Dedal

[selma]

Ne daj se Deadal!

[vudd]

Da...ne dal se, dedal.


Ej barba,pozdravi domacicu(misli se na V.naravno ), potomke i javi se.Isutirao sam fon,nema vise ni jednog broja

[Dedal]

Ne možeš vjerovati. Kuća, dom… Kako je lijepo, opuštajuće, nekako mirno.13 mj. nisam bio doma. Sve mi je nekako nepoznato, strano. Sjedim u boravku pokušavajući spustiti adrenalin koji me drži već dva dana. Obilazim prostorije uživajući u stvarima koje nisam godinama primjećivao. U tom obilasku doživim par loših slika. Ulaskom u kupatilo vidim sebe na školjci i iglom u veni, mjesto broj dva,tu sam buksao dop. Naježim se. Kako su ti trenuci i slike svježi, vidljivi do u detalje. Mix osječaja je jak. Šara me gore-dolje. Odlazimo u školu po klince. Sreća, što ih vidim je ogromna i neki nelagodan osjećaj izazvan okruženjem u kojem sam se našao, izmjenjuju se. Osjećaji koje doživljavam to prvo vrijeme su nevjerojatni. Toliko česti i intenzivni da mi ih je bilo nemoguče iskontrolirati. Prolaskom autom kroz grad ispred očiju mi prolaze cijeli filmovi. Za svaki lokal, mjesto, raskršće veže me neka epizoda drogiranja. Povratak na mjesto zločina. Govorili su mi o tim i takvim stvarima, ali na to se nemoguće pripremiti. Dobra stvar u tim trenucima je ta što me djeca i žena svojim prisustvom vraćaju u ljepše stvari i trenutke. Nekako mi je u glavi cijelo vrijeme hoću li nazad ili ne. Ne želi im kvariti sreću što smo konačno skupa pa to prešućujem.Drugi dan mi je rođendan. Tokom dana opuštena atmosfera s ženom. Kavica, kolači, muzika i nezaobilazna priča. Želio bih joj odmah i sve pokazati, koliko sam se promijenio, napravio na sebi. Nemoguče. Smirujem sebe i svoje osjećaje konstantno. Navečer novi šok. Puna kuća moje i njene rodbine, djece. Ne znam kako se oni osjećaju, ali meni je koma. To su ljudi koje sam najviše povrijedio kroz svoj ovisnički život. Svi su u nekim svojim pričama. Jedni pričaju o svinjokolji,drugi o vinu, treći izborima koji slijede. Aaaaa… dajte da i ja nešto kažem. Definitivno imam puno toga. O ovim temama ništa ne znam niti me zanimaju. Nekakav strah, nelagoda, šta li već. Jebote da li su to ljudi s kojima ću morati živjeti? Izlazim na terasu, palim cigaretu, nije mi dobro. Žena vidi, kuži da nešto nije u redu. To je to. To su stvari koje ću morati posložiti, naučiti se nositi s njima. Tek kad upadnem u nekakvu situaciju koja mi potakne osjaćaje, koji me čine lošim vidim koliko još trebam učiti. Dva dana sam doma i već mi se toliko toga izdešavalo. Stavljam to na papir i pokušavam analizirati. Sve više se približavam opciji da bih se trebao vratiti u komunu, a da toga nisan niti svijestan. To šaranje osjećaja gore-dolje, dobro-loše mi se nikako ne sviđa. Nekakva konstanta koju sam imao par zadnjih mjeseci u komuni me je uspavala. Kad je čovjeku dobro,kad se ne izlaže situacijama koje ga izbacuju iz tog balansa, misli da je to to. Što bih ja trebao još napraviti na sebi? Dobro se osjećam, nemam situacija koje me protresu, uznemire, jednostavno situacija koje će me upozoriti. Zato taj vikend i služi. Da ne budeš u zabludi,da ti otvori