Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....
Moderator: sanela
- VVV -ex prokleti
- Posts: 199
- Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
- Location: Zagreb
Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....
Još samo da mi Sanela promjeni nick i nitko sretniji od mene.
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
- VVV -ex prokleti
- Posts: 199
- Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
- Location: Zagreb
Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....
PUNO HVALAAAAAA!!!!




Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
- VVV -ex prokleti
- Posts: 199
- Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
- Location: Zagreb
Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....
Umalo zaboravih:
Sretan Božić želim svima koji ga danas slave i neka ga provedu u miru i veselju.

Sretan Božić želim svima koji ga danas slave i neka ga provedu u miru i veselju.



Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....
Tek sad vidim da je prošla skoro cijela godina od kako si se skinuo. Velika je to stvar prijatelju, to je veliki poticaj da se i dalje boriš. Dobro je kaj shvaćaš da si još uvijek ovisnik (u apstinenciji, naravno), moja greška je bila kada sam zaboravio na to i ponovno pao jer šatro ja sam sad "ok" i neću se navući. Kako naivno.
Samo se drži i guraj dalje. Meni je najiskrenije drago kada čitam ovakve priče jer nekako je i meni odmah lakše, vidim da postoji izlaz. Jednom sam ga pronašao, naći ću ga opet.
Samo se drži i guraj dalje. Meni je najiskrenije drago kada čitam ovakve priče jer nekako je i meni odmah lakše, vidim da postoji izlaz. Jednom sam ga pronašao, naći ću ga opet.
Mjesto gdje odbacujem svoje unutarnje demone:
www.detoxonline.bloger.hr
www.detoxonline.bloger.hr
Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....
Pozzz,
upravo sam završila čitanje tvoje "ispovjesti" i naravno sa smješkom od uha do uha pomislim da ima nade za sve koji žele da promjene svoj način života.Pomislim kako ima nade i da vratim svog davno izgubljenog brata i ponovo imam brata i druga u njemu.Svaka ti čast na jakoj volji i želji da središ svoj život i sve najbolje ti želim i ne samo tebi nego i svim dragim ljudima ovdje....
P.S. postala sam i sentimentalna i suze mi teku....
upravo sam završila čitanje tvoje "ispovjesti" i naravno sa smješkom od uha do uha pomislim da ima nade za sve koji žele da promjene svoj način života.Pomislim kako ima nade i da vratim svog davno izgubljenog brata i ponovo imam brata i druga u njemu.Svaka ti čast na jakoj volji i želji da središ svoj život i sve najbolje ti želim i ne samo tebi nego i svim dragim ljudima ovdje....
P.S. postala sam i sentimentalna i suze mi teku....
- VVV -ex prokleti
- Posts: 199
- Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
- Location: Zagreb
Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....
Ima nade ljudi, naravno da ima. Nije smak svijeta, mada se to tako nama čini. Samo volja,želja i rad, rad, rad na sebi.
Ništa ne dolazi preko noći i za sve treba vremena, ali ako nešto čvrsto odlučiš onda počneš doživljavati vrijeme kao svog "saveznika" u tom smrdljivom ratu koji vodimo.
Da, ne mislim ja da sam sad izlječen i gotovo. Proces izlječenja traje malo duže od 9 mjeseci, rekao bih cijeli život. I ne znam kad točno čovjek može reći da nije ovisnik. Možda nikad?
@šeherezada- nisi valjda prolila suzu radi moje ispovjesti? Ja sam samo cijelio vrijeme bio iskren i pisao šta mi se dešava, i nisam dosad shvatio da bi netko mogao zbog toga pustiti suzu...
@dopefree - kužim te buraz, sve mi je jasno. Ajde brate više da se vidimo. Vidjeli smo se jučer prvi puta slučajno sa 20 metara na 2 sekunde, i odma sam te skužio. Ajde dogovor neki danas navečer, a? Bar na 15 minuta, da popričamo. Slobodno zvrcni, pošalji poruku...
Ljudi, sve vas pozdravljam, i ustrajte u svojim borbama.
Vanja.
Ništa ne dolazi preko noći i za sve treba vremena, ali ako nešto čvrsto odlučiš onda počneš doživljavati vrijeme kao svog "saveznika" u tom smrdljivom ratu koji vodimo.
Da, ne mislim ja da sam sad izlječen i gotovo. Proces izlječenja traje malo duže od 9 mjeseci, rekao bih cijeli život. I ne znam kad točno čovjek može reći da nije ovisnik. Možda nikad?
@šeherezada- nisi valjda prolila suzu radi moje ispovjesti? Ja sam samo cijelio vrijeme bio iskren i pisao šta mi se dešava, i nisam dosad shvatio da bi netko mogao zbog toga pustiti suzu...
@dopefree - kužim te buraz, sve mi je jasno. Ajde brate više da se vidimo. Vidjeli smo se jučer prvi puta slučajno sa 20 metara na 2 sekunde, i odma sam te skužio. Ajde dogovor neki danas navečer, a? Bar na 15 minuta, da popričamo. Slobodno zvrcni, pošalji poruku...
Ljudi, sve vas pozdravljam, i ustrajte u svojim borbama.
Vanja.
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....
Nekad je puno teže biti posmatrač nego učesnik,u tvojoj priči ima" scena" na koje se nemože ostati hladan.Ovaj forum sam slučajno našla i nakon sati sjedenja i čitanja vidim da tu ima ljudi zbog kojih vrijedi prosjediti sate.Napokon imam negdje doći i olakšati se jer 17 godina ovo sve držim u sebi i nekad se stvarno upitam kako nisam "pukla" do sad....
Opet ode sa teme, uglavnom ovo tvoje iskustvo je nešto što zaista vrijedi pročitati i naravno svaka čest svim ljudima ovdje,samim tim što se trude na bilo koji način nekom pomoći.Nadam se da ću skupiti hrabrosti i otipkati priču koja me proganja godinama....
Opet ode sa teme, uglavnom ovo tvoje iskustvo je nešto što zaista vrijedi pročitati i naravno svaka čest svim ljudima ovdje,samim tim što se trude na bilo koji način nekom pomoći.Nadam se da ću skupiti hrabrosti i otipkati priču koja me proganja godinama....
- VVV -ex prokleti
- Posts: 199
- Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
- Location: Zagreb
Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....
Samo naprijed... 

Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
- VVV -ex prokleti
- Posts: 199
- Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
- Location: Zagreb
Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....
Uh, ima stvarno teških trenutaka u životu ovisnika u apstinenciji. Ima tu i važnih odluka u životu koje treba donijeti, po pitanju vlastite realizacije, egzistencijalnih pitanja, ljubavi, koegzistencije...
Ali barem se te odluke donose. Prije bi bile odlučene direktnim odgovorom heroinom u venu.
Ovaj puta zahvaljujem sam sebi na podršci koju sam sebi pružao.
Zahvaljujem si i na prilici koju sam si omogućio.
Isto tako si zahvaljujem i na odluci koju sam donio prije više od 9 mjeseci.
Zahvaljujem si na životu koji sam si omogućio.
Zahvaljujem se sebi što sam odabrao da budem zdrav.
Zahvaljujem se sebi što danas razmišljam trijezne glave.
Zahvaljujem sebi i na ovom forumu na koji sam slučajno došao.
Zahvaljujem sebi što sam u situaciji da zahvaljujem ljudima koji su mi pomagali i pružali podršku kada mi je to bilo najpotrebnije.
Zahvaljujem sebi što idem dalje.......................
Puno pozdrava svima, i grlim vas i ljubim, Vanja.
Ali barem se te odluke donose. Prije bi bile odlučene direktnim odgovorom heroinom u venu.
Ovaj puta zahvaljujem sam sebi na podršci koju sam sebi pružao.
Zahvaljujem si i na prilici koju sam si omogućio.
Isto tako si zahvaljujem i na odluci koju sam donio prije više od 9 mjeseci.
Zahvaljujem si na životu koji sam si omogućio.
Zahvaljujem se sebi što sam odabrao da budem zdrav.
Zahvaljujem se sebi što danas razmišljam trijezne glave.
Zahvaljujem sebi i na ovom forumu na koji sam slučajno došao.
Zahvaljujem sebi što sam u situaciji da zahvaljujem ljudima koji su mi pomagali i pružali podršku kada mi je to bilo najpotrebnije.
Zahvaljujem sebi što idem dalje.......................
Puno pozdrava svima, i grlim vas i ljubim, Vanja.
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
- VVV -ex prokleti
- Posts: 199
- Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
- Location: Zagreb
Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....
Eto, baš nešto razmišljam...došao sam s posla...umoran...osjećam se dobro, korisno...
Zamislite ovu ironiju: prije 9 mjeseci i nešto sitno, bio sam najobičniji narkoman, bez perspektive, bez ikakvog osjećaja za bilo što(osim dopa), i zdravlje mi je bilo na apsolutno zadnjem mjestu u mojim nekakvim prioritetima(naravno, prioritet je bio samo dop), a danas radim na veoma zanimljivom radnom mjestu; tj. radim u zdravstvu.
Želim reći kako je život s jedne strane nepredvidiv, a s druge strane život je onakav kakvim si ga sam napraviš.
Čudnim spletom okolnosti,preko interneta sam predao molbu za posao u jednoj zdravstvenoj organizaciji, mada uopće nisam ispunjavao uvjete koje je taj poslodavac postavio za to radno mjesto.
Nakon samo tjedan dana pozvan sam na razgovor i sadašnji šef me nakon još par razgovora i seminara odabrao između 378 kandidata(inače sam završio srednju školu metalskog smjera), i rekao kako on polaže velike nade u mene i kako sam upravo ja osoba kakvu su tražili.
Danas kad se osvrnem na to, ne mogu a da se ne zapitam kako i zašto. Čime sam ja to zaslužio takve komplimente i pohvale?
Ima li tu možda veze moja čvrsta volja i odlučnost po pitanju skidanja sa dopa?
Da li me apstinencija učinila osobom kojoj se može vjerovati, koja je komunikativna, koja se snalazi u svakoj poslovnoj situaciji?
Da li je to ta druga prilika o kojoj svi pričaju? Ja mislim da je. Ispucao sam ja dosta šansi i prilika u životu, ali izgleda da sam se našao u pravom trenutku u pravo vrijeme. I očito posjedujem neke kvalitete koje su moji nadređeni prepoznali.
Dakle, u jednom trenutku prokleti narkoman, u slijedećem "STRUČNI ZDRAVSTVENI SAVJETNIK" u organizaciji M........... (pazi titule, a).
Kako to objasniti?
Zašto sam dobio baš takav posao?
Mislim da je u pitanju sudbina, koliko god ja ne vjerovao u nju.
Isto tako ne vjerujem ni u Boga, barem ne takvog kakvim ga većina zamišlja.
Ali evidentno je da se neke čudne situacije svima nama dešavaju baš u neko određeno vrijeme, ono kako bi se reklo kao "kec na desetku".
Ne znam, ostavit ću ovu temu otvorenom za raspravu, pa bih volio čuti vaša mišljenja.
A mislim da ću i ubrzo na spavanje, jer umara ovo zdravstvo brate.......
Pozdrav, Vanja.
Zamislite ovu ironiju: prije 9 mjeseci i nešto sitno, bio sam najobičniji narkoman, bez perspektive, bez ikakvog osjećaja za bilo što(osim dopa), i zdravlje mi je bilo na apsolutno zadnjem mjestu u mojim nekakvim prioritetima(naravno, prioritet je bio samo dop), a danas radim na veoma zanimljivom radnom mjestu; tj. radim u zdravstvu.
Želim reći kako je život s jedne strane nepredvidiv, a s druge strane život je onakav kakvim si ga sam napraviš.
Čudnim spletom okolnosti,preko interneta sam predao molbu za posao u jednoj zdravstvenoj organizaciji, mada uopće nisam ispunjavao uvjete koje je taj poslodavac postavio za to radno mjesto.
Nakon samo tjedan dana pozvan sam na razgovor i sadašnji šef me nakon još par razgovora i seminara odabrao između 378 kandidata(inače sam završio srednju školu metalskog smjera), i rekao kako on polaže velike nade u mene i kako sam upravo ja osoba kakvu su tražili.
Danas kad se osvrnem na to, ne mogu a da se ne zapitam kako i zašto. Čime sam ja to zaslužio takve komplimente i pohvale?
Ima li tu možda veze moja čvrsta volja i odlučnost po pitanju skidanja sa dopa?
Da li me apstinencija učinila osobom kojoj se može vjerovati, koja je komunikativna, koja se snalazi u svakoj poslovnoj situaciji?
Da li je to ta druga prilika o kojoj svi pričaju? Ja mislim da je. Ispucao sam ja dosta šansi i prilika u životu, ali izgleda da sam se našao u pravom trenutku u pravo vrijeme. I očito posjedujem neke kvalitete koje su moji nadređeni prepoznali.
Dakle, u jednom trenutku prokleti narkoman, u slijedećem "STRUČNI ZDRAVSTVENI SAVJETNIK" u organizaciji M........... (pazi titule, a).
Kako to objasniti?
Zašto sam dobio baš takav posao?
Mislim da je u pitanju sudbina, koliko god ja ne vjerovao u nju.
Isto tako ne vjerujem ni u Boga, barem ne takvog kakvim ga većina zamišlja.
Ali evidentno je da se neke čudne situacije svima nama dešavaju baš u neko određeno vrijeme, ono kako bi se reklo kao "kec na desetku".
Ne znam, ostavit ću ovu temu otvorenom za raspravu, pa bih volio čuti vaša mišljenja.
A mislim da ću i ubrzo na spavanje, jer umara ovo zdravstvo brate.......
Pozdrav, Vanja.
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili