Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.
gari, borba, vidim...da li si rekao lekarima da pravis recidive? Najbolje im je reci, da ti bolje nastimaju terapiju. Jesi li kod Dickovke? Ona je dobra zena.
Pozdravljam te, ne daj se.
nešto me krenulo, pa nisam recidivirao danima.. od prošlog četvrtka, tačnije..
počelo dete da mi dolazi na weekende, pa sam rešio da se upristojim.. počelo je prošlog petka, nastavlja se za dva dana.. dobijem svoje dete!!! uslov je bio da budem čist. i ja sam to u početku poštovao, dolazio da se vidjam s njim, a posle trčao na šemu i niko ništa nije znao.. bilo mi je odlično.. onda sam skapirao da bi možda stvarno bilo OK kad bih bio čist i dok je on tu. pa sam tako i uradio. i isplatilo se.
dobijem ga u petak, provede sa mnom subotu i nedelju i popodne nas "mama" odvede na klopu a onda i njega odvede njihovoj kući.. ja odem svojoj (i kratko tugujem).
ali ponedeljkom i sredom ga opet vidim, na nekoliko sati, posle mog posla, do posle njegovog treninga; dakle skoro 4 sata. i onda preskočimo četvrtak i u petak je opet moj do nedelje..
meni ovo štima. mene ovo drži u životu..
promenio sam i terapiju.. na svoju ruku, odabrao AD koji je po oceni mnogih ljudi na mnogim forumima, izglasan za najbolji.. i tako sam se i ufurao, da mi donosi dobro!
trittico me stvarno ubijao! definitivno nije AD za mene.. al to doktori ne znaju. nema ni veze.. i izbacio sam sedative. takodje nisu moj fazon.
sve OK za sada.
pozzzzdrav svima, uz reklamno, KAD SE HOĆE, SVE SE MOŽE!!
"this is my final fit, my final bellyache with no alarms and no surprises, no alarams and no surprises, no alarams and no surprises, please!"
guram napred... korak po korak..
i (ex) žena mi pomaže u tome.. danas popodne, poželeo sam da se vidim s njime (s njima) i nazvao je.. lako je pristala. otišli smo u park i pootom kod njih u stan, da promenimo kornjači vodu..
sutra ga dobijam ponovo.. sve do nedelje.
ako sam nešto dobro u životu uradio, to je da sam dobio dete i bio i ostao "dobar otac".. kako god to zvučalo, ja dobar otac zaista jesam.. jedan od najboljih..
"this is my final fit, my final bellyache with no alarms and no surprises, no alarams and no surprises, no alarams and no surprises, please!"
onako kako sam pisao o svom padanju, drogiranju, nemanju volje ni sposobnosti da išta od toga promenim nabolje, tako sad imam potrebu, moralnu obavezu, štagod... da napišem i pišem kako mi je "ovako", mnogo bolje..
"ovako" može da znači svašta... nov život, zapravo, nova podela u životu.. samovanje ali NE I USAMLJENOST.. sam sam u stanu.. sam sam u životu, rekao bih; sve dok ne dodje vreme za posetu mojim omiljenim ljudima.. isprva sam se bojao da napišem, kažem, dam do znanja, da se u odnosima sa NJOM nije ništa bitno izmenilo...osećao sam kao da je pogrešno da kažem da je još volim..
podrazumevalo se da mi je do deteta najviše stalo..(i jedino do čega mi je stalo, uopšte)..
ponavljam, bilo me strah da (po)kažem da mi je još i do NJE stalo. a stalo mi je. sada se više ne bojim.. nikoga, do NJE.
sve mi nedostaje.
zajednički život. šale i sprdanje, koje smo uvek imali.
naježim se kad uhvatim sebe, kako ponovo uživam kada sam sa njima; kada sam sa njim i sa njom.
i najviše istrajavam u apstinenciji baš zato da bih, bez problema, mogao da "uzimam" dete.
polako shvatam da i zbog nje, radim isto.
možda zbog svoje porodice.. jedine koju sam imao..jedine celokupne i porodice koju sam ujedinjen, STVARAO...
osećam da nekako, sve dolazi na svoje mesto.. i ja sam u toj raspodeli stvarno zagubljen i zastrašen..
mnoge "stvari" mi postaju jasne. mnogo toga sam znao.. i još uvek znam..
nije lako-zbunjujuće je. sve je čudno. (i lepo u isto vreme)..
mogao bih o svemu ovome još kilometre da išaram...sve se svodi na isto.
dečak mi je neophodan za život (doslovno kao vazduh, kiseonik, voda....) a nju i sve što se vrti oko nje, ipak preterano volim.
"this is my final fit, my final bellyache with no alarms and no surprises, no alarams and no surprises, no alarams and no surprises, please!"
Ovo je tvoj prvi post koji nesto kaze,bar meni,i koji mi se svidja
Imao sam slicnu situaciju,i sve sam uradio,izdrzao sto konj ne bi...samo da ponovo budemo skupa.
Jebiga,kad sam to izgurao i kad je sve bilo''Kako treba'',okurcio sam se...i otislo je u pizdu materinu za sva vremena.
Ipak je ono istinito da se moras iscupati,prvenstveno zbog sebe...
Dabogda uspio...