oči. Za to je meni poslužio. Tu nekakvu čudnu mješavinu loših osjećaja nisam dobro podnosio,definitivno je ne želim. Pokušavam da se riješim dileme u glavi, povratak ili ne. Ona prva oduševljenost hranom, TV-om, muzikom brzo prođe. Samo sam još jednom dobio povrdu da te male stvari ne čine život. A opet s druge strane znanje kud bih se trebao vratiti me užasava. Red i pravila u komuni su opaka. Nema labavo. Dan je isplaniran do u detalje. Dešavalo mi se da legnem ispred TV-a i isti tren se brecnem misleći da radim nešto loše. Stalno imam osjećaj da sam u nekakvoma prekršaju. Zavuklo mi se pod kožu. Ne mogu vjerovati da mi takva misao dolazi, tamo sam se osječao mirnije,staloženije,nekako, jebote pa dali to iz mojih usta izlazi,sretnije. Jebem ti komunu,totalno sam poludio.Oko mene žena i djeca a ja u kurcu.Stvari za koje sam mislio da mi strašno fale izguštirao sam za dva dana.Tonem iz sata u sat,iz dana u dan.Žena to vidi,propituje.Sate provodimo u razgovoru pokušavajući doznati što se to dešava.Jedini zaključak je onaj koji je bio i na početku,moram se vratiti nazad.Nakon konačne odluke da ću se vratiti stanje mi se lagano popravlja.Nestaju nemir i nervoza.Pokušavam ta zadnja dva dana provesti s njima najbolje što se može.Puno smo, to kratko vrijeme, ja i žena razgovarali o planovima, željama, ali ipak komunikacija ili bolje rečeno želje nam se nisu poklapale.Ja, koliko god bio svjestan da se moram vratiti,teško prihvaćam tu odluku.Nejde mi se nazad,kome bi se išlo.Ništa,pakuj prnje.Provodimo jutro zajedno u ne baš veseloj atmosferi.Tužan je povratak u komunu.Koliko god on bio neizbježan, potreban, teško si slažem to u glavi. Vozimo klince u školu,nazad na ručak pa komuna.Dolaskom u centar dešava mi se još jedna situacija za koju nebih rekao da će mi se desiti.Od parkirališta do centra prelazimo mostić potoka. Prelazeći most osjetim olakšanje, kao da sam nekakav teret ostavio iza sebe.Govorim ženi rječi za koje ni u ludilu nebih pomislio da će izaći iz mojih usta: “To je to,sad sam dobro. Trenutno je ovo moja kuća, kuća u kojoj se osjećam dobro”. Nevjerovatno.Ni u najluđih snovima nebih pomislio da će mi se ovo dešavati. Toliko različitih situacja,toliko različitih osječaja,ljudi, priča,mi se izdešavalo u tih tjedan dana da je to strašno. Za mene, ovisnika, to je bilo jednostavno previše. Nisam bio spreman ni fizički ni psihički za to. Sve u svemu vikend je bio taman on za što i služi. Bio je sve ono na što su me operateri upozoravali. Jedna velika nepoznanica. U mojoj generaciji nije se desilo da su dva momka provela vikend u istim ili slučnim osječajima. Svatko od nas je imao drugačiju priću. Zato I je velika nepoznanica. Nemoguće je predvidjeti stvari koje će ti se desiti. Puno sam razgovarao o vikendu I pripremao se na njega ali ipak to na kraju ode u neku svoju stranu u nekakvu svoju priću o kojoj ne znam puno. Tjedan dana vikenda i pun kufer situacija I osječaja kojih treba složiti na svoje mjesto. To je posao koji moram odraditi u nastavku. Skužio sam da sam puno ranjiviji na utjecaj vanjskog svijeta nego što sam mislio.

