto u Pulu kod roditelja i zvala me vise puta kod kolege na telefon da dodjem.nekako u to vrijeme se zbila jedna nevesela pricica izmedju mene mog dilera i 45 grama H.Nestalo je 45 grama i jedino sam ja dolazio u obzir i prije nego se sretnem oci u oci sa njim pobjegao sam u Pulu kod nje, jedina opcija...Tu sam zivio kod nje i kod njenih roditelja, oni su bili ionako stalno negdje i mi smo imali poseban ulaz tako da to nije bio neki problem.Nismo imali nista jedno sa drugim i nismo bili intimni dugo vremena iz razlicitih razloga a najveci cindbenik je bio da je ona zaradjivala za nas dvoje...Propadao sam brzo i primjecivao sam to i nije mi vise bilo svejedno i nisam htio umrijeti i polako sam osjecao da se blizi kraj (sa 23-24godine zivota, navucen na gram i pol-3 pole dnevno, bez nekog ludilo kljucanja-...sram...).Iz Pule sam morao ici jer sam jednom u krizi "ocistio" cijeli stan od njenih roditelja, koji su u medjuvremenu znali sta se dogadja i nisu mogli da urade nista...bojali su se mene,pricala mi ona poslije...
Kad sam se vratio u Split nisam mnogo dugovlacio, isao sam kod ujaka koji je bio dugogodisnji ratni veteran i koji je osobno poznavao "scenu" i nije bio onako zatupljen,moglo se razgovarati sa njim.Dosao sam nocu kod njega, oko 22 sata.Pricali smo dugo i necu zaboraviti nikada kako on svoje kcerke iz njihove sobe premjesta u svoju sobu da bi jedan narkoman mogao da spava u njihovoj i necu nikada zaboraviti lice malene rodjakinje, uplaseno od moga izgleda onako cijeli rasturen do daske...Tu noc sam shvatio da ima ljudi na svijetu kojima i nisam bas toliko svejedno i koji su spremni da urade nesto za mene gladnoga...ali ja sam morao sam otvoriti usta inace nisu mogli da mi pruze hranu koja mi je bila potrebna...
2 tjedna poslije bio sam u komuni izvan Hrvatske i nisam htio ozdraviti, nisam zelio...Trebala mi je samo pauza i tako sam osjecao u sebi,da cu se vratiti da cu opet nastaviti.I mnogo dana je moralo proci dok nisam skuzio, shvatio i pobjedio mog osobnog Shakala.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ovo je samo grubi okvir moje ovisnosti i u njega stane jos milion prica koje polako sada naviru i nisam siguran dali cu moci sve ispisati jer su neki dogadjaji jos u "preradi" u mojoj glavi-sve se cini tako nevjerovatno i strano i nemoguce.Uglavnom kada je vrijeme doslo i nakon vise posjeta roditeljima i kada smo bili sigurni da sam ja spreman da se suocim sa svakodnevnicom dosao sam direktno na zapad kod njih i nisam se vracao u Hrvatsku osim 2put kao turista.Osjecam se potpuno izlijecen i bojim se da se tu nesto ne promjeni.Posljednjih dana sam bio malo po klubovima i uzimao sam poprilican broj xtc.Ne zelim se nikome opravdavati kada kazem da to nije nikakav problem za mene, ni speed(koji mrzim) ni alk(koji nikada ne pijem) niti sve ostale vrste droge, ne pusim travu(kazu prika u splitu:trava je za konje a ne za mene itd.)
2 droge su mi ostale zapisane u kostima i one ce me jos na kraju kostati glave, nikotin i H.
2003 sam izlijecio "kronicni hepatitis c", u biti zalijecio sam jer nisam vise infekciozan ali transaminaze se tek sada polako smiruju, godina dana terapije i skoro 20 kg sam smrsavio od pegasys-a i ribavirina.Moje vjecno blijedilo mi nece , mislim, nikada otici ali sta se ostaloga tice osjecam se fizicki super, jak i zdrav.
svima ostalima koji su donekle citali(namjerno nisam htio prevelike komentare pisati jer zamara)zahvaljujem se i naglasavam da se za vecinu stvari i ja sam sramim i da sam zahvalan Bogu da sam ziv i zdrav i da od Veljace(Februara) 2000 nisam uzeo H.Nadam se da ce moje svjedocanstvo procitati netko tko misli probati H.
