Informacija

[sunrise]

Zena ti nema pojma ali ti imas problem koji ti utjece na sve sfere zivota. Ocito si vise unutra od povremenog brijanja ali opet nisi toliko duboko zaglibio ali hoces sigurno ako se ne osvijestis i potrazis pomoc.
Idi u Centar. Tvoje ime ostaje samo za njih registrirano i nikog vise. I,ako jednog dana imas problem sa pandurima pa te pukne kriza u panduriji,e onda ti lijepo dobis hipi-hepose. Znaci, idi u Centar, oni ce te testirati i odrediti dozu kao i psihoterapiju i sve ostalo.
To sto si napisao za job je glupost, pa i da si ne znam ko,opet,pa sta?

[manson]

Reci joj prvo da s gay.I to kako vodis paralelni zivot i kako se semis sa Damirom.A onda reci ....ma salio sam se,u pitanju je heroin.Bice joj drago....

[sunrise]

ti nisi normalan

[Luna]

hehe ipak je sega ovo mansonovo. zeza se on...jebi ga.mora malo i sale.
jarane....GZ ne znam ni gdje si ni do cega mozes doci ni nista. ako postoji terapija subutexom ...pocni s tim. niko nista nece znati. nije kao metadon i o da morash ici svaki dan i to. ako si negdje vani...nadji dobrog psihologa...i pocni kognitivnu terapiju...sredi malo misli. otidji na NA sastanak....olaksaj sebi situaciju. treba ti podrska kao i snaga.
subutex je najbezbolniji nacin skidanja(i skoro ne primjetan)...podrska ti u svakom slucaju treba. a ti sa zenom..pa zena ti je..valjda se toliko znate da bi joj mogao sve reci??!! bice ti lakse....a i neces sam kroz to sve prolaziti. i nece biti tako...e honey...ja sam se malo navukao na H...nego fino polako itd...
do tebe je...
ako si spreman prestati-onda znash sta trebash da radish. eto dala sam ti par savjeta....ti odluci sta ces
welcome---btw
Luna

[gospodar želja]

Manson žena bi mi prije prihvatila da sam gay nego da se igram s heroinom.
Pošto je ovo ispovjedaonica hajde i da ja počmem.
Moje upoznavanje s drogama počimlje kao i kod većine s 14 godina.Pošto su to bile ratne godine tada je bilo samo trave i to u ogromnim kolićinama i heroina.Počeo sam s travom i za godinu već bio napredan i krenio s heroinom.S 16 sam već počeo da kriziram i to opako.
Počeo sam da dilam pomalo s travom tek toliko da se pokrijem.Cijelo vrijeme sam išao u školu i prolazio s četiri.
Otac mi je alkos tako da on nije ni primjetio nikakvu razliku ali s starom je već bio problem.
Žena je radila s narkomanima tako da me nakon nekog vremena ubrala.
Jebiga morao sam da se ostavim .
Sreča u svemu tome je da sam imao djevojku iz drugog grada tako kad bi otišao kod nje nisam mogao da sredim i malo po malo skinuo se.
Kada sam ponovo poćeo dobio sam poziv za vojsku.
10 mjeseci od toga 9 mjeseci straže u nekim pripizdinama pošto sam bio dobar.
Tu sam se skroz skinuo i zaboravio na sve .
Poslje vojske odlućim da odem kod djevojke u glavni grad na faks.
Sve super prvih par mjeseci dok se nisam adaptirao i odselio od djevojke.
našao prijatelja iz starog grada i mi počeli da budemo cimeri.
Faks ide .
Tada je počeo tehno da lupa tj. ja sam ga počeo primječivati.
Prve bobe su mi se svidile i ja počeo da brijem na njima .
Vrlo brzo ubacio brzinu i tripove.
Faks mi je i dalje išao ali sad slabije.
Moje drogiranje je postalo sve skuplje pošto sam partijao svake subote i odlučih da se vratim iskušanoj metodi iz mladosti dilanju.
Dilao sam iz početka bobe i travu tek toliko da se pokrijem.
Ali pošto sam u međuvremenu upoznao zanimljive ljude koji su mi pokazali kako se to radi počeo sam da se zbiljno hvatam posla.
Ubrzo se pokazalo da na spidu može da se zaradi dobra lovica i počeo sam da ga valjam iz početka desetak grama na kraju desetak kila tjedno.
Biznis kreno lova išla faks stao meni zabavno.
U neko doba zakaćio se s momcima i prošao s gelerima u nozi.
Policija počela da njuška i nje bilo druge nego da stanem i vratim se faksu.
Završio faks vratio se doma zametnuo svoju prošlost u fijoku našao posao ,oženio se i na krju smirio se.
I sve je bilo ok do nove godine dok se nisam našao s jednim starim prijateljem i on me počastio horsom.
Ali i to drogiranje bi imalo barem malo smisla da ja uživam u njemu već se sam sebi gadim svaki put kad uzmem a opet nevidim ama baš ikakav smisao u tom trenutku da ne uzmem prosto sam postao ravnodušan.
Treba mi nešto da me trgne.

