speed was what I needed the most
Posted: Fri Sep 22, 2006 11:40 am
Evo, slucajno sam naletela na ovaj sajt.
Dosta bi mi znacilo da podelim svoje iskustvo sa ostalima.
Imam 21 godinu i zivim u Beogradu. Jos od 15-te sam pocela da pijem uz pomalo trave ili bensedina i to je trajalo nekih godinu dana, kada sam nasla decka i potpuno se smirila. Kada se ta veza posle vise godina zavrsila sasvim slucajno sam upala u celu pricu.
Srela sam nekadasnjeg druga posle vise godina, i poceli smo da se vidjamo, i onda mi je predlozio da uzmem lajnu speed-a, da cu super uciti, bla, bla. Uzela sam je, ne znam ni zasto, nikad nisam bila navucena na nesto. Od tog trenutka ja sam postala zaljubljena u speed. Uzimala sam ga skoro svaki dan, a najvise da bih ucila (kakva zabluda). Ja sam u speed-u pronasla sve sto mi je trebalo - bila sam srecna, zadovoljna sobom, voljna da ucim ili da se super provedem ako izadjem, nisam jela (posto sam imala problema sa tezinom, i od tada sam dosta smrsala), i verovala sam u sebe. Imala sam i neverovatna i kreativna razmisljanja. Ali, kada nisam imala pri sebi, zapadala sam u veoma teske depresije, samo bih plakala i ni do cega mi nije bilo.
Svi su se cudili sto sam od samog pocetka pocela intenzivno da se drogiram, kod mene to nije islo postepeno, vec je to bio pravi bum!
Druga stvar je to sto je pocelo veoma da se primecuje, jer najvise mojih prijatelja nikada nista nije imalo sa drogama, a ja sam se dosta promenila.
Moja mama je posle 3 meseca shvatila o cemu se radi, na moju srecu valjda. Bila je divna, ali ju je uzasno sve to povredilo. Tata nikada nije saznao. Tada sam imala prvu veliku pauzu od mesec dana, malo se sredila, ali sam stvarno krizirala. Vec posle mesec dana, aprila ove godine, sam nastavila, cak i jos intenzivnije, ali sam vodila racuna da mama ne provali - sto znaci - umesto da ne jedem, hranu sam bacala u wc-solju, pravila sam se da spavam bar 5 sati, pazila kako pricam (jer se kod mene bas oseca razlika u govoru) i sve je to islo do avgusta ove godine.
U avgustu se nesto promenilo u mojoj glavi -
1 prvo - shvatila sam koliki sam ovisnik postala, da sve pare trosim iskljucivo na speed
2 da sam se sve vise uvukla medju ljude koji su teski narkomani, ljudi bez imalo volje za bilo cim , bez skole, posla, dileri koji su me cesto potkradali, i stalno cimali da se druzimo......zivot mi je postao isprazan medju takvim ljudima i pricama
3 shvatila sam koliko lazem, i koliko obmanjujem pre svega sebe, pa druge
4 postala sam paranoicna da cu dobiti srcani udar, jer sam jednom prilikom uzela previse, i zavrsila u hitnoj - kod mene se javila teska paranoja od srcanoog/mozdanog udara koje se ni sada nisam oslobodila
5 moje ucenje nije dalo bas sjajne rezultate
Zatim sam otisla na more, i to je zaista promenilo moj zivot, jer sam se po prvi put osecala lepo i uzivala u svakom trenutku bez speed-a.
Kad sam se vratila, nastavila sam da uzimam, ali su moje paranoje postale toliko velike, da sam se vise osecala lose, nego dobro, a i bez speed-a nisam vise krizirala.
Sada ima vec 2 nedelje otkako nisam uzela. Osecam se prilicno dobro, promenila sam navike u ishrani, pocela da vodim malo zdraviji zivot, unormalila sam spavanje, i mogu vam reci da mi se svidja.
Plasim se i dalje, jer znam da jos nisam u stanju da odbijem ukoliko mi se ponudi ili znam da neko ima, ali sam napredovala mnogo u tom smislu sto ja licno vise nemam potrebu da kupujem.
Verujem da sam imala mnogo srece da sam toliko isparanoisana, i da me je to najvise izvuklo, ali i toga se moram osloboditi, jer je tesko ziveti sa smrcu stalno na pameti.....