Probaj sve,sve, sve....Pusti H. na miru nema tu kruha, ja se jezim kada citam onu americku diagnozu iz 50ih "jednom proban intravenozno, heroin postaje NEIZLJECIVA bolest koja neminovno vodi u sporu i bolnu smrt, mi do sada nismo registrirali niti jednog ovisnika i.v. koji se uspio izljeciti"
To je bilo krajem 50ih nakon prvog velikog H. vala u USA
so long
--------------------------------------------------
--------------------------------------------------
Dok sam boravio na zapadu uspio sam onako skroz nasuho da prodjem fizicku krizu, nasuho jer votka nije bas pomagala, i nekako je uvjek najlakse da se to zaboravi, ono cega sam se godinama bojao, fizicka kriza...nestane "u tren"
Sjecam se da je nekoliko dana nakon sta sam uspio samostalno hodati i spavati(onako komatozno,pred jutro par sati) tek tada izbio hepatitis B svom snagom i morao sam pod hitno u bolnicu.
Pumpali su me glukosom i ostalim infuzijama , lijeka nazalost nema , osjecao sam se fizicki uzasno...
I kako vrijeme prolazi uspio sam nekako da se skompam tu sa nekim strancima i da upadnem u zatvorenu ekipu , bili su jako ok prema meni iako nisam znao ni jezik niti sam pripadao nekako njima.Imali su vrlo jasna nepisana pravila, sve ide osim H.Svi su jako pusili i pili, bilo je to usred najveceg Rave pokreta(1996) i ja sam nekako otpocetka sa njima brijao po diskotekama.Techno je bio posvuda i ja sam bio na prvim linijama fronta, speed, xtc , LSD(ja vise, ostala ekipa manje) i citave rijeke jägermeistera(ubojita kombinacija-xtc i jäger)...Uzbudljivo vrijeme sa mnogim jako interesantnim dozivljajima...Neki drugi Ja, neki novi uzbudljivi svijet,ali nesto je nedostajalo..
Nasao sam posao i zaradjivao dobro vikendom sam se unistavao koliko sam mogao i sve je islo ok dok nostalgija nije pocela da ubire danak.
I sada ovako sa odredjene distance mogu reci da sam znao da necu ostati cist jer je potreba bila u meni i nisam ni pokusao da se branim , bio sam napaljen na H. i na iglu,koju sam cak ponekad i sanjao...To i jeste bio jedan veliki dio nostalgije
Pri povratku sam bio cijela 2 dana cist i onda je sve pocelo starim (krvo)tokom, samo sta je ovaj puta sve bilo drukcije, opasnije, kao sta sam vec napisao policija se nakotila, dop se pogorsao , tolerancija je u tjedan dana bila gotovo na starom nivou i familija je bila upoznata sa cinjenicama
Uspio sam nekako da se docepam svoga dijela kolaca i da pocnem da prodajem da bih mogao izaci bez kradje, familija je brzo skuzila tako da sam izletio na ulicu i zivio sam od suta do suta, spavao sam kod "prijatelja"...Bezimenih junkija iz svih djelova grada, imao sam love i dopa i propadao brzo
Drotovi su bili sveprisutni, nisi mogao da prodjes 500 metara u centru da te ne pretraze i vise puta su me gonili u stanicu i drzali 24 sata...bez ikakvih dokaza samo sa priborom bi me uhvatili i drzali koliko bi htjeli, najvise je bilo jednom kada su me uhvatili sa jednom "polutkom" ...Bila su 2 drota koji su me poznavali i koji su se jednostavno dosadjivali, drzali su me 72 sata bez ikakve optuzbe bez ispitivanja bez icega...Celija u sudu(podrumu) i kriziraj, bez cigareta.....
