Trebam savjet
Trebam savjet
Odakle poceti, znam da cu izostaviti svakako puno toga, ako uopce ima ikoga da to cita jos. Mi smo kao iz pjesme bitanga i princeza, ja nikada poroka osim cigarete koja me psihicki dizala s ocem zlostavljacem i prikrivenim vikend alkoholicarem, on iz jedne stalozene obitelji bez poroka, a prikriveni i visoko funkcionalni narkoman. Trebalo mi je dugo, 9 godina da slozim kockice i progledam. Znala sam da uzima suboxone, dizao ih je u centru za prevenciju 9 i pol godina, nikada heroin nije uzimao ali je uzimao subove prvo na ulici pa se javio u centar za prevenciju. Mislila sam da je to nas jedini problem i da cemo to prebroditi, iz godine u godinu. Sve vec znate: spavanje na stolici gdje god sjednemo,ispadanje cigarete, ispadanje svega iz ruku, promjene raspolozenja...kazu u centru za prevenciju on je rekorder u dizanju subova i ne javljanju s ciljem prestanka. Ali odjednom se javljaju cudne situacije i ljudi u njegovom zivotu, kad se opustis pocnes raditi greske jelte...malo ga pritisnem s njegovom obitelji i isplivaju goleme lazi na vidjelo. Gospodin se jos popravlja speedom godinama bez da sam ja pojma imala, znala je njegova sestra i njen muz, jos nekoliko ljudi, nitko mi nije rekao. Razocarala sam se i u njega i u njih sve, roditelji mu panicare kad sam im rekla, ali ignoriraju dalje problem i kazu da oni tu nista ne mogu. Jedino mu druga sestra pikusava otvoriti oci, ona se jedina trudi samnom sve te godine. Od trenutka razotkrivanja smo prosli sljedece: prestat cu! , Prestao sa subovima pa speed svakodnevno uzimao jer se pomocu njega skinuo sa suba, lazne nade, obecania, plakanja, moljenja, laganja, skrivanja, pa opet plakanje i obecanje da ce prestati. Vrtimo se u krug stalno, a zadnje je to da je opet zavrsio na subovima i sad se kao ide skidati s njih speedom. Isao je kod psihologa, dijagnoza dusevni i psihicki poremecaji uzrokovani zloupotrebom opijata (ili tako nesto), preporucen psihijatar, naravno nije otisao psihijatru ali pri svakom razgovoru i plakanju spominje da ce otici i da mu je dosta toga svega i da se boji da ce umrijeti i da ne zeli takav zivot, aliii opet se vratimo na staro. Jadna sam, ocajna, razocarana, imam sve a nemam nista, financijski super stojimo, imamo sve uvjete za odlican zivot, zdravo dijete, poslove idealne, i onda mi se svijet srusi tim spoznajama. Pokusala sam se ljutiti, plakati, moliti, razgovarati, sve je super i obecaje cuda dok razgovaramo, a onda opet po starom. Mogu li ja jos sto napraviti? Mogu li ga ikako jos pokusat pridobiti da se izlijeci? Moze li covjek nakon 10+ godina zaista zapoceti zivot bez toga i izvuci se? Najlakse je otici i ostaviti takvu osobu, i ja to mogu financijski i u svakom pogledu, ali zar je to rjesenje? On je otac mojeg djeteta, covjek, ljudsko bice koje ima bolest koju nije biralo,koje ima empatije za ljude u nevolji, voli djecu i zivotinje i oni njega....ispada samo da ne voli mene i nase dijete dovoljno i nama to radi u zivotu (znam da nije tako i da nije svjestan puno toga). Ili ja previse dobroga vidim u njemu? Mozda da skinem te ruzicaste naocale i zaista ga pocnem gledati kao zlocestog covjeka? Ne znam, izgubila sam se i trebam neku pomoc, iskustvo nekoga tko je to prosao, cuti misljenje nekog tko je bio s druge strane, jer ja s takvom vrstom ovisnosti nisam imala veze, nisam nikada konzumirala i jednostavno neke stvari ne razumijem dovoljno da bih mogla ista vise poduzeti. Hvala svima unaprijed