Dosta bi mi znacilo da podelim svoje iskustvo sa ostalima.
Imam 21 godinu i zivim u Beogradu. Jos od 15-te sam pocela da pijem uz pomalo trave ili bensedina i to je trajalo nekih godinu dana, kada sam nasla decka i potpuno se smirila. Kada se ta veza posle vise godina zavrsila sasvim slucajno sam upala u celu pricu.
Srela sam nekadasnjeg druga posle vise godina, i poceli smo da se vidjamo, i onda mi je predlozio da uzmem lajnu speed-a, da cu super uciti, bla, bla. Uzela sam je, ne znam ni zasto, nikad nisam bila navucena na nesto. Od tog trenutka ja sam postala zaljubljena u speed. Uzimala sam ga skoro svaki dan, a najvise da bih ucila (kakva zabluda). Ja sam u speed-u pronasla sve sto mi je trebalo - bila sam srecna, zadovoljna sobom, voljna da ucim ili da se super provedem ako izadjem, nisam jela (posto sam imala problema sa tezinom, i od tada sam dosta smrsala), i verovala sam u sebe. Imala sam i neverovatna i kreativna razmisljanja. Ali, kada nisam imala pri sebi, zapadala sam u veoma teske depresije, samo bih plakala i ni do cega mi nije bilo.
Svi su se cudili sto sam od samog pocetka pocela intenzivno da se drogiram, kod mene to nije islo postepeno, vec je to bio pravi bum!
Druga stvar je to sto je pocelo veoma da se primecuje, jer najvise mojih prijatelja nikada nista nije imalo sa drogama, a ja sam se dosta promenila.
Moja mama je posle 3 meseca shvatila o cemu se radi, na moju srecu valjda. Bila je divna, ali ju je uzasno sve to povredilo. Tata nikada nije saznao. Tada sam imala prvu veliku pauzu od mesec dana, malo se sredila, ali sam stvarno krizirala. Vec posle mesec dana, aprila ove godine, sam nastavila, cak i jos intenzivnije, ali sam vodila racuna da mama ne provali - sto znaci - umesto da ne jedem, hranu sam bacala u wc-solju, pravila sam se da spavam bar 5 sati, pazila kako pricam (jer se kod mene bas oseca razlika u govoru) i sve je to islo do avgusta ove godine.
U avgustu se nesto promenilo u mojoj glavi -
1 prvo - shvatila sam koliki sam ovisnik postala, da sve pare trosim iskljucivo na speed
2 da sam se sve vise uvukla medju ljude koji su teski narkomani, ljudi bez imalo volje za bilo cim , bez skole, posla, dileri koji su me cesto potkradali, i stalno cimali da se druzimo......zivot mi je postao isprazan medju takvim ljudima i pricama
3 shvatila sam koliko lazem, i koliko obmanjujem pre svega sebe, pa druge
4 postala sam paranoicna da cu dobiti srcani udar, jer sam jednom prilikom uzela previse, i zavrsila u hitnoj - kod mene se javila teska paranoja od srcanoog/mozdanog udara koje se ni sada nisam oslobodila
5 moje ucenje nije dalo bas sjajne rezultate
Zatim sam otisla na more, i to je zaista promenilo moj zivot, jer sam se po prvi put osecala lepo i uzivala u svakom trenutku bez speed-a.
Kad sam se vratila, nastavila sam da uzimam, ali su moje paranoje postale toliko velike, da sam se vise osecala lose, nego dobro, a i bez speed-a nisam vise krizirala.
Sada ima vec 2 nedelje otkako nisam uzela. Osecam se prilicno dobro, promenila sam navike u ishrani, pocela da vodim malo zdraviji zivot, unormalila sam spavanje, i mogu vam reci da mi se svidja.
Plasim se i dalje, jer znam da jos nisam u stanju da odbijem ukoliko mi se ponudi ili znam da neko ima, ali sam napredovala mnogo u tom smislu sto ja licno vise nemam potrebu da kupujem.
Verujem da sam imala mnogo srece da sam toliko isparanoisana, i da me je to najvise izvuklo, ali i toga se moram osloboditi, jer je tesko ziveti sa smrcu stalno na pameti.....