To su samo neki maleni detalji, ostaloga ne zelim ni da se sjecam...kako potkradam cak i one vijerne prijatelje koji se nisu pucali i znali da sam ja na dopu i pustali me da spavam kod njih...sram...
Kada sam poceo redovno da dobijam ture i da radim , dolazila je svaki dan kod mene jedna crvenokosa darkerica , lijepa je bila.Pune socne usne i duga crvena kosa, onako, taman po mom ukusu...uvjek je imala love i pucala se ljutito, obicno bi me zamolila da je ja puknem jer su zile onako rasturene a jos zenske.
Malo po malo visjeli smo cijele dane zajedno, ona bi otisla par sati da "zaradi" lovu i inace bi bila sa mnom, nije me bilo briga sta radi jer nismo imali nista intimno...Sve prijateljski,koliko je to moguce medju nama bilo.Isla je to ljeto u Pulu kod roditelja i zvala me vise puta kod kolege na telefon da dodjem.nekako u to vrijeme se zbila jedna nevesela pricica izmedju mene mog dilera i 45 grama H.Nestalo je 45 grama i jedino sam ja dolazio u obzir i prije nego se sretnem oci u oci sa njim pobjegao sam u Pulu kod nje, jedina opcija...Tu sam zivio kod nje i kod njenih roditelja, oni su bili ionako stalno negdje i mi smo imali poseban ulaz tako da to nije bio neki problem.Nismo imali nista jedno sa drugim i nismo bili intimni dugo vremena iz razlicitih razloga a najveci cindbenik je bio da je ona zaradjivala za nas dvoje...Propadao sam brzo i primjecivao sam to i nije mi vise bilo svejedno i nisam htio umrijeti i polako sam osjecao da se blizi kraj (sa 23-24godine zivota, navucen na gram i pol-3 pole dnevno, bez nekog ludilo kljucanja-...sram...).Iz Pule sam morao ici jer sam jednom u krizi "ocistio" cijeli stan od njenih roditelja, koji su u medjuvremenu znali sta se dogadja i nisu mogli da urade nista...bojali su se mene,pricala mi ona poslije...
Kad sam se vratio u Split nisam mnogo dugovlacio, isao sam kod ujaka koji je bio dugogodisnji ratni veteran i koji je osobno poznavao "scenu" i nije bio onako zatupljen,moglo se razgovarati sa njim.Dosao sam nocu kod njega, oko 22 sata.Pricali smo dugo i necu zaboraviti nikada kako on svoje kcerke iz njihove sobe premjesta u svoju sobu da bi jedan narkoman mogao da spava u njihovoj i necu nikada zaboraviti lice malene rodjakinje, uplaseno od moga izgleda onako cijeli rasturen do daske...Tu noc sam shvatio da ima ljudi na svijetu kojima i nisam bas toliko svejedno i koji su spremni da urade nesto za mene gladnoga...ali ja sam morao sam otvoriti usta inace nisu mogli da mi pruze hranu koja mi je bila potrebna...
2 tjedna poslije bio sam u komuni izvan Hrvatske i nisam htio ozdraviti, nisam zelio...Trebala mi je samo pauza i tako sam osjecao u sebi,da cu se vratiti da cu opet nastaviti.I mnogo dana je moralo proci dok nisam skuzio, shvatio i pobjedio mog osobnog Shakala.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ovo je samo grubi okvir moje ovisnosti i u njega stane jos milion prica koje polako sada naviru i nisam siguran dali cu moci sve ispisati jer su neki dogadjaji jos u "preradi" u mojoj glavi-sve se cini tako nevjerovatno i strano i nemoguce.Uglavnom kada je vrijeme doslo i nakon vise posjeta roditeljima i kada smo bili sigurni da sam ja spreman da se suocim sa svakodnevnicom dosao sam direktno na zapad kod njih i nisam se vracao u Hrvatsku osim 2put kao turista.Osjecam se potpuno izlijecen i bojim se da se tu nesto ne promjeni.Posljednjih dana sam bio malo po klubovima i uzimao sam poprilican broj xtc.Ne zelim se nikome opravdavati kada kazem da to nije nikakav problem za mene, ni speed(koji mrzim) ni alk(koji nikada ne pijem) niti sve ostale vrste droge, ne pusim travu(kazu prika u splitu:trava je za konje a ne za mene itd.)
2 droge su mi ostale zapisane u kostima i one ce me jos na kraju kostati glave, nikotin i H.
2003 sam izlijecio "kronicni hepatitis c", u biti zalijecio sam jer nisam vise infekciozan ali transaminaze se tek sada polako smiruju, godina dana terapije i skoro 20 kg sam smrsavio od pegasys-a i ribavirina.Moje vjecno blijedilo mi nece , mislim, nikada otici ali sta se ostaloga tice osjecam se fizicki super, jak i zdrav.
svima ostalima koji su donekle citali(namjerno nisam htio prevelike komentare pisati jer zamara)zahvaljujem se i naglasavam da se za vecinu stvari i ja sam sramim i da sam zahvalan Bogu da sam ziv i zdrav i da od Veljace(Februara) 2000 nisam uzeo H.Nadam se da ce moje svjedocanstvo procitati netko tko misli probati H.
Probaj sve,sve, sve....Pusti H. na miru nema tu kruha, ja se jezim kada citam onu americku diagnozu iz 50ih "jednom proban intravenozno, heroin postaje NEIZLJECIVA bolest koja neminovno vodi u sporu i bolnu smrt, mi do sada nismo registrirali niti jednog ovisnika i.v. koji se uspio izljeciti"
To je bilo krajem 50ih nakon prvog velikog H. vala u USA
so long
odlicno! ova zadnja recenica ....najezila sam se......!
Al eto-mi danas imamo sansu da se izlijecimo ako hocemo...Imamo i izbor: uzeti H ili ne!!!
Ili jednostavno-prestati ili ne....do nas je. Nadam se da ces uspjeti u svom oporavku...i zelim ti sve najbolje!
One day the time
Al eto-mi danas imamo sansu da se izlijecimo ako hocemo...Imamo i izbor: uzeti H ili ne!!!
Ili jednostavno-prestati ili ne....do nas je. Nadam se da ces uspjeti u svom oporavku...i zelim ti sve najbolje!
One day the time
" You must be the change you wish to see in the world." M. Gandhi
Re: A Feast Of Friends
Evo cetiri godine nakon posljednjeg posta, samo da kazem ...posrnuo sam i 2 mjeseca sam sada hooked....nakon razvoda sam ostao sam - pisutnost H u sadasnjem krugu poznanika, praznina nakon 8 godina braka, depresije nakon razvoda i svega ruznog sta se dogodilo....znam da sve skupa nije opravdanje i ne opravdavam se. Od sutra 11.12., pocinje borba- 1on1, na suho , uzeo sam godisnji i idem 4 tjedna u Austriju , na "odmor". Strah me jer je tjelo josh uvjek naviknuto na H i navukao sam se poprilicno u jako kratko vrijeme, strah me nociju...No, nema sumnje da cu uspjeti, samo me strah povratka nazad u grad u kojem zivim, razmisljam o tome da trazim posao negdje drugdje i da se preselim...neznam...
Pozdrav
STorm
Pozdrav
STorm
Re: A Feast Of Friends
Mogu te dobro shvatiti,posto je i mene razvod naveo na recidiv.
Pisi citamo te.Topli pozdrav
Pisi citamo te.Topli pozdrav
eh da ne bih samo tog dopa
Re: A Feast Of Friends
Ovakve me stvari bacaju u bedaru.
Nadam se da ćeš se izboriti, prvo sa krizom, pa onda sa sobom. I kretati se ubuduće krugovima, gde nema poznanika na dopu.
Nadam se da ćeš se izboriti, prvo sa krizom, pa onda sa sobom. I kretati se ubuduće krugovima, gde nema poznanika na dopu.
all that I want is to play