POVEST MOG OCA(OBAVEZO PROCITATI)-OVO JE REALNOST
Posted: Sat Aug 19, 2006 1:11 am
Dakle moj otac,covek od 50 i kusur godina,Ostavljen od strane roditelja sa svojih 6 godina,sa stricem i njegovom porodicom.Ziveo je u jednoj sobi sa jos 6 ljudi,spavao na patosu,imao jedne cipele,kosulju,pantalone,hiljade puta krpljene.
Ostavljen sam sebi,ostavljen ulici i svim njenim porocima.
Zavrsio je zanat,otisao u vojsku sa 18,a zatim sa svojih 20 godina otisao u inostranstvo da radi ne znajuci rec nekog drugog jezika sem srpskog.
Prosao je kroz mnogo toga.Od klosarenja na ulici,pijanki i naravno droge.
Drogirao se 4 godine intenzivno sa marihuanom i hasisem,i radio,zabavljao se,i onda dobio zuticu.To ga je kako on kaze,nateralo da razmisli.U inostranstvu sam sa zuticom,svako ga je izbegavao jednog malogradjanskog Srbina,pomogli su mu rodjaci i pregurao je tu zivotnu krizu(eh da je bila samo jedna)i poceo nov zivot.
Ozenio se,zaradio para da sagradi kucu od 300 kvadrata,da odgaji decu,da zivi zivot,da otvori oci.Evo ga sad ziv i zdrav zna da radi sve.Od poravke automobila,do parnog grejanja,kuvanja,evo bas upravo sad sa njim zidam novi deo na kuci.
Zivot je bio okrutan prema njemu ali izvukao se.Cak je i studirao jedno vreme,ali naravno nedostajalo je uslova za ucenje posto je ziveo u jednoj sobi sa jos 6 ljudi.
Mnogo puta iskoriscen,omalovazan,udaran od najmilijih,ipak,ostao je na nogama.
Jednom je kako mi je rekao probao i heroin.To je bilo 80-tih godina.Neko na zurci doneo nesto novo,bacio na sto i rekao evo vam,to vam je heroin.Bilo je to nesto novo za njih,pojma nisu imali sta je.Probao je taj put,imao overdose(posto niko od njih nije znao koliko je dovoljno)i nikada vise ga nije uzeo.Taj put je 2 sata bio nesvestan sebe svojih postupaka,valjao se po podu,zapomagao za pomoc.Sutradan njegov najbolji drug je proziveo isto sto i on.Raskrstio je sa tim drustvom od kojih je vecina umrla(jedan skocio sa zgrade,jedan se ubio,treci umro od mozdane kapi....)
I evo njegovog zivotnog dela.Napisao ga je dok je radio u inostranstvu sa nekih 35 godina dok smo mi bili ovde.Nije pisac,masinski je tehnicar,ali mislim da je vredno citanja.
Kroz mene I moje kazivanje zeleo bih da se ljudi pronadju I otkriju ono sto je u njima neiskazano.
Osecam,ja sam veoma blizu oslobadjanju,zato odlazim da bih ti prisao.Dolazi trenutak zrenja kroz ono sto je proslo.Kroz moja iskusenja fizicka I psihicka.Dolaze tebi samo sto te ne dotaknu.
Toliko sam te trazio I toliko cekao,patio,I najzad nasao..
Da li sam zaista toliko blizu?Ili je samo jos jedno iskusenje kroz koje moram da prodjem?Dolazi mi ono sto do sada nisam mogao,a to je da se iskazem,napisem ono sto osecam.
Mucenicko moje zivljenje bilo je,samo zrenje,da ti pridjem I oslobodim se.
Pomozi mi ti kome se obracam I kroz moju zrtvu dosadasnju pokazi mi put kraja,da mogu pomoci onima koji to ne znaju.
Zasto smo toliko razliciti,zasto nemamo svi tu mogucnost samosvesti kroz pitanje ko smo,gde smo,gde smo osecanja nasa zakrzljala.Niknite I sazrite I svi cemo biti srecni.
Ne mogu docekati ni sacekati koliko te osecam da si tu,toliko blizu,oslobadjanje moje.Dolazim ti u susret svim svojim bicem,telom,duhom.
Sto sam umorniji I rastrzaniji,rastrojeniji,sto me vise bol razara ja sam ti blizi reko mog zivota.Da li ces mi omoguciti I podariti snage da zavrsim moj put isposnika I oslobodis iz mene ono sto treba da dodje,moje nadahnuce.Oh,koliko volim sto sam sam ovoga trenutka,samo ona,samoca,mi pruza ono sto zelim da ti kazem.Tolika pitanja,toliki odgovori,prolaze kroz mene.Kako ih shvatiti,postaviti u pravcu kroz koji treba da prodjemo?Nase radjanje,kao nagrada sve izabranih treba da nas usmeri ka pravom putu,ka vecnosti.Dobijanjem prava na zivot nije samo ziveti I istrositi,nego ga treba shvatiti,osetiti,moralno I duhovno ispostovati.
Samo takvi shvaticemo I uzivati u darovima zivota koje smo dobili.Bez tog saznanja o zivotu I tim vrednostima koji su u nama,koje nismo shvatili,zivot je samo prolaz I muka.
Pitam se zasto je toliko tesko pobrati darove zivota?Zar se celog zivota ne mogu pobuditi ti usnuli osecaji ka tebi,ka tome,biti covek.Biti covek je tako lako a ustvari toliko tesko.
Tesko je to sto vam je uskracena moc da znate,da osecate,da posedujete te darove koji su u vama.
Voleti,bit srecan,mirisati,davati,razumeti,ne biti pohlepan,gramziv,teziti ka lepom.I sve sto je oko nas I u nama znati voleti.Tu moc vi sami sebi uskracujete,misleci da je sve drugo to pravo,sve suprotno od onoga lepog je vama lepo.Niste ni svesni koliko gubite,koliko je vas zivot prazan.
Trgnite se,upitajte se gde ste,sta radite,ka cemu vas zivot ide I tezi?Pokusajte da zagvirite sa one druge strane u vama,zabranjene.Ne plasite se,samo okusite vase zivotne darove koji su vam dati I pocecete pravim putem saznanja da zivite I naci sustinu onoga za sta ste izabrani.Znacete I razumecete vase postojanje,opusteni I prepusteni onome sto ce biti.
Pri pomisli na ovaj trenutak u kom zivimo hvata me jeza,koliko nas malo ima onih koji osecaju zivot.Kako ta mala kap u okeanu da nadvlada tu silu I okrene se ka pravom putu istine.Nismo ni svesni kako nas prozdire ta velika neman I pokusava na svaki nacin staviti u svoju utrobu beznadja I pakla.Kako zeli da nam nametne I prisili nas na drugu stranu zivota.Njihova je sila I beznadje ogromna.Kako se odupreti I zaustaviti tu neman koja je svuda oko nas.Koji je nacin pokazati im pravi put I otvoriti im oci I pokrenuti skazaljke njihovog zivota u pravom smeru.
Jer ako se to ne desi vrlo brzo,plasim se da ce doci kraj u kome nece biti zivota,jer necemo znati da postojimo.Na svetu nece biti nicega sto ce nas moci praviti srecnim,jer necemo znati I umeti kako ga koristiti.Samo magla obavijace ovu Zemlju po kojoj ce tumarati nasa telesa,sudarajuci se u bezlicnom smislu postojanja.Kako kroz tu maglu provuci samo jednu nit svetlosti I pokazati da jos postoji Sunce,jer ono nam daje zivot,ako smo svesni da jos zivimo.
Pruzi ruku samo malo da te dotakne I obasja,dozvoli sebi malo te topline,mozda ce probuditi ono sto je duboko usnulo u tvom bicu,ono zbog cega si tu.A to je zivot.Okrenite se I pogledajte oko sebe.Da li jos uvek mozete da vidite da postoji nesto lepo?Da li ste videli da pored vas protice reka?Da li ste videli da pored vas postoji drvo,trava,ptice,cvece,brdo,sve ono sto je postojalo pre nego sto smo ga mi unistili.Prestanite da uzivate u vestackom,jer onda I vi sami takvi postajate,Zamenili smo vrednosti lepog.Jer prirodnu lepotu nista ne moze zameniti.Jer sve sto je vestacki napravljeno nije rodjeno,a samo radjanjem se stvara lepota.
Zato smo se I rodili sa ovom prirodom da bi je uzivali I da bi voleli I bili voljeni.Sve ostalo je samo fama koja nam zaklanja vidike I pravi pomracenje naseg uma.
BRAVO TATA!!!
Ostavljen sam sebi,ostavljen ulici i svim njenim porocima.
Zavrsio je zanat,otisao u vojsku sa 18,a zatim sa svojih 20 godina otisao u inostranstvo da radi ne znajuci rec nekog drugog jezika sem srpskog.
Prosao je kroz mnogo toga.Od klosarenja na ulici,pijanki i naravno droge.
Drogirao se 4 godine intenzivno sa marihuanom i hasisem,i radio,zabavljao se,i onda dobio zuticu.To ga je kako on kaze,nateralo da razmisli.U inostranstvu sam sa zuticom,svako ga je izbegavao jednog malogradjanskog Srbina,pomogli su mu rodjaci i pregurao je tu zivotnu krizu(eh da je bila samo jedna)i poceo nov zivot.
Ozenio se,zaradio para da sagradi kucu od 300 kvadrata,da odgaji decu,da zivi zivot,da otvori oci.Evo ga sad ziv i zdrav zna da radi sve.Od poravke automobila,do parnog grejanja,kuvanja,evo bas upravo sad sa njim zidam novi deo na kuci.
Zivot je bio okrutan prema njemu ali izvukao se.Cak je i studirao jedno vreme,ali naravno nedostajalo je uslova za ucenje posto je ziveo u jednoj sobi sa jos 6 ljudi.
Mnogo puta iskoriscen,omalovazan,udaran od najmilijih,ipak,ostao je na nogama.
Jednom je kako mi je rekao probao i heroin.To je bilo 80-tih godina.Neko na zurci doneo nesto novo,bacio na sto i rekao evo vam,to vam je heroin.Bilo je to nesto novo za njih,pojma nisu imali sta je.Probao je taj put,imao overdose(posto niko od njih nije znao koliko je dovoljno)i nikada vise ga nije uzeo.Taj put je 2 sata bio nesvestan sebe svojih postupaka,valjao se po podu,zapomagao za pomoc.Sutradan njegov najbolji drug je proziveo isto sto i on.Raskrstio je sa tim drustvom od kojih je vecina umrla(jedan skocio sa zgrade,jedan se ubio,treci umro od mozdane kapi....)
I evo njegovog zivotnog dela.Napisao ga je dok je radio u inostranstvu sa nekih 35 godina dok smo mi bili ovde.Nije pisac,masinski je tehnicar,ali mislim da je vredno citanja.
Kroz mene I moje kazivanje zeleo bih da se ljudi pronadju I otkriju ono sto je u njima neiskazano.
Osecam,ja sam veoma blizu oslobadjanju,zato odlazim da bih ti prisao.Dolazi trenutak zrenja kroz ono sto je proslo.Kroz moja iskusenja fizicka I psihicka.Dolaze tebi samo sto te ne dotaknu.
Toliko sam te trazio I toliko cekao,patio,I najzad nasao..
Da li sam zaista toliko blizu?Ili je samo jos jedno iskusenje kroz koje moram da prodjem?Dolazi mi ono sto do sada nisam mogao,a to je da se iskazem,napisem ono sto osecam.
Mucenicko moje zivljenje bilo je,samo zrenje,da ti pridjem I oslobodim se.
Pomozi mi ti kome se obracam I kroz moju zrtvu dosadasnju pokazi mi put kraja,da mogu pomoci onima koji to ne znaju.
Zasto smo toliko razliciti,zasto nemamo svi tu mogucnost samosvesti kroz pitanje ko smo,gde smo,gde smo osecanja nasa zakrzljala.Niknite I sazrite I svi cemo biti srecni.
Ne mogu docekati ni sacekati koliko te osecam da si tu,toliko blizu,oslobadjanje moje.Dolazim ti u susret svim svojim bicem,telom,duhom.
Sto sam umorniji I rastrzaniji,rastrojeniji,sto me vise bol razara ja sam ti blizi reko mog zivota.Da li ces mi omoguciti I podariti snage da zavrsim moj put isposnika I oslobodis iz mene ono sto treba da dodje,moje nadahnuce.Oh,koliko volim sto sam sam ovoga trenutka,samo ona,samoca,mi pruza ono sto zelim da ti kazem.Tolika pitanja,toliki odgovori,prolaze kroz mene.Kako ih shvatiti,postaviti u pravcu kroz koji treba da prodjemo?Nase radjanje,kao nagrada sve izabranih treba da nas usmeri ka pravom putu,ka vecnosti.Dobijanjem prava na zivot nije samo ziveti I istrositi,nego ga treba shvatiti,osetiti,moralno I duhovno ispostovati.
Samo takvi shvaticemo I uzivati u darovima zivota koje smo dobili.Bez tog saznanja o zivotu I tim vrednostima koji su u nama,koje nismo shvatili,zivot je samo prolaz I muka.
Pitam se zasto je toliko tesko pobrati darove zivota?Zar se celog zivota ne mogu pobuditi ti usnuli osecaji ka tebi,ka tome,biti covek.Biti covek je tako lako a ustvari toliko tesko.
Tesko je to sto vam je uskracena moc da znate,da osecate,da posedujete te darove koji su u vama.
Voleti,bit srecan,mirisati,davati,razumeti,ne biti pohlepan,gramziv,teziti ka lepom.I sve sto je oko nas I u nama znati voleti.Tu moc vi sami sebi uskracujete,misleci da je sve drugo to pravo,sve suprotno od onoga lepog je vama lepo.Niste ni svesni koliko gubite,koliko je vas zivot prazan.
Trgnite se,upitajte se gde ste,sta radite,ka cemu vas zivot ide I tezi?Pokusajte da zagvirite sa one druge strane u vama,zabranjene.Ne plasite se,samo okusite vase zivotne darove koji su vam dati I pocecete pravim putem saznanja da zivite I naci sustinu onoga za sta ste izabrani.Znacete I razumecete vase postojanje,opusteni I prepusteni onome sto ce biti.
Pri pomisli na ovaj trenutak u kom zivimo hvata me jeza,koliko nas malo ima onih koji osecaju zivot.Kako ta mala kap u okeanu da nadvlada tu silu I okrene se ka pravom putu istine.Nismo ni svesni kako nas prozdire ta velika neman I pokusava na svaki nacin staviti u svoju utrobu beznadja I pakla.Kako zeli da nam nametne I prisili nas na drugu stranu zivota.Njihova je sila I beznadje ogromna.Kako se odupreti I zaustaviti tu neman koja je svuda oko nas.Koji je nacin pokazati im pravi put I otvoriti im oci I pokrenuti skazaljke njihovog zivota u pravom smeru.
Jer ako se to ne desi vrlo brzo,plasim se da ce doci kraj u kome nece biti zivota,jer necemo znati da postojimo.Na svetu nece biti nicega sto ce nas moci praviti srecnim,jer necemo znati I umeti kako ga koristiti.Samo magla obavijace ovu Zemlju po kojoj ce tumarati nasa telesa,sudarajuci se u bezlicnom smislu postojanja.Kako kroz tu maglu provuci samo jednu nit svetlosti I pokazati da jos postoji Sunce,jer ono nam daje zivot,ako smo svesni da jos zivimo.
Pruzi ruku samo malo da te dotakne I obasja,dozvoli sebi malo te topline,mozda ce probuditi ono sto je duboko usnulo u tvom bicu,ono zbog cega si tu.A to je zivot.Okrenite se I pogledajte oko sebe.Da li jos uvek mozete da vidite da postoji nesto lepo?Da li ste videli da pored vas protice reka?Da li ste videli da pored vas postoji drvo,trava,ptice,cvece,brdo,sve ono sto je postojalo pre nego sto smo ga mi unistili.Prestanite da uzivate u vestackom,jer onda I vi sami takvi postajate,Zamenili smo vrednosti lepog.Jer prirodnu lepotu nista ne moze zameniti.Jer sve sto je vestacki napravljeno nije rodjeno,a samo radjanjem se stvara lepota.
Zato smo se I rodili sa ovom prirodom da bi je uzivali I da bi voleli I bili voljeni.Sve ostalo je samo fama koja nam zaklanja vidike I pravi pomracenje naseg uma.
BRAVO TATA!!!