Često mislim da se uzalud trudimo i pričamo tačnije, pišemo ovde. I da se to pogrešno shvata kao da smo neki narko gurui koji navlače ljude na met. A namer ja, verujem i svima drugima koji pišu ovde, kao i meni samo da pokažem ljudima da ima nade. Ako ne mogu biti trenutno potpuno bez narkotika da to može da se uradi i kroz lečenje.Makar koliko ovi drugi vrištali da je to samo institucionalizovano drogiranje, ja ne mislim tako i na sreću meni odavno nije bitno šta govori čak ni moja uža okolina a naročito ne, neki ljudi koje i ne poznajem uglavnom. Znam da su moje namere "čiste" hoću da onima koji se dvoume pokažem da može i ovako i da se funkcioniše sasvim normalno. To što drugi tvrde da sam drogiran konstantno je velika zabluda. Možda bih ja voleo da je tako

ali nije. Zezam se. Metadon je LEK! To kaže WHO to kažu moji doktori u centru i...meni je to dovoljno. Valjda su oni kvalifikovaniji od onih drugih koji tvrde suprotno. A mislim da je i objašnjenjo kako je lek ali hajde da ponovimo nije na odmet, a vidim da nekim to nije ušlo u uši i u glavu. Dakle prilikom održavanja i implementacije metadona "samo" 70 do 75 % opijatskih receptora u mozgu je pokriveno. Ostalih 25% se lagano ,bez problema oporavlja. Šta je ideja? Pa da se ti receptori bez muke oporavljaju i da jednog dana kada doktori i sam pacijent proceni, ako proceni ikada, da je dovoljno bio na metadonu ti receptori preuzmu svoju ulogu. Dakle, da ne budemo sjebani, smoreni, neraspoloženi da možemo da proizvodimo dovoljno endomorfina kao i drugi ljudi i da se radujemo i smejemo, svemu onome čemu se raduju "normalni" ljudi. Dakle dok se kako oni kažu drogiramo mi se i oporavljamo a pritom, izbegavamo ono meni dobro poznato stanje, kada sam bez opijata a neoporavljenih receptora da nisam ni za kurac!! I šta ond aradim? Naravno uzimam opijate ponovo da bih mogao da funkcionišem približno normalnom. Eto, nadam se da su sada prihvatili ovaj naučni argument.
Što se tiče nedostatka mesta to je tačno. Kod mene u centru nas pacijente sa par meseci staža, već su prebacili na recepte. Jednom nedeljno dolazimo u centar popijemo svoju dozu i podignemo recepte za narednih minimum sedam dana. E sada, da li će nestašica eventualna i nas pogoditi? ne verujem. Mislim da bi u tom slučaju ipak centar priskočio u pomoć jer u ugovoru piše jasno i glasno: Da nas ne smeju ostaviti bez naše terapije. Po tom pitanju sam miran i ne potresa me čak i ako bude nestašice kao pre par meseci. To što nam se zapad smeje nije pohvalno. Čak i sada kada smo uslovljeni raznim vrstama pomoći da ipak proširimo metadonsko održavanje, čak i sada neki se protive i sve ide jako sporo. Pa u Beogradu samo jedan centar radi i to ovaj moj, pri domu zdravlja Savski Venac. Za druge nema ni naznaka kad će početi i da li će početi pri drugim domovima zdravlja.
Što se kokaina tiče ja to razumem da je to kao neki ventil koji ti je potreban(@Beobandit). Nije to potreba niti si zavisnik u pravom smislu te reči od kokaina. Čim možeš i da odbiješ. Ja na neki drugi način rešavam kad mi se napuni kurac svega i svačega i kad mi dodje da urlam od muke zbog mnogo stvari koje me pogadjaju. Od prosperiteta glupaka u društvu do milion drugih. Na kraju ja sam zavisnik i daleko sam od proseka i ponašanja normalnih ljudi. Moja bolest ima i dublje korene u psihi. Nije to bilo uzimanje bezazleno koje je prešlo u naviku i bolest nego rešavanje životnih problema na taj način. Ja sam često heroin shvatao kao lek kao i mnogi zavisnici koje znam. Lek od teškoća svakodnevnog života, preosetljivosti na te nadražaje i neprijatnosti koje izazivaju itd, itd...