Ni sam ne znam kako da počnem svoju "ispovest" na ovom forumu, jer ne znam kada sam počeo da imam problem sa alkoholisanjem, i to je trajalo nekih 8 godina. Svaki dan sam pio, uglavnom da bih zaspao. Naravno, to mi je i uništavalo veze, koje uglavnom nisu dugo trajale, i osetio sam da sam dogurao "cara do duvara", ali mi to iskreno ništa nije značilo. Štaviše, više sam voleo alkoholisanje sa društvom nego neku razmenu nežnosti, bio sam stravično surov i hladan prema svim svojim partnerkama, uglavnom sam gledao put frižidera, pa da drmnem flajku belog, ili 6 piva. Odlučio sam da prestanem, i to cold turkey. Već dva meseca apstiniram od alkohola, i ne bih mogao baš da se pohvalim kako mi je dobro, zapravo, besan sam kao ris, mrzim ceo svet, totalno sam sjeban bez njega. Patim od nesanice, osećam potpunu prazninu u životu, živim sa roditeljima, koje
prezirem, naročito matorog, non-stop pijem čajeve za smirenje, kombinovano sa Persenima, ali to je qrac od ovce. Nesanica, užasna nervoza, napetost, negativna razmišljanja, to sve već predugo traje... :rolleyes:
Ne znam kako ću dalje...