novi početak

[HAĐIJA]

evo i ja da nešto napišem.prije neku godinu dana sam odkrio ovaj forum i odmah mi se dopao.čitao sam vaše ispovijesti i skonto kolko smo svi mi slični,živimo u različitim zemljama,sa različitim mentalitetom,a opet smo tako slični.od tad je prošlo godinu dana,ja sam proveo 2 mjeseca na detoxu,da se skinem sa metadona i normalno sve je bilo uredu dok nisam došo na 0,1 mg metadona,a onda dragi ljudi počelo je.normalno,da nisam izdržao tih bolova i etoh,odlučio da se vratim kuči.trebalo mi 3 sata do mog grada oko 200km,ne mogu vam objasnit kolka muka mi je bila na vozu,svaka stanica sve bliže i bliže mom ljeku.ja sam pametan dečko,sve sam to več isplanirao-dogovorio prije ukrcanja na voz,da mi neko donese dop na kolodvor.jaAoO poslje dva mjeseca kad sam opet, pa to je neopisljivo,znate vi o čemu pričam.i eto opet prošlo pola godine,opet sam na metadonu.šta sad?kako dalje?.kako da živiš,kad nemaš više pravih prijatelja,ostale su mi samo ove ljenčine što bi prodale svoje dupe za pola grama.sve više vremena provodim sam,a to mi je tako teško,jebiga naviko sam na društvo,da se uvjek nešto događa,da žurim od jednog do drugog.a sad Sssam po cijele dane.kakva su vaša iskustva??? kako počet sve ispočetka,kad eto tek sam ostavio društvo i več mi tako teško.ne mogu ni zamislit,da sam još čist,pa ljudi moji,svijet bi se mi srušio.kad si čist iako imaš djevojku koja te tješi,društvo koje te zabavlja opet ti je teško,osječas se tako prazan,kao da ti je neko ubio cijelu obitelj,a još sto puta je gore kad si sam.kad nema nikog a ma baš nikog na kog bi se mogao oslonit,nikog da te pita kako se osječaš.bio bi zahvalan za koji savjet. javit ču se opet!!! izvinite za greške u pisanju,jebiga kad sam imao 3 godine smo otišli iz bosne,tako da nepričam baš često hrvacko-bosansko-srpsko-crnogorsko a još rijeđe pišem.

[vjeraufanjeiljubav]

pa pricas ti super, a mos i njemacki i engleski alles klar
dobro nam dosao ovdi, ovde nikad ne mos bit sam bar virtualno, znam tocno sto mislis kad pises kako bi ti bilo "cist" biti sam, to su periodi depresije i treba zaokupiti vrijeme necim da ti ne padne strop na glavu. Ali taj korak je neophodan da opet osjetis puninu zivota!
Prijatelju hrabro, dobro je sto si tu i bice bolje.