[sunrise]

dijete?

[gospodar želja]

sunrise to što sam napisao je uljepšana verzija bez crnjaka.
Jer nije mi se dalo pisat o tome kako sam imao depresiu od bombona i spida 6 mjeseci i kako sam prva dva mjeseca gledao gdje da se objesim.
Draga moja takve stvari mi se danas ne pišu jer je takvih crnjaka bilo i previše.

[sunrise]

Hej, ne znam sta si ti mene shvatio ali ja ti dajem prijedlog na pitanje sta bi te moglo mrdnuti ili pomoic da se maknes od dopa? Ostale stvari i depresije su mi poznate, nazalost

[gospodar želja]

Znamo svi kako život zna otići krivim putem da ne može gore.
Igrom slučaja pročitao sam članak u jednim novinama koje ču vam staviti da pročitate.
Radi se o prijateljovoj sestri kojoj sam ja prodavao kada sam radio na malo.
Odmah u početku sam imao osječaj da če sve krenuti ukrivo kada sam joj prodavao, jednostavno ponekad imam taj osječaj kada znam da nemaju šanse.
To je jedna od ružnijih stvari pošto joj poznajem čitavu obitelj i uvjek mi je teško kada vidim njenog klinca i kad znam da sam i ja kriv za njeno stanje u jednu ruku iako sam njoj prodavao samo ekstezi.

[gospodar želja]

Ispovijest jedne majke mlade ovisnice. Kada nam se obratila, naša sugovornica najprije je poželjela pod punim imenom i prezimenom javno progovoriti, ili kako ona kaže, vrištati o svojim jadima. U zadnji tren, misleći na svog unuka kojeg odgaja, odlučila je ostati anonimna ali je svoju priču, zbog druge djece, željela javno ispričati

Moja kći je ovisnica i svoje tijelo prodaje da dođe do droge

Priča koja slijedi potresna je ispovijest majke koja je proživjela najgoru noćnu moru svakog roditelja: kćerka joj je postala teška ovisnica. Nakon bezbroj pokušaja da pomogne svom djetetu, naša sugovornica je na kraju snaga. Jedino što je drži jest ljubav prema svom unuku koji živi s njom i svake se nedjelje u crkvi moli za ozdravljenje svoje majke. Iako ne pod imenom i prezimenom, jer ljudi, kaže, i ovako već upiru prstom u njenog unuka, naša sugovornica odlučila je iznijeti svoje bolno iskustvo, u nadi da će svim roditeljima pomoći otvoriti oči koje oni tako često zatvaraju.


Kad su već gotovo digli ruke od nje, shvativši da je njihovo povjerenje bezbroj puta izigrala, u novinama objavljena je priča o tri djevojke koje je tip premlatio jer su mu odbile pružiti seksualne usluge. Jedna od njih bila je i Ana

U ovome me gradu najviše brine što se ljudi ljute kad im kažeš da im se dijete drogira. A to treba glasno govoriti. U gradu ima puno više ovisnika nego što se misli. Ljudi su glupi, šute i kriju, a o tome treba ne govoriti nego vrištati

Liječnik s odjela na kojem je ležala mi je rekao: «Gospođo, ja sam vidio puno ovakvih slučajeva, gdje je cijela obitelj potonula, a ovisnik se nije spasio. Okrenite se djetetu i zdravom dijelu obitelji jer s njom ćete samo potonit»


Ona je sada na heptanonskoj terapiji i zajedno sa svojim momkom ide u centar Sveti Kajo. Ukoliko uspiju mjesec dana ostati čisti od heroina bit će primljeni u zajednicu Susret. Ako se ne očiste u slijedeća tri tjedna, oni dižu ruke od nje, a to ću, u tom slučaju, učiniti i ja. Jednostavno, ne mogu više, potrošena sam
( momka sam joj upoznao lik je živi užas,kada me je prijatelj zamolio da se nađem sa njim da mu riješi žutog ja mu nisam htio dati lovu onda možete mislit našta lići )

Potpis pod goranovu zadaću

Ništa ne može dirnuti tako duboko kao dječja iskrenost. Riječi koje je Anin sin napisao u sklopu zadatka na satu hrvatskog jezika da u tri rečenice izraze svoju najveću želju nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim i najbolji su svjedok uzburkanih djetetovih emocija i patnje za majkom koja je potonula u svijetu droge.

