zar ovo nije bas onako kako su to mnogi dozivjeli? Dop ili ljubavnik ili zvijer ili nas vladar...ova slika je nevjerovatna...mislila sam se da li je prijavim ili ne jer kontam vec sam bila u njegovom zagrljaju, vec sam bila zacarana, vec sam se gledala oci u oci s'djavolom-ali uspomena (ili u nasem slucaju, posljedica) uvijek ostaje...name ne treba slika da nas podsjeti na to...dovoljna su nam nasa tijela, umovi, duse, a kod nekih i oziljci po rukama, unisteno zdravlje, razocarane porodice, sruseni snovi...dovoljno da nam nikada ne dozvoli da zaboravimo...ali ako ne zaboravimo stalno cemo strijepiti od njegovih kandzi...i zasto mu dozvolimo da nas se docepa? po ko zna koji put....zasto? zasto ne mozemo biti jaki i ne dozvoliti mu da nas uzme? Jel' to sve dio neke igre, ili tog zacarang kruga u kom se vrtimo kao na ringispilu? Ili je to samo jos jedna od mnogih uspomena koja ce biti uklesana u nama zauvijek?? Pa zasto pristanemo kad znamo ko je i sta je i gdje nas vodi? Bas kao da nas obmane svojim otrovima i mi ga onda pratimo kao slijepci. On je zvijer...bojimo ga se...zasto nas onda taj strah ne zaustavi? ili je bas taj strah ono sto nas privuce? Zacarani krug--stalno se vrtimo u njemu...ili je ovo bolest za koju svako treba da nadje svoj lijek? To je sve sto zelim-da nadjem svoj lijek i da pobijedim tu prokletu zvijer i izcupam se iz njegovih kandzi.........................
L
beauty and the beast
Moderator: sanela