Moj suprug ovisnik

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

blacklady
Posts: 5
Joined: Thu Oct 14, 2010 2:02 pm

Moj suprug ovisnik

Post by blacklady » Thu Oct 14, 2010 2:30 pm

Pozdrav,
Nova sam na ovom forumu i vjerojatno se nikada ne bi logirala da nisam saznala da moj suprug ima problema sa ovisnošću, točnije heroinom.
Zadnjih par godina sam sumnjala da se drogira ali me je svaki put dobro prevario imajući na sve odgovor. Jednom sam mu našla heptanone u đepu, rekao je da ih je nabavio za poznanika čija se sestra drogira i želi im pomoći, povjerovala sam mu. Čula sam i da šmrće nešto u sobi, vidjela ostatke praha, uvjerio me da zna smrviti tablete za glavu i ušmrkati ih (rekao je da mu je to mama doktorica preporučila zbog migrena) tako da mu brže počne djelovati, i to sam mu povjerovala! Gledajući unazad sebe krivim što sam mu povjerovala, unatoč crvu sumnje u mojoj glavi.
Uglavnom da sad previše ne duljim, uz obiteljsku pomoć (njegovi roditelji, brat i ja) on se počeo liječiti. U razgovoru sa jednim dečkom koji pomaže ovisnicima on je počeo koristiti tablete Reviu nakon što je test pokazao da se očistio od droge i da je negativan.
U cijeloj toj priči sam dosta jaka, nekako sam uvjerena da će sve proći u redu i da će se vratiti u normalu, želim to misliti, ne želim se samo nadati. Nemamo djecu, i želimo ih jednog dana ali me strah. Unatoč mom uvjerenju, šta ako on počne opet? :cry: Sada sam uz njega i ne želim mu okrenuti leđa, to se može desiti jedino ako on ne riješi svoju ovisnost. Cijeli život se borim sa nedaćama, imala sam ne tako lijepo djetinjstvo, jedino što sam željela je da osnujem obitelj i da budemo svi sretni, nije mi uspjelo. Nikako ne želim svojoj djeci priuštiti ono što su meni moji roditelji.
Otupjela sam skroz.....

User avatar
klara60
Posts: 550
Joined: Wed May 14, 2008 8:42 am

Re: Moj suprug ovisnik

Post by klara60 » Thu Oct 14, 2010 7:27 pm

Sve zavisi od njegove volje, da istinski zeli da se rijesi ovisnosti, takvog nacina zivota, razmisljanja, a kad to odluci, ta volja mora jos da se utvrdjuje, izgradjuje tako da moze da odoli svim iskusenjima. Da bi to postigao, pored te njegove pocetne volje, potrebna mu je podrska bliskih ljudi, a uz to tretman od strane psihijatra (ako ne ide u komunu), sastanci NA, ukoliko ih ima u vasem gradu...Ne treba zaboraviti da i suovisnicima treba pomoc, savjeti psihologa, psihijatra, edukacija iz oblasti narkomanije, da se upoznaju sa svim fazama izlijecenja kako bi pravilno reagovali i pomogli ovisniku, a i sebi....Puno ljubavi, razumjevanja, opreza, tolerancije, strogoce, autoriteta, njeznosti, podrske...i vrijeme...Nakon svega ovoga, mislim da uspjeh nece izostati...
Sretno!

Cicibella
Posts: 31
Joined: Wed Oct 06, 2010 3:35 pm

Re: Moj suprug ovisnik

Post by Cicibella » Thu Oct 14, 2010 8:43 pm

U tebi vidim sebe...
Koliko ste u braku i znaš li od kad to sve skupa traje-njegov problem s heroinom...???
Koliko imate godina ti i on?
Malo sam te izrešetala pitanjima, a nisam ti dala nikakav savjet, jer da ga imam onda bi i za sebe znala najbolje, ali nekako mi se po ovome što si napisala čini da si još svježa u ovome, da te prava borba tek čeka...ne želim te ubiti u pojam, ali samo ću ti reći da budeš jako, jako oprezna, jer ovisnik je odličan manipulator, vrstan lažljivac, u stanju te tako dobro uvjeriti da više vjeruješ njemu nego svojim očima. Drago mi je da si se prijavila na forum i ja sam tek od nedavno tu, ali čitam već dugo, ovdje ćeš zasigurno dobiti odgovore na mnoge svoje sumnje.
Budi mu podrška, ali pazi i na sebe, jer ovisnik iziskuje jako puno energije...

blacklady
Posts: 5
Joined: Thu Oct 14, 2010 2:02 pm

Re: Moj suprug ovisnik

Post by blacklady » Sat Oct 16, 2010 4:10 pm

7 godina veze, od toga skoro 2 god braka. Meni je skoro 30, njemui 37. Probao je još prije nego smo se upoznali, a u zadnjih 3-4 god. je kunzumirao češće. Ali ne svaki dan. Izvlačio se par puta sam iz krize, ali se opet vračao nazad čim bi se pojavio neki problem ili ga netko nasekirao, npr. njegova mama koja je maherica u provocivanju i pljuvanju po drugima, ponajprije meni!
Trenutno je čist nešto više od 2 tjedna i sada je na tabletama Naltrexone mylan. Pije 1/3 tablete dnevno i to ujutro.
Nije se nikada pikao (hala Bogu), probao se i sa heptanonima skinuti. Imamo jednog dečka koji radi sa ovisnicima, on kaže da stvar nije tako grozna koliko bi mogla biti, ali da je sigurno ovisnik! I trebao će vremena kada će prestati psihički misliti na drogu, fizički je najmanji problem skinuti se sa nje. Kaže taj dečko da sve ovisi o njemu, mora izgraditi čvrsti stav, ako mu i netko stavi drogu ispred njega na stol, da mu ne padne na pamet uzeti je! Da li će mu to uspjeti vidjet čemo.
Eto....to je moja priča, umjesto da radimo na djeci s obzirom da nam je sve ostalo u životu posloženo, mi se moramo boriti sa n jegovom bolesti. Uz njega sam dok god me želi, ali isto tako se mislim okrenuti ako on ne bude dovoljno jak, jer ne mogu dozvoliti da mi život propadne skupa s njim.
Izabrala sam njega, ali nisam izabrala njegovu bolest koja se zove ovisnost!

Cicibella
Posts: 31
Joined: Wed Oct 06, 2010 3:35 pm

Re: Moj suprug ovisnik

Post by Cicibella » Sat Oct 16, 2010 10:23 pm

Sve to što sada ti prolaziš i ja sam prošla, ali baš sve što si napisala u svemu se mogu prepoznati, svako tvoje razmišljanje, stav, nadanje, sve, pa i ovo sa njegovom majkom mi je jako poznata prića... Razumijem te kao ženu koja želi ostvariti majčinstvo, i ja imam 30 godina od toga sam 2,5 u braku, iza sebe imam jedan spontani pobačaj u trudnoći od 4,5 mjeseca.... logično je da želiš djecu, pa to je normalan slijed dvoje ljudi u braku, bar bi trebao biti...
Iz mog iskustva s mužem ( a govorim isključivo o svom iskustvu, ne mora značiti da će takvo bit i tvoje, odnosno vaše, jer njegov problem je i tvoj problem i mislim da smo izabirući njih, izabrali i njihovu bolest, iako i meni tako dođe da pobjegnem što me dalje noge nose, ali još sam tu, borim se sa svojom suovisnošću dok se on sa svojom ovisnošću na sreću bori u komuni...ali sve čemo još tek vidjeti ) i njegovim pokušajem skidanja s blokatorima (subutex) ili bilo kojom drugom terapijom nije urodilo nikakvim plodom, sve su to zavaravanja, drogira se i dalje samo na račun države, to je zamjena za drogu, a drogirao se i preko blokatora, prodavao terapiju, pa kupovao heroin, ma svašta je radio... Po meni JEDINI PRAVI NAČIN za rješenje problema ovisnosti je isključivo njegova volja,naša potpora i odlazak u neku od KOMUNA !!! Stvar sa tvojim mužem je već sad grozna, jer kad je droga u pitanju, mislim da nema manje navučen, srednje navučen i puno navučen, stvar je izmakla kontroli već odavno, pa to traje godinama, on se stalno tome vraća, stalno je u recidivu... to što kažeš da ga majka provocira i da se drogi vraća kad izbije neki problem, to su samo izgovori, istina je da su narkomani ljudi labilnog karaktera i da im malo treba da pokleknu, ali narkomanu je uvijek netko drugi kriv zato što se drogira, a prava je istina da se prvenstveno drogira zato što on DROGU VOLI, voli onaj osječaj koji mu ona pruža...Kako ti je muž sad, što kaže, kako se osjeća? Reci mi jeli ti on to rekao da se nije drogirao svaki dan??! Jeli njegova majka pljuvala po tebi gledajući te direktno u oći ili ti je on rekao da ona pljuje po tebi??! I što misliš pod ovim: Uz njega sam dok me želi...? Iskreno ti želim sreću u ovoj borbi i naoružaj se sa jako puno strpljenja, ako te bilo šta zanima iz mog iskustva ili imaš bilo kakvo pitanje...

blacklady
Posts: 5
Joined: Thu Oct 14, 2010 2:02 pm

Re: Moj suprug ovisnik

Post by blacklady » Sun Oct 17, 2010 11:18 am

Želim vjerovati da će se izliječiti, da više nikada neće pomisliti na bilo koji opijat! Želim normalan život s njim! Pitanje je šta je njemu normalan život, biti pod drogom svaki dan? :cry:
Znam da je ovo i moja borba isto koliko i njegova. Znam da sam jaka, jača sam od njega mentalno. Što sam sve prošla u životu i nikada mi nje palo na pamet da svoju bol utapam sa alkoholom, drogama..bilo kojom ovisnosti. I u pravu s kada kažeš da mu nitko nije kriv osim njega samoga. Treba znati reći NE, treba znati da postoje drugi načini za riješavanje problema. Njegov problem je taj što mu se droga previše svidjela. :(
Ajme, koje je to zlo, ta droga, ljudi ne znaju u šta se upuštaju kada krenu tim putem.
Mislim da si u krivu kada kažeš da smo birajući njih izabrale i njihovi bolest. Nisam znala da ima taj problem, da sam znala, vjeruj mi da ne bi bila s njim, ne bi se nikada udala za takvu osobu.
U pravu si kada kažeš da ne postoji manje, srednje, jako navučen. Voljela bi da postoji, sama sebe vjerojatno zavaravam da nije toliko u tome i da je to samo kao mala prehladica koja će proći. Ono što sam odavno primjetila je to da je labilan.
Kako je on sad? Teško je reći šta mu se dešava u glavi, njegove misli, vidim da je često depresivan. Kaže da se loše osjeća pijući tablete Naltrexone mylan. Ne vidi svrhu. Rekla sam mu da treba proći neko vrijeme da mu se i tijelo navikne na njih. Jutros je povračao, boli ga trbuh. I da, on mi je rekao da se nije drogirao svaki dan, da je imao perioda kada je to bilo svaki dan, ali i onih kada nije. Pra puta se probao skinuti sa droge. Imao nekih 3-4 apstinencijskih kriza. Nije se nikada pikao, samo je vukao kroz nos.
Što se tiće njegove majke, ja sam joj kriva što se on drogira, to je rekla i meni (ali servirano u rukavicama), a njemu je rekla direktno. Inaće joj nisam od početka draga, ni jedna njegova djevojka prije mene joj nije bila draga, rekla bi da je zaljubljena u svoga sina. Rekla je da sam ja suučesnik i da bi ona komotno mogla pozvati policiju i ja bi imala problema zbog toga! A to da pljuje po meni me ne iznenađuje, ona samo čeka moj krivi pokret, pogled, rečenicu, bilo šta. Iskreno, trpila sam je sve ove godine, nemam namjeru više! Trpila sam je samo radi njega, glumila mutavicu dok me ona vrijeđala, više ne.

Imaš li ti djecu sa svojim suprugom? Bojim se, kako bi to izgledalo da ih imamo. Misliš li da bi im djeca bila svijetla točka, razlog zbog kojeg bi rekli NE drogi? Ajme šta ja pitam, znam da ne bi, presebični su za to.

toto-rina

Re: Moj suprug ovisnik

Post by toto-rina » Sun Oct 17, 2010 11:46 am

Nece sve to na dobro izaci, sve mi se cini. Dobro je sto si odlucila da ne provedes ceo zivot boreci se sa njim da on ostavi drogu, jer se to cesto desi ljudima. A on mora isto da se bori i da bude svestan tvoje odluke, mada ga droga privlaci tek se skinuo. Ali ja iskreno ne znam ljude koji apstiniraju i nemaju recidive a na blokatorima su. Ti koji ne uzimaju heroin nikada ili su na Metadonu pa im ne treba heroin ili su cvrsto, cvrsto odlucili i preziveli pakao da bi se sa heroina bez icega skinuli.
Njihova odluka je najcvrsca jer oni koji su na Metadonu kada ga ne bi bilo vratili bi se heroinu.
Da li se on stvarno oseca lose od blokatora ili to glumi kako bi prestao da ga pije to vec treba utvrditi.
Ja nisam povracao ali sam znacajno izgubio apetit, nisam imao zelju za sexom, non stop sam imao neku omamljenost u glavi, ukus hemikalije u ustima, bukvalno sam osecao kako mi nesto cacka receptore ali im ne pruza zadovoljstvo.
Ni deca niti bilo sta drugo nije vaznije zavisniku od heroina, tek kada je drogiran i sredi se on vidi gde je i u kom stanju, dotle je cilj samo naci drogu, gazeci preko mrtvih.
A sto se tice keve njegove mozda i ti preterujes, to je stalni rat izmedju majke i devojke ili zene, a mozda je i ona delom uzrok njegovog stanja i zasto je poceo sa tim.
Najbolje da tamo predvece jedanput kada vidis da je mozda malo raspolozeniji porazgovaras sa njim i das mu do znanja da ces ga ostaviti na milost i nemilost njegovoj kevi ili ulici zavisi kakav odnos imaju ako ne prestane da razmislja na koji naci da se domogne heroina preko blokatora.
Posle svega toga videces kako ce stvari da se odvijaju i ako zelis da se probudfis jedno jutro i kazes imam 40 god a pored sebe vidis nekog savijenog u krizi ili ti kaze dodaj mi te Metadone ne mogu da uystanem dok ne deluju onda samo izvoli. Ali znaj zavisnike ne raduje ni more ni zimovanje, ni restorani, ni provod ako nema heroina. Ja kada sam postao zavistan sve drugo je izgubilo na znacenju, cak i pokloni koje sam dobijao nisu pruzali radost kakvu su pre ulaska u to sranje.
A samo si pogresila kada si rekla da ne postoji manja i veca zavisnost jer nisi svesna dokle to stanje moze da ide. A ako predje na iglu i ukljuci tu mogucnost da se zarazi nekom bolescu neizlecivom onda je stvar otisla u k****.
A uradio bi to kada ne bi imao dovoljno na nos jer onda je samo pitanje ili kriza ili jos lepsi rad nego sto je imao na nos i tu je jasno sta se bira. Nasta su sposobni tvoj mozak ne moze ni da sanja iako si verovatno vec svesna sta je to donekle.
A koliko njih je naprailo recidiv tako sto je prodalo neku vednu stvar iz kuce ili svojih najblizih iako nisu bili u krizi iako nisu mesecima uzimali drogu pa onda moze da vam bude jasno kolika je to zelja i da se razmislja samo da se unese u sebe a o posledicama i sutrasnjem danu se ne razmislja.

Cicibella
Posts: 31
Joined: Wed Oct 06, 2010 3:35 pm

Re: Moj suprug ovisnik

Post by Cicibella » Sun Oct 17, 2010 5:58 pm

Nemamo djece, djete ga vjeruj mi nebi odvojilo od njegove najveće ljubavi i to nikako nebi lipo izgledalo da ih imamo, stoga nemoj ni pokušavat problem riješit na taj način, stvarajući novi život... Vezano za njegovu majku, kod mene je indentična situacija, i meni je prijetila policijom, pisala pisma, krivila mene za sinovo drogiranje, a ona jako dobro zna da se on drogirao i prije nego je mene upoznao, ali eto ona uporno traži krivca u drugome!
Moram ti reći da u mom slučaju taj loš odnos koji ja imam s njegovom cijelom obitelji, pa i kraljicom majkom, je upravo on stvorio, on je bio taj koji je sve posvadio, prilagodio situaciju sebi, to je sve radio isključivo radi sebe, to su bili idealni uvjeti za njegovu manipulaciju, laži i igre koje su ga vodile samo ka jednom cilju-HEROINU, sve je to radio smišljeno, to je nevjerojatno koji scenarij i samo da znaš pričao je on meni puno toga protiv svoje majke i cijele obitelji šta su mu radili, plakao mi je kao malo dijete, ali govorio je on njima i protiv mene, o da da govorio je on svega i svačega, pa nisu oni mene tek tako zamrzili, a ja sam to sve tek na kraju saznala i svatila cijelu poantu, a nadam se da će svatit i oni o čemu je zapravo bila rijeć... To je stvarno nevjerojatno kako jedna osoba uspije izmanipulirati toliko ljudi i koga sve uvući u svoj prljavi svijet ovisništva...
Zapamti oni su maheri u laži i manipulaciji, otvorit će ti se polje sažaljenje, suosječanja, svakakvih emocija, ali znaj da u ovoj borbi moraš isključit emocije i uključit samo razum,i samo gledaj istinu ispred svojih očiju-to je mene savjetovao bivši ovisnik koji je mom mužu sada glavni u komuni u kojoj se nalazi.

blacklady
Posts: 5
Joined: Thu Oct 14, 2010 2:02 pm

Re: Moj suprug ovisnik

Post by blacklady » Thu Oct 21, 2010 2:10 pm

Počeli su mi se mješati osjećaju nakon 3-4 tjedna od saznanja. Dođe mi da vrištim, plačem, razbijam sve oko sebe!
Uopče ne znam zbog čega se tako osjećam , mislila sam da ću biti jača. :cry:
Naviru mi neka sjećanja, osjećaj gdje krivim cijeli svijet oko sebe za pojedine stvari koje su mi se izdešavale, ponajviše krivim sebe!
Ne znam šta da radim, nekako sam se našla bez izlaza, ili mi se samo čini? :(

jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Re: Moj suprug ovisnik

Post by jana » Thu Oct 21, 2010 6:59 pm

Obrati se psihologu za pomoc.On ti nece dati nikakve tablete,da te «uljuljaju«,nego ce te navesti da se saberes,da konsolidujes svoju vlastitu energiju,i da izadjes iz tog neugodnog stanja.Pazi na sebe.Pozdrav!

Post Reply