[glorija.o]

Drago mi je zbog tebe i Dite, zbog djece...
Stari moj tvoja priča je fascinantna, svi detalji, sve ono što treba reći, na što treba upozoriti. Sve alarme si dao nagovijestiti, voljela bih prenjeti na druge, mogu li ? Trebam tvoje dopuštenje. Nikada se nisi ovako otvorio, a trebalo ti je samo malo i drago mi je što se to konačno desilo, cijelo vrijeme sam osjećala sam da je prekidač blizu i zato mi je bilo posebno žao kada si odlazio, ali evo žarulja se ipak upalila i više nije tama... Hvala ti na svjedočanstvu koje si imao snage podijeliti sa svima nama!
Čuvaj svoju Ditu i troje anđela... Nadam se skorom susretu!???

[Dedal]

Hvala ti draga Glorija, na svemu!
Čujemo se i vidimo
Puno pozdrava do tada

[Dedal]

Pozdrav! Ljeto,vrućine, godišnji, nekako se umrtvilo. Proveo sam lijepih 2 mje. Bio u Bg, Zg, družio se s anonimcima, prisustvovao sastancima, upoznao puno ljudi, priča, sakupio neka nova iskustva. Mislim da mi moj stav,budi oprezan sa svojom bolešću…. uvijek i od svakog mogu nešto naučiti, jako pomaže. Osjećam se odlično. Žena je zadovoljna,djeca također, još neke sitnice da se poslože i bit će to sve super. Trudim se da onaj prvi uvjet, da bi sve ostalo moglo štimati, svakodnevno ispunim- budi čist. Nije ništa lagano ni jednostavno, djeca, škola, tražim posao, odnosi u obitelji….sve to iziskuje puno truda i strpljenja. Jbg. može se nekome činiti sporo, ovako, onako, ali ide brate mili, ide i to na dobro, nabolje, na….. sve dok ispunjavam prvi uvjet. Puno puta moj trud oko nekakve stvari je minimalan, gotovo nikakav, i onda se desi da se složi kako treba, tako da sam na kraju zadovoljan……to je ipak najvažnije. Dokle god sam ja zadovoljan i sretan bit će dobro i za moju obitelj. Da bih mogao više, bolje, to sigurno. Pogled dvije godine u nazad kad sam bio zombi, i živio samo za sljedeću dozu, daje mi za pravo da budem sretan i zadovoljan s onim što imam i što jesam sada. Vjeru u moj oporvak u to vrijeme nije imao nitko, i da je netko tada ponudio ovo i ovakvog mene sada, svi bi zdušno prihvatili, naravno ja prvi. Razlog za sreću, vjeru i strpljenje ogroman. Ponekad izgorim u želji da prenesem poruku da je moguće, da se isplati iz razloga jer znam u kakvom sam ja bio kurcu i koliko dugo. Onda opet stanem na loptu i sjetim se sebe, koliko je meni trebalo da dođem to toga da se pokrenem. Taj put u nepoznato, to nepovjerenje prema tuđim pričama me moglo koštati glave. Jebo me pas blesavog. Ovim putem šaljem pozdrave i rječi podrške jednom vatrenom navijaču Partizana iz Bg. koji me je opčinio svojom željom i voljom da jednom za svagda završi s mukom i patnjom. Ministre ponekad mi se čini da si ogledan primjer načina kako se treba boriti. Jednostavno mislim da iz tebe zrači želja i volja. Šibaj naprijed, sad stiže ono…… ma vidjet ćeš i sam što. ..
Moj posao nije gotov, ja nisam gotov proizvod, imam još puno posla, ali konačno radim i raditi ću posao u kojem uživam i ja i ljudi koji žive sa mnom. Ovim starim kukama iz NA Bg. također pozdrav i zahvala.

[vjeraufanjeiljubav]

hej Dedal drago mi je da je da ide sve na pred za tebe i obitelj. Drago mi je da si sretan jer to je pokretac zivota. Malim koracima naprijed i pozdrav.
Ako imas volje i vremena javi se mom prijatelju janja-st na ovoj temi http://forum.narkomanija.ba/viewtopic.php?f=2&t=3408 volio bi da i on malo vise ucestvuje u forumu pomoglo bi mu...

[Vuk]

A tebe stvarno zadovoljstvo čitati. Baš mi je drago da ti ide OK i da se lepo nosiš sa životom kakav jeste. Pozdrav lave i nadam se ponovnom skorijem viđanju!

[ministar-pfc]

Dedal,ti nemas pojma koliko sam ja tebe zavoleo za onih par dana sto si bio u Bg-u,koliko mi je tvoj primer oporavka pomogao u sredjivanju sopstvenih misli.Ti tako mator pa si imao snage da kazes NE,pa sto i ja ne bih mogao.Jeste tesko i to mnogoooo.ali ovi iz NA mi ne daju da padnem pa to ti je.Samo nesto seru,nemoj danas,nemoj danas,samo danas!!!SAMO DANAS!!!Ozbiljno,ti ljudi su mi spasili zivot,i dalje to rade,a govore mi hvala,ejjjj oni meni govore hvala.Ludaci...
Krivo mi je sto si tako daleko a tako blizu,sto ne mozemo cesce da se vidjamo,ali i to ce doci na svoje,samo polako.Jebi ga,tebi i Zagreb i Beograd daleko,ne mozes tako cesto da dolazis na sastanke,zato hvala bogu na skajpu.Samo da znas,kad god,i sta god,zovi,tu smo,pomoci cemo koliko mozemo.
Pozdrav za jednog hrabrog i jakog coveka i njegovu predivnu porodicu

[Dedal]

Jeste tesko i to mnogoooo.ali ovi iz NA mi ne daju da padnem pa to ti je.Samo nesto seru,nemoj danas,nemoj danas,samo danas!!!SAMO DANAS!!!Ozbiljno,ti ljudi su mi spasili zivot,i dalje to rade,a govore mi hvala,ejjjj oni meni govore hvala.Ludaci...

Vidimo se to je sigurno!!!