Moja kći bila je plaha djevojčica, prefina da bi se snašla u laktaškom društvu. Kad sam je gledala kako stoji u redu za upis u srednju školu, imala je pogled srne. U tom trenutku kao da sam osjetila da bi nešto moglo poći po zlu - prisjeća se majka, danas gospođa kojoj je teško odrediti godine, ali joj se na licu vidi patnja koju proživljava.

Sve je počelo s par jointa
Ana (stvarno ime poznato redakciji) je vrlo brzo počela eksperimentirati s marihuanom, za što su saznali i roditelji.
- Popustila je s učenjem i ja sam, shvativši da se nešto događa, otišla kod pedagogice, kojoj se Ana povjerila da je sedam puta zapalila travu. Ograničili smo joj izlaske, mnogo razgovarali s njom, koristili literaturu i puštali joj filmove koji su prikazivali kako završe oni koji zagrizu u svijet droge – priča Anina majka.
Kad je njena kći upoznala domaćeg momka, ona i suprug bili su presretni. No, Ante koji im se na prvu loptu učinio jako pristojan ubrzo je, kaže naša sugovornica, pokazao svoje pravo lice.
- Njegovim odlaskom u vojsku počeli su Anini problemi. Bio je strahovito ljubomoran i držao je Anu po cijele noći na telefonu, samo kako ne bi izišla vani. Tako nije čak otišla ni na maturalni ples.
No, kako ljubav često zna biti slijepa, tako je Ana roditeljima izrazila želju za udajom, a bilo joj je tada tek 17 godina. Nepunu godinu dana poslije toga ostala je trudna i ostvarila svoju najveću želju - udala se za Antu.
( opet ja lik koji joj je bio muž je živi ološ, nema jaja pa tuče žene druga žena mu je rodila mjesec prije jer ju je prebio e da napete su mu samo balavice )
Tijelo za dozu
Kada danas, s malim odmakom gleda na to razdoblje, Anina majka upravo u njenom lošem braku vidi jedan od glavnih razloga kćerkinog skretanja stranputicom.
- On je prema njoj bio vrlo grub: tukao ju je, maltretirao i stalno optuživao za nevjeru. Dok je on po cijele noći izbivao iz kuće, ona se, to danas znam, drogirala – kaže naša sugovornica.
Nakon dvije godine braka Ana je sa svojim sinom napustila supruga i vratila se roditeljima. Bio je to početak pakla.
( Tu nažalost dolazim ja )
Počela je obilaziti partije, nekontrolirano izbivati iz kuće, bila je nervozna, izgubljena, plakala bi bez razloga, često je mijenjala društvo, a krvave oči postale su svakodnevnica.
Iako nikad nije priznala da se drogira, roditelji su shvatili što se događa. Počele su stizati prekršajne kazne, stvari su polako nestajale iz kuće i oni su svojoj kćerki dali ultimatum; ili će se promijeniti ili neka ide iz kuće. Ana je, nažalost, izabrala ovo drugo.
- Otišla je prvo u Split, pa u Zagreb, gdje je nastavila s drogiranjem, a da bi došla do doze počela je i prodavati svoje tijelo – tihim glasom će Anina majka, dok joj suza lagano klizi niz obraz.

Godinu i po u španjolskom
Retu nije bilo dovoljno
Uoči Božića Ana se pojavila na kućnom pragu.
- Došla je kući iz straha da je netko ne ubije, jer se skompala s mafijom kojoj je dugovala lovu.
( nažalost zajebala je svodnika za 100 grama žutog i propucala ga)
Priznala je da je na dnu i molila nas za pomoć. Zajedno s majkom pravila je kolače, igrala se s djetetom i na jedan tren činilo se kako će možda ipak sve biti u redu.
Četiri mjeseca Ana je zajedno s majkom i ocem odlazila u Međugorje na pripreme za prijem u terapijsku zajednicu Cenakolo. No, zbog bogohulja, Ana nije mogla biti primljena u njihovu komunu.
- Ona je zapravo željela dobiti na vremenu, prezimiti, dočekati ljeto i nastaviti s partijima – priča Anina majka.
Poslušavši savjet majke čiji je sin također narkoman, Anini roditelji ostali su ustrajni u namjeri da kćer smjeste u komunu i vrlo brzo Ana je završila u španjolskom Retu. Bila je tamo godinu i po dana, nakon čega je roditeljima rečeno da ona još nije spremna za izlazak. No, želeći se držati dogovora, a on je bio da će u komuni ostati godinu dana, te poklanjajući joj, po tko zna koji put, povjerenje, majka i otac Ani su poslali novac za kartu.
- Iz Španjolske se Ana vratila onakva kakva je nekad bila. Priredili smo joj doček na aerodromu, gdje je bio i njen sin. Nitko na svijetu nije bio sretniji od njega.

