Pawa wrote:Bree wrote:ne hvala pa da još počnu pričati po gradu kćerkine drugarice kako joj je mama luda i ide kod psihijatra sama!!!!
No comment.
Ako sam vas bilo cime uvredila jos jednom vam se izvinjavam jer mi to nije bila namera i zaista vam zelim sve najbolje, kao i vasem sinu.
Pozdrav.
Postovana majko, tako poznat i tako nezdrav osjecaj. Koliko puta sam, neka mi Bog oprosti, razmisljala o tome da bi mi bilo lakse da se brat predozira jer nisam mogla vise. Nisam mogla! Osjecala sam se da zivim na nekim ostarjelim, skoro praznim, zardjalim baterijama. I trunula zajedno sa njima!
Zato razumijem Vas ocaj, ljutnju... Bol! I iskreno mi je zao jer i ja imam majku... Jer je i ona bila Majka dok je moj brat bolovao!!!
Tek sada kada je sve proslo, kada je moj brat cist (hvala velikom Bogu)... shvatam koliko smo mi, porodica, oboljeli! Zato se slazem sa Pawom! I mene su, dok je moj brat bio u problemu, ljutili komentari dobronamjernih ljudi poput onog "Sta cekate vise, vodite ga negdje..."
Znam da nije do nas, ali znam i da nije bas sve do njih, zavisnika!
Zato, posavjetujte se sa doktorom! Negdje u dubini, znam, da ne marite sta ce reci "kcerkine drugarice". Vas sin je vazniji od njih! Zakazite kod ljekara i ne cekajte! Vjerujte mi, majka osjeca, majka zna... majka ga je rodila, ali majka nije ljekar! A, zavisnost je bolest!
Dok ne dodje taj trenutak, taj djelic stotinke njegove volje za izljecenjem, naoruzajte se zdravim, pravim potezima!!!
Neka Vam je Bog u pomoci! I ne zamjerajte mi, ako sam Vas bilo cime takla gdje ne treba. Pricam Vam iz svog iskustva - bezbroj puta smo mi, porodica, sami pokusavali da ga iscupamo dok, uz pomoc ljekara, nismo uvidjeli da smo svim tim potezima, za koje smo mislili da su ispravni, samo omogucavali nastavak njegovog drogiranja!