Ovo pitam, polazeci od sebe... Iako verujem da nisam proracunato i bezosecajno stvorenje, mislim da bih se plasila svega i negde verujem da zbog toga ne preterujem…
Plasila bih se nepovrerenja, neodgovornosti, nepostovanja, njega, njegovog drustva, “sitnog lopovluka” i onog krupnijeg kriminala, pretnji, agresije... Plasila bih se neuspesnog lecenja. Same pomisli da ce ceo moj zivot biti ispunjen stresnim situacijama (i to onim neuobicajenim za ljude koji su str8), strahom i neprijatnostima kakvih, u regularnim uslovima, covek moze u mnogo vecoj meri biti postedjen. Plasila bih se genetike, zaraznih bolesti i smrti, za koje naravno ne mislim da su sastavni deo zivota isljucivo narkomana, ali svima vam je jasno iz kog razloga to pominjem… Plasila bih se i sebe, tj. mogucnosti da u trenucima sopstvenog ocaja i nemoci kazem “hocu i ja da probam, da vidim kako je tebi pa da bar na trenutak budemo na istoj talasnoj duzini” i time uradim ono sto je ko zna koliko suzavisnika uradilo…
Onu cuvenu “sta ce selo reci” necu ni da pominjem jer je to, meni licno, potpuno marginalno, ali… Sigurna sam da koliko god bilo marginalno covek, i da hoce, ne moze bas uvek da ostane imun na komentare dusebriznika… Sigurno znaju da pogode, zabole…
Da li vi koji ste u vezi sa nekim ko se drogira uopste razmisljate o tome i kako se ne bojite svega navedenog? Ako se bojite, sta konkretno radite da bi prevazisli svoje strahove? Sami zavisnici su hiljadu puta do sada rekli da sve zavisi iskljucivo od njih i ja im zaista verujem. Pristalica sam toga da treba pomoci, ali onome ko pomoc trazi.
Ne znam za vas, ali ja sam barem misljenja da nisam u vezi sa nekim zbog njega kao "njega", nego zbog toga se ja dobro osecam sa njim. Sta on (zavisnik) to radi da se vi osecate lepo pored njega i da ne zelite da ga ostavite? Cime vas kupuje? Cime potire sve one lose strane prouzrokovane bolescu?
Mogu i drugacije da formulisem pitanje... Ako zanemarimo licne zelje i ambicije vezane za zavisnika i ako je vec toliko ocigledno da covek ovog trenutka jos uvek ne zeli se leci, zanima me koje su vase granice izdrzljivosti i sta neko treba da vam uradi kako bi ga ostavili da se “na miru drogira”?
Nemojte mi samo reci da je ljubav odgovor za sve, jer… Smatram da u navedenoj varijanti, koliko god da ste mozda u pravu, vi zavisnika zapravo gusite. Direktno ili indirektno mu, nazalost, pomazete da ostane tu gde je. Gde je tu onda ljubav i prema njemu, a i prema sebi?
Uh, al sam oduzila...
Nadam se da ce bar neko od vas imati volje i strpljenja sve ovo da procita
