
"za sada bez dobrog naslova"
Moderator: sanela
-
- Posts: 938
- Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
- Contact:
Re: "za sada bez dobrog naslova"
Ja ću vam se pridružiti sutra, kao i obično manje više, a znam i da ne dolazim sam
...nadam se da se gledamo.

Moon child
Re: "za sada bez dobrog naslova"
sastanak?
tu mi je, u gostima, jedna sjajna prijateljica (čista nekoliko godina), gledaćemo da dođemo..
nakon ovog mog poslednjeg pucanja, počeo sam da koristim sve vrste pomoći, do kojih mogu da dođem.
a ako baš i ne stignem na meeting, kada budete pitali da li neko ima neku goruću želju, prenesite moju: priznajem da imam problem pred kojim sam nemoćan i znam da postoji sila, veća i jača od mene koja može da me spase.
iskreno vaš, Najk!
tu mi je, u gostima, jedna sjajna prijateljica (čista nekoliko godina), gledaćemo da dođemo..
nakon ovog mog poslednjeg pucanja, počeo sam da koristim sve vrste pomoći, do kojih mogu da dođem.
a ako baš i ne stignem na meeting, kada budete pitali da li neko ima neku goruću želju, prenesite moju: priznajem da imam problem pred kojim sam nemoćan i znam da postoji sila, veća i jača od mene koja može da me spase.
iskreno vaš, Najk!
"this is my final fit, my final bellyache with no alarms and no surprises, no alarams and no surprises, no alarams and no surprises, please!"
Re: "za sada bez dobrog naslova"
Ovo potpisujem.saša-ex wrote:da imas gorucu zelju, bio bi na tom sastanku...
Šta te sprječava da odeš dr. i kažeš mu sve ove nus pojave koje imaš?
Re: "za sada bez dobrog naslova"
idem sutra na neki roštilj kod prijatelja, na sremskoj strani DUnava.. pa kad završi sve to, idem na Grožđenbal u Karlovcima.. Riblja Čorba i Huntersi.. hard to resist. (mislim, Huntersima,m pre svega)..
vodim sve neke strejtere, tako da će mi alkoholna koma samo prijati još više..
i da!!!! dobijam svoje dete!! prvi put bez jebenog nadzora!
život postaje podnošljiv!
vodim sve neke strejtere, tako da će mi alkoholna koma samo prijati još više..
i da!!!! dobijam svoje dete!! prvi put bez jebenog nadzora!
život postaje podnošljiv!
"this is my final fit, my final bellyache with no alarms and no surprises, no alarams and no surprises, no alarams and no surprises, please!"
Re: "za sada bez dobrog naslova"
Samo bez euforije, samo bez euforije.
Re: "za sada bez dobrog naslova"
Nik, jesi li u kontaktu sa Winstonom? Baci koje slovo o njemu, ako nije problem-ili ga jednostavno pozdravi i reci da se cuva...Pozdrav
Re: "za sada bez dobrog naslova"
Nik, da ti se zahvalim sto si odvojio vremena da mi odgovoris na pp za Winstona. Raduje me sto su vijesti prilicno dobre i jos jednom pozdrav obojici. :smt006
Re: "za sada bez dobrog naslova"
for the record:
lagano se privikavam na lekove, na terapiju koju sam dobio po napuštanju bolnice..
iako sam se izlomio po netu (a pre odlaska kod psihijatrice), tražeći razloge i dokaze protiv leka koji mi je bio pripisan, počeo sam, koliko-toliko da poštujem terapiju i pijem sve što treba i kako treba.
ovo "kolko-tolko" se odnosi na moju nemarnost i haos po stanu, te nemam pojma di uveče ostavim kutije sa lekovima..
najbitnije mi je da AD više ne zbunjuje mozak, pa su tako odredjena čula prestala da budu zbunjena i nesigurna u mene.. isto tako i memorija se polagano vraća.. i to, lakše se prisetim nečeg što se desilo nekad ranije, nego što se setim nečeg što je bilo nedavno, u istom danu..
vid me još malo muči.. prosto nisam navikao da mi se dešava išta loše sa vidom, jer sam na dobar i odličan vid naviknut odmalena na ovamo..
posebno mi prija to što AD u mom slučaju, zaista umanjuje volju za alkoholom! čitao sam i slušao iskustva drugih, gde mi oni pričaju kako su izgarali na ADima, bez cuge i počesto (kako ko) imali prilike da posegnu za alk. i u tome uspevali.. ili se naprosto, napijali na svoju ruku, bez da se nekom pravdaju ilil osećaju krivicu..
ponavljam, ja na svom ADu ne pijem.
zato je neizdrž, kada je hors u pitanju, prejak! i onda sam u nekoliko navrata i uzeo svoju dozu heroina i prebijao se toliko da su me vukli kući i jedanput u psihijatrijsku ambulantu (jer sam ovima koji su me dovukli do ambulante preskočio da kažem da sam se na celu stoned terapiju, krnuo i dopa količine iz starih dobrih vremena). iz ambulante su me poslali kući. zapravo, pitali me prvo, da li želim da se "uputim" na kliniku, što je meni bilo malo trulo, pa sam izabrao da zovnem sestru i zeta, da me odvezu kući..
al OK. osim što sam sestri i posebno zetu, pokazao još jednu novu veštinu koju sam naučio, naučio sam i to da se Trittico, Rivotril, Lorazepam i heroin NE MEŠAJU NIKADA. ovo je u stvari igra "NADJI ULJEZA i ne koristi ga više nikad, majmune"!
saldo mi izgleda nekako ovako:
-naterao sam se da uzimam terapiju što redovnije (bolje od ovoga za sada ne može, mislim, nema šanse da se triput na dan setim di su mi lekove i iste na vreme i popijem).
-dop koristim u minimalnim količinama, svega jedanput nedeljno.. nije mi to neki plan kako da se, smanjivanjem doza skinem.. jednostavno je tako ispalo.
voljan sam da se u potpunosti posvetim medikamentoznoj terapiji i od sledeće nedelje, kad odem na kontrolu u Dom za bolesti zavisnosti, porazgovaram i sa psihološkinjom.. da joj dam šansu, jer je moguće da sam je nešto izpredrasudisao i bacio hejta na nju, dovoljnog da godinu dana ne zakucam na njena vrata.
eto, ove nedelje ću uraditi i to.
mislim da bi onda ovaj moj plan za dan, mogao da se nazove lečenjem. nadam se i IZLEČENJEM! (i izraz ZALEČENJE odobravam i slažem se s njim)..
još nešto.. ovom mom ADu treba od 3 do 5 nedelja da bi počeo da deluje.
meni je ovih dana otprilike peta nedelja, kako ih pijem... problem je što ih nisam pio redovno, tako da neću da pokušavam da ga menjam, kod svoje doktorice, nego ću mu dati šansu da odradi šta treba..onda ćemo videti.
ako nisam slagao sad, sve ovo napisano ovde, onda mi sve to deluje kao sitan korak unapred!
lagano se privikavam na lekove, na terapiju koju sam dobio po napuštanju bolnice..
iako sam se izlomio po netu (a pre odlaska kod psihijatrice), tražeći razloge i dokaze protiv leka koji mi je bio pripisan, počeo sam, koliko-toliko da poštujem terapiju i pijem sve što treba i kako treba.
ovo "kolko-tolko" se odnosi na moju nemarnost i haos po stanu, te nemam pojma di uveče ostavim kutije sa lekovima..
najbitnije mi je da AD više ne zbunjuje mozak, pa su tako odredjena čula prestala da budu zbunjena i nesigurna u mene.. isto tako i memorija se polagano vraća.. i to, lakše se prisetim nečeg što se desilo nekad ranije, nego što se setim nečeg što je bilo nedavno, u istom danu..
vid me još malo muči.. prosto nisam navikao da mi se dešava išta loše sa vidom, jer sam na dobar i odličan vid naviknut odmalena na ovamo..
posebno mi prija to što AD u mom slučaju, zaista umanjuje volju za alkoholom! čitao sam i slušao iskustva drugih, gde mi oni pričaju kako su izgarali na ADima, bez cuge i počesto (kako ko) imali prilike da posegnu za alk. i u tome uspevali.. ili se naprosto, napijali na svoju ruku, bez da se nekom pravdaju ilil osećaju krivicu..
ponavljam, ja na svom ADu ne pijem.
zato je neizdrž, kada je hors u pitanju, prejak! i onda sam u nekoliko navrata i uzeo svoju dozu heroina i prebijao se toliko da su me vukli kući i jedanput u psihijatrijsku ambulantu (jer sam ovima koji su me dovukli do ambulante preskočio da kažem da sam se na celu stoned terapiju, krnuo i dopa količine iz starih dobrih vremena). iz ambulante su me poslali kući. zapravo, pitali me prvo, da li želim da se "uputim" na kliniku, što je meni bilo malo trulo, pa sam izabrao da zovnem sestru i zeta, da me odvezu kući..
al OK. osim što sam sestri i posebno zetu, pokazao još jednu novu veštinu koju sam naučio, naučio sam i to da se Trittico, Rivotril, Lorazepam i heroin NE MEŠAJU NIKADA. ovo je u stvari igra "NADJI ULJEZA i ne koristi ga više nikad, majmune"!
saldo mi izgleda nekako ovako:
-naterao sam se da uzimam terapiju što redovnije (bolje od ovoga za sada ne može, mislim, nema šanse da se triput na dan setim di su mi lekove i iste na vreme i popijem).
-dop koristim u minimalnim količinama, svega jedanput nedeljno.. nije mi to neki plan kako da se, smanjivanjem doza skinem.. jednostavno je tako ispalo.
voljan sam da se u potpunosti posvetim medikamentoznoj terapiji i od sledeće nedelje, kad odem na kontrolu u Dom za bolesti zavisnosti, porazgovaram i sa psihološkinjom.. da joj dam šansu, jer je moguće da sam je nešto izpredrasudisao i bacio hejta na nju, dovoljnog da godinu dana ne zakucam na njena vrata.
eto, ove nedelje ću uraditi i to.
mislim da bi onda ovaj moj plan za dan, mogao da se nazove lečenjem. nadam se i IZLEČENJEM! (i izraz ZALEČENJE odobravam i slažem se s njim)..
još nešto.. ovom mom ADu treba od 3 do 5 nedelja da bi počeo da deluje.
meni je ovih dana otprilike peta nedelja, kako ih pijem... problem je što ih nisam pio redovno, tako da neću da pokušavam da ga menjam, kod svoje doktorice, nego ću mu dati šansu da odradi šta treba..onda ćemo videti.
ako nisam slagao sad, sve ovo napisano ovde, onda mi sve to deluje kao sitan korak unapred!
"this is my final fit, my final bellyache with no alarms and no surprises, no alarams and no surprises, no alarams and no surprises, please!"