sanela wrote:

nemam ti ja pojma.... Stvarno nisam nikad čula za tu Psihijatriju. Znači, prvo detox u Rijeci, pa onda psihijatrija koja uključuje... šta? Koliko se bude tamo? Malo sam :rolleyes: zbunjena
Najobičnija psihijatrija na koju odeš s uputnicom od doktora opće prakse. Inače traje 2 mjeseca poput boravka u bolnici, nakon 2 mjeseca je produžiš itd...
Ništa obavezno, nemaju nikakav program posebit ali zato tamo radi taj doktor koji je kako sam već napisao...
Prihijatrijska ustanova na rabu,kompleks koji ima 9 velikih odjela, šetalište, igralište i sve zaokruženo ogradom od 2 metra,zelenom, pod nadzorom hladnog oka kamere.
U rijeci kao i u zagrebu u sklopu bolnice imaš i mali odjel zatvorenog tipa di rade taj detoks. A praksa je da se đanki spusti na prihvatljivu dozu i zatim odma odvede na rab i nastavi bit na th i spuštat i spuštat i spuštat ili ostat na ljekovima pa izać vanka nebitno.
Po meni odlazak ne detoks je nepotrebam jer je to malo stresno. Bolje je na rab odma. Bit tamo 4 mjeseca i ako nisi na hepovima polako spuštaš subove i sve oke.
Ja kada sam bio tamo: Trebao sam ponit sa sobon nekih 200tinjak heptanona jer na rabu nisu imali hepove nego suboteks dakle lijek koji služi isključivo za odvikavanje od hepa od otrova. Došao sam popodne u ludaru. U razgovoru sa dežurnom sestrom koja je odma došla sam rekao da bi mi eventualno oko 2 ujutro trebalo 5-6 hepova jer da mi se neda da me kriza budi. Reko je oke i dobio sam tih 5-6 hepova koje nisam ni popio nego ubacio u rukav od pidžame i to slučajno a poslije mi je sinulo šta bi sa tim mogao. Slijedeći dan dođe Dr zudenigo i dogovori se sa tobom kako ćeš spuštat te hepove prije prelaska na sub i ode za svojim poslom a tebe prepusti tehničarima i pacijentima.
Ja sam bio bez prebijene pare pa sam štekao hepove ujutro nebi popio sve nego samo par komada jer sam to dilao prejeftino jednom liku jer su mi trebale cigarete što me zajebalo jer sam 3-4 puta pao u nesvijest jer mi je jako pao tlak zbog drugih tableta koje sam morao pit ali je meni to bilo prejako pa me obaralo pa sam hodao kao zombi 15 dana po dugačkom hodniku zatvorenog prijemnog odjela broj 7 da bi tek poslije 15 dnevne muke izašao na odjel broj 8 di su pomiješani ptsp ,alko i narkomani. Odjel 8 nas je brojao 13 narkomana i svi ostali na odjelu pacijenti su na moje blagu čuđenje bili toletantni spram ovisnika i tamo sam upoznao najkvalitetnije ljude koje za svog života nisam uspio srest. Bila je idila, ali bilo je i puno gorkih trenutaka i melankolije i sna. Ja sam je prošao i izišao svojevoljno , no prije toga sam sam sebi uspio spustit dozu i zadnjih 10tak dana spavao kako tako ali BEZ opijata. Kad sam otišao ća, na trajektu grad rijeka kojoj sam se približavao je bila nekako bistrija kao i cijeli svijet oko mene. Ja sam se ponovo rodio i bio kao malo dijete puno želje za ponovnim otkrivanjem svijeta. Znatiželjan a štaću di sam kakav sam.
Eto što je psihijatrija, bar meni bila ovaj zadnji put . Jesam malo sam se raspisao mislio sam obrisat post ali eto baš neću.