Samo jednom nije dovoljno

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Post Reply
Fromtomorrow
Posts: 3
Joined: Sat Dec 31, 2022 2:05 am

Samo jednom nije dovoljno

Post by Fromtomorrow »

Jos jedna u nizu...

Prvi put na ovom forumu sam provela noci bez sna nakon izlaska iz komune Cenacolo kao "ovisnica" o amfetaminu kao prvom, a ne znam zašto je ovisnost o alkoholu pala u drugi, nebitni plan i meni i mojima, a kasnije se pokazala kao bitnim faktorom za ovo di sam danas.

Tada, nakon izlaska iz komune sam bila osoba bez identiteta, sva ulicna skola, sva moja prijateljstva i sva moja garderoba i sav moj smisao samo je prestao da postoji i ono sto me cinilo dio necega bio je ovaj forum. Jer ovisnicki sklop u glavi je dirljiva prica, nikad niko kao mi. I to je istina. Moje cijelo bice je vapilo da komuniciram sa sebi slicnima o jedinom o cemu znam pricati.... sav jad i cekanja i odsustvo dostojanstva su svakome od nas zajednicka tema, samo je neiscrpno to sve sta covjek moze stvarno da ucini zbog droge...ali naravno, gustala sam citati i lijepe uspomene, oni pocetci u kojima blistamo.
Međutim, nisam zeljela stvoriti account jer nisam imala ni rijeci ni ikakav stav vise, cak i ovde, moj problem je izgledao dosta nebitan i lak za izljecit. U tom periodu svugdje sam bila nedostojna. I ovima normalnima, i vama ovisnicima o dopu. Moje nije znacilo nista u usporedbi s vasim pricama.
Ali opet, znala sam da ste mi bliski. Sad znam i jace. Jer nebitno je sta, sve nas veze jedna bolest.
Ovisnost. .....
Cinili ste me zivom te 2018e.

Sve u svemu, upala sam u stanje teske anksioznosti u trajanju od 2 godine u kojem se nisam uopce mogla druziti s ikim, a jedan novi posao sa 17 kolegica mi je u biti prvi put osvjestio problem u kojem se nalazim.

Mislim, ja iskreno ne znam odkud da pocnem i u tome i je problem nekih ljudi kod pisanja jer sve je to toliko slojevito da naprosto nemas odkud da pocnes.

Dal period prije komune i detalji davno zaboravljeni ili iza komune i sve ovo sto je sad?
Ja bi se odlucila za ono meni svjeze, pa cu taj period prije zanemariti jer taj period od 8 godina smatram djecjom znatizeljom, pa sve sta je nastalo tada bilo je spontano, grozno i lijepo. Otisla sam u komunu jer sam shvatila da bez grama/dva amfetamina ne mogu na posao vec zadnjih par godina i dolaskom na posao moram popiti bar 0,6 travarice ili bilokoje svijetle rakije sta bi znacilo da do kraja smjene popijem mix svega zivoga i ispravljam se spidom kojeg sam u periodu od godinu dana narucivala sa dark weba, ali i sam pocetak koristenja je bio povezan s tako savrsenom teksturom i odvratnim mirisom di kao maloljetna sam vec znala da spid nije prah, nego voda.
Konzumirala sam sve i svasta, ali to bi bilo ovisno o trenutku sta mi pase, speed mi je pasao uvijek. Jednostavno se stopio sa mnom.
...dark web je donio jos neke gluposti i probavanja novih stvari poput metha i tako sam jednostavno dala otkaz jer nista vise nije moglo pokriti tu megalomaniu, manjak živaca i jos sam pocela kockati zadnjih godinu i po.
O krađama necu ni govoriti.


Dermatilomanija je bila sveprisutna tako da mi je faca bila puna rana i krasti, par puta bi mi se znala skoriti krv od cela do vrha nosa i to ne bi ni osjetila. Noge su mi bile krcate krasti i bez srama sam preko lita nosila kratko jer to je vec toliko dugo dio mene da nisam osjecala sram kad bi se pogledala u ogledalo.
Sad na te stare slike gledam s potpunim gađenjem, iako kad se pogledam u cjelosti, dođe mi plakat od tugice prema toj curi haha
Kao i sad npr.
Evo ipak me proslost ponila, ali zaustavit cu pricu o njoj jer kazem vam, ona je dio tinejđerskog ludila,
Bar sam tako mislila dok mi se prije pola godine, nakon 4 godine nije vratila u zivot.
Ako pricamo o drogama, ali ako pricamo o alkoholizmu onda se ovisnost vratila u zivot nakon 7 miseci izlaska iz komune.

Pocelo je tako da sam vidila na netu pinel i vino stranicu u kojem slikas odredenu sliku i pijes vino i to platis nekih 300 kn, za 2 h otprilike.
Ja sam imala nesreden podrum u to vrijeme, soba koju sam odlucila pretvoriti u atelje je soba prepuna mojih stvari koje sam nalazila na smecu prije, prepuna odjece koju sam nosila nekad i sve sam to odlucila baciti, skoro sve, da bi ja organizirala vecer vina i slikanja sa svojom rodicom koja ce mi od tada postati i najbolja prijateljica...
Prvi put da sam popila nesto alkoholno i vecer od koje sam pocela piti samo vino i ono mi je bilo jedino opravdano pice jer kao svi popiju casu vina, samo sta sam ja od tada, svako drugu vecer pila po litru.
Taman da imam dan predaha.
Ujutro bi se pravila pred svima da sam dobro i da zastupam sve sto bi objavila online a u biti bi mi pucala glava i mrzila bi sebe sta filozofiram u prazno. I dalje roditelji nisu posumnjali da imam problem, uredno bi se dizala za posao, uredno sam sve obavljala, a s druge strane, taj dugi period anksioznksti se nisam s nikim ni druzila i nekako kao da nisu shvacali da

Se mi ne drogiramo ili pijemo zbog drustva

Mi jednostavno to radimo zbog sebe.
Zbog nepotpunosti. Sami sa sobom.
Moji su toliko dugo pa cak i danas smatrali sigurnom zonom ovaj moj podrum da sam se cak dolje i preselila, i kao sve je u redu dok ne izlazim vanka, ali ovo sto sam prosla sa samom sobom to znamo Bog i ja.
Iskreno, tesko mi je pisati jer znam da me mozete zamisliti na krivi nacin, ali ja sam toliko jedna leprsava i pozitivna osoba svima koji me poznaju, u toliko situacija sam nazvana izvedenicama "dobrog duha" i toliko je bizarno da u dubini svoje duse ja vec toliko godina bolujem zapravo od depresije.
To shvacam tek sada kada sam starija, prije sam opravdavala to na razne nacine, kao istrazivanje, zabavu i slicno, ali kad sam opet pocela s alkoholom, shvatila sam da nemam prirodnu radost u sebi. I