resocijalizacija,vase misljenje

[Modesty]

pa nego sa kakvim ljudima da se družimo nego sa strejt?????Sa ljudima koji imaju barem slične ili iste interese kao mi i koju nam uz to još i pašu...............sve ostalo je NEZAMISLIVO!
I ja sam se draga poželila sjeditna savi sa užim društvanjecem,roštilj,gitarica.....ima toliko zanimljivih teme,igrica za super provod.

[rajouno]

nisam ja ni pokusala ici na zurku ,jer znam kako bi se bzv osjecala i nemam ni zelju za tim,phi ali govorim eto o izlasku nekom koji isam praktikovala odavno...izlazak u sam epicentar zbivanja u gradu,i toliko ljudi vidjeti odednom..ma jednostavno me zaboljela glava,ali naravno niko nije primijetio da nesto nije ok.kad sam dosla kuci izgovorila sam onu cuvenu recenicu:kako je lijepo doci svojoj kuci!!!

[Luna]

da samo shto u meni josh uvijek postoji ta neka zelja za provodom ...partijem,....i onda i ako pokusham da postignem zeljeno...sjebem se jer nije to vishe to. Izadjem ponekad u bar...popijem po neko pice...odigram par partija bilijara...i to obicno bude to. Ali ako odem sama...ili prijatelj ode prije mene.....to je vec problem. Pocnem da gledam oko sebe...snimam ljude...ko je high ...ko nije....i onda vishe ni ne razmisljam...ako bi mi neko ponudio crack ...ja bih uzela...Zato sam rijetko sama u baru ..i prijatelji nikada ne odu bez mene.. Ali mislim...ok...samo shta pokushavam da kazem...da sve i ako ne radim nishta loshe...to je i dalje u meni....Da li ce ikada nestati..? izlapiti? narkoman cu izgleda uvijek biti....tj. ovisnik...u boljem smislu rijeci (jao kako to pametno zvuci heheh) ...
No ...ni drogiranje nije vishe to to....neshto fali....znam da imamo crne rupe u glavi...ali ovo je neka rupa u dushi...ili je ipak mozda u mozgu...odmah pored jedne velike crne rupe... ne znam. Znam da mi je propuh u glavi.....
mozda i prodje...nakon izvjesnog vremena....aaaaaaaaaaaaa ne znam. zaboli me mozak od razmishljanja.

[Modesty]

ful mi je žao što se tako osječaš i ne znam što bih ti rekla a pametovati se tu šta nema niti nekog recepta....duže si čista od mene a gore se osječaš...nipošto ne želim reći da sam ja nešto bolja,daleko od toga ali sam zbilja daleko optimističnija i nekako ispunjenija.....drži se baby i pokušaj dokučit šta bi moglo ispunit prazninu u tebi...mislim da je suština u tome.

[Vlado_M]

Luna, naravno da izblijedi i ustupi mjesto nekim drugim stvarima... Ja npr. vise nemam problem da se izborim sa zeljom kad se sretnem sa nekim iz stare ekipe. Nemam vise ni onaj osjecaj da sam ja ispao picka sto sam iskocio iz kruga i uklopio se u normalan zivot... Mene dopu vracaju neki moji unutrasnji problemi koje nisam rijesio (a koji nemaju mnogo veze sa nekim zajebanim momentom). Sreca je sto imas prijatelje koji su ti na raspolaganju. Ali, mislim i da moras pronaci alternative izlascima na koje si navikla. Okej, ti zivis u USA, to je potpuno drugaciji svijet od ovog naseg, ali mora postojati Nesto... Npr. za mene je spas u pabu i utakmicama, terenu za kosarku i fudbal i teretani, gluvarenju po planinama i rijekama i jezerima... Stare mi, najbolje se osjecam kad sa ekipom sprzim u neku divljinu i kad zabacimo stapove u vodu i kad se pive ohlade i pusti muzika (to mozda ide i sa godinama). Sreca pa je prosla zima i dolaze ljepsi dani. Nije slucajno to sto recidive pravim kasno na jesen ili u toku zime.

U svakom slucaju, samo strpljenja Luna i doci se stvari na svoje mjesto.

[Alternativka]

Star je topic, pročiatala sam do kraja 12. strane…i onda više nisam mogla izdržat ne napisati nešto što se do tud nije spominjalo.

Dakle, resocijalizacija je proces usvajanja normi prihvaćenog društvenog ponašanja…
To nije nešto što se dogodi preko noći kad apstinent proslavi godišnjicu, dvije ili pet čistoće.

Nadalje, to nije jednosmjeran proces u kojem jedini sudjeluju i za što su isključivo odgovorni ovisnici.
Društvo kao zaseban entitet i svaki pojedinac imaju, po mom mišljenju, u prvom redu moralnu dužnost sudjelovat u tome.
Zašto? Jer problem treba riješiti, a ne skrivati ili sklanjati iz vidokruga. Uostalom, neće svijet postati bolji ako narkomane odsiječemo i izoliramo…

Nadalje, ne samo da imamo moralnu obvezu sudjelovati u tom procesu, već je i ekonomski mudrije…jer ne samo da aktivni narkomani čine štetu ni ne doprinose prosperitetu društva. Dvostruki gubitak društva bi spriječili ako bi im pomogli u izlječenju.

I konačno, bolji smo ljudi ako u nevolji pomognemo nego ako čekamo da se čovjek u problemu sam iz nevolje izvuće pa mu kažemo „je, dobar si ti, ipak“.
Radije biram biti 100 puta razočarana jer sam pružila pomoć nego jednom razočarat čovjeka jer mu je nisam pružila.
Zašto? Jer ako ja učinim nešto dobro, ako ja napredujem i postajem bolja, čitav svijet je bolji!!!

E, sad, kad sam razložila tko i zašto treba sudjelovati u resocijalizaciji, ostaje samo pitanje kako je povoditi.
Vjerujem da je princip resocijalizacije vrlo sličan socijalizaciji malog djeteta…ne pretpostavljati da nešto zna i može već gledati što zna i može te mu dozvoljavati, bez upliva i negativnih očekivanja, da rješava zadatke koji su mu izazovni, a ne potcjnjujući ili nedostižni.
Ovisnik u oporavku, s druge pak strane, kad mu je teško, kad nešto ne zna i ne može treba prepoznat da je tako, priznati sebi to, zastati i zatražiti pomoć.
U praksi bi to, po mom mišljenju trebalo izgledati ovako…
Ovisnik u oporavku tu činjenicu treba priznati svima, a ne skrivati je jer upravo ona govori drugim ljudima oko njega što se od njih očekuje…pomoć i sudjelovanje u resocijalizaciji.
Dakle, nije opravak narkomana isključivo njihova odgovornost, iako je najvećim dijelom njihova, već odgovornost svih nas s kojima se susreću.




hehehehe, vidim da je moj post pao kao s Marsa...sorry, ali poriv je bio prejak, morala sam ga napisati...