Overdose u Dubrovniku i Trilju
Idila je, nažalost, bila kratkotrajna i prividna.
Ana je izrazila želju za studiranjem u Splitu, no bio je to samo put povratka na staro.
- Tog ljeta jednog se dana nije vratila kući. Rekla nam je da ide u Split na party i da će doći ujutro. Međutim, nije došla pet dana. Otišla sam na policiju, koja ju je uhvatila na graničnom prijelazu Orah. Nakon toga je samo pokupila neke stvari i opet je pet dana nije bilo kući. Sve se nastavilo u istom điru, a meni je postalo naporno sakrivanje istine od njenog sina – iskreno će naša sugovornica.
Vrlo vjerojatno uslijed proživljenog stresa, Anina majka saznala je da boluje od karcinoma. No, ni to Ani nije bila dovoljna motivacija da se trgne. Večer prije nego što će ići na operaciju, uslijedio je novi šok.
- Uvečer nas je nazvao policajac iz Dubrovnika koji nam je rekao da su Anu našli u komi na plaži, bez dokumenata, i da je oživljavaju. Htjela sam ići po nju, ali tada se moj muž prvi puta usprotivio da joj pomognemo, naglasivši kako je sada moj život u opasnosti, a o meni ovisi puno ljudi, prvenstveno moj mali unuk. Poslušala sam ga, ali svejedno Anu nisam ostavila samu, već sam kćerku od prijateljice, koja je tada živjela u Dubrovniku, zamolila da je ode posjetiti i da je, kad se oporavi stavi na autobus – priča Anina majka.
Nedugo nakon toga priča iz Dubrovnika ponovila se u Trilju, gdje je policija Anu pronašla ispred kafića pijanu i drogiranu. Nakon intervencije u sinjskom Domu zdravlja prebacili su je u Split u vrlo teškom stanju.
- Liječnik s odjela na kojem je ležala tada mi je rekao: «Gospođo, ja sam vidio puno ovakvih slučajeva, gdje je cijela obitelj potonula, a ovisnik se nije spasio. Okrenite se djetetu i zdravom dijelu obitelji jer s njom ćete samo potonit».
Ana je uporno odbijala liječenje. Samo je željela izaći vani po novu dozu. Ta nemoć institucija da ovisnika koji nije u stanju razmišljati svojom glavom fizički prisile na liječenje ono je što je najviše razočaralo Aninu majku.

Posljednji pokušaj
Nakon nekoliko dana provedenih kući, Ana je otišla raditi u Kaštela, gdje je upoznala momka s kojim i danas živi. On jako dobro razumije njene probleme, jer je i sam ovisnik.
Kad su već gotovo digli ruke od nje, shvativši da je njihovo povjerenje bezbroj puta izigrala, u novinama objavljena je priča o tri djevojke koje je tip premlatio jer su mu odbile pružiti seksualne usluge. Jedna od njih bila je i Ana.
- Tip ju je doslovce skoro ubio. Cijela je bila modra, i da nije bilo njenog momka, sigurno ne bi ostala živa.
Kada sam je vidjela, tada sam prvi put zapravo vidjela pravog ovisnika. Nije bilo mjesta gdje nije bila ubodena. Bila je doslovno kost presvučena kožom, s najmanje pedeset uboda na tijelu.
Kao što bi napravio svaki roditelj, Anina majka opet joj je pružila ruku. Već neka dva mjeseca Ana je na heptanonskoj terapiji. Zajedno sa svojim momkom ide u centar Sveti Kajo, gdje u prisustvu liječnika popije tu zamjenu za drogu rastopljenu u čaši vode.
- Ukoliko uspiju mjesec dana ostati čisti od heroina, Ana i momak biti će primljeni u zajednicu Susret. Ako se ne očiste u slijedeća tri tjedna, oni dižu ruke od nje, a to ću, u tom slučaju, učiniti i ja. Jednostavno, ne mogu više, potrošena sam – drhtavim će glasom Anina majka.

Ljubičice za mamu
Ono što Aninu majku najviše boli jest gledati patnju svog unuka.
- Nedavno sam s njim i njegovim prijateljem išla u svetište u šetnju. Tada je unukov prijatelj rekao da će on ubrati ljubičice za svoju mamu, koja je najbolja na svijetu. Nas dvoje isto smo se odlučili ubrati cvijeće za nju. No, vidjela sam da moj unuk nešto misli.
- Bako, imaš li novaca? – pita on mene.
- Imam, ponijela sam nešto kako bi vam mogla kupiti sladoled.
- Ne bi ja, bako, sladoled. Daj mi da uzmem svijeću i zapalim je za mamu, da mi se vrati, bude najbolja mama na svijetu, pa da i ja njoj mogu brati ljubičice.

Ljudi šute i kriju da
im se djeca drogiraju
- U ovome me gradu najviše brine što se ljudi ljute kad im kažeš da im se dijete drogira. A to treba glasno govoriti. U gradu ima puno više ovisnika nego što se misli. Ljudi su glupi, šute i kriju, a o tome treba ne govoriti nego vrištati. Sud, policija, socijalne službe, svi oni rade samo po paragrafu. Imaju papire, točke ograničenja i to je to. Kad je ovisnik u pitanju, treba se moći sve. Ako treba na silu, onda na silu, samo da se spase ti mladi ljudi. Nažalost, mislim da od njihove propasti mnogi profitiraju.

Srce nije kamen
Iako Anina majka, potrošena i iscrpljena životom, dok priča o sudbini svoje kćerke, govori kao da priča o nekome iz novina, ono majčinsko iznutra nikad ne prestaje gorjeti.
- Čovjek okameni, ne možeš više ni plakat. Ali samo ja znam kako mi je kad se po noći probudim i mislim gdje je, je li živa ili negdje na ulici leži predozirana.

Policajac mi je trebao reći:
«Kćer vam je u govnima»
Kad je Ana zajedno s jednim prijateljem obila kiosk na plaži, netko ih je vidio i prijavio policiji. Tu je uslijedilo prvo pravo razočaranje Anine majke u pravosuđe.
- Došli su kod mene na posao Ana i policajac u civilu koji mi je doslovce rekao: «Ona nije ništa kriva, ona je bila samo svjedok». To je napravio samo zato što je od nje dobio neke informacije koje su mu bile zanimljivije od samog njenog slučaja. Oni su točno znali što je Ana, imali su crno na bijelo ono što je meni nedostajalo. Umjesto da je došao i rekao «Gospođo, vaša kćer je u govnima, dajte da je spašavamo, on mi je lagao radi svojih interesa» - ogorčeno će Anina majka.

Sitni detalji koje treba prepoznati
Često kratkotrajno izbivanje iz kuće pod naivnim izlikama da ide do prolaza promijenit CD, vratit knjigu prijatelju i slično sitni su detalji na koje roditelji trebaju obratiti pažnju. Jer tada se, kaže Anina majka, događa ono što ovisnik želi sakriti; dobije svoju dozu i vrati se kući «high life».

Nitko ne zapošljava narkomane
- Kada netko dođe iz komune, prvo mu treba psihološka pomoć, onda mu treba neka fizička kontrola, poput redovnog kontroliranja urina i, pod obavezno, posao. Ana ga nije mogla dobiti, svugdje je nailazila na zatvorena vrata zbog toga što je. Samo je jedan jedini čovjek u gradu pristao dati joj priliku i na tome sam mu neizmjerno zahvalna.

Afterparty u prijevodu znači - heroin
- Da bi izdržali tempo partija, mladi uzmu ecxtasy. Onda su nakon završetka partija prebudni, pa se na tom «afteru» spuštaju heroinom. Zato ne treba vjerovati djetetu kad kaže da je ostalo s društvom poslije partija jer to u devedeset posto slučajeva znači da su posegli za heroinom.
- Savjetujem svakom roditelju da posluša ono što osjeća u sebi, jer to je istina. Ako i nije, bolje da se prevari, nego da zatvori oči i doživi ovo što sam ja doživjela.

Zakon štiti punoljetne ovisnike
- Nije mi jasno da moju kći mogu prisiliti da plati kaznu, da odsluži zatvorsku kaznu, ali je ne mogu prisiliti da se liječi, pod izlikom da je punoljetna. Ja ljudima otvoreno kažem da je moja kći ovisnica i da tražim pomoć, i na to dobijem odgovor da je ona punoljetna i da može sama odlučivati! Čovjek u takvom stanju ne može ništa odlučivati i zakon bi trebao omogućiti roditeljima da to rade umjesto ovisnika. Pa čovječe, strpaj ih u bolničku samicu, samo ih prisili da se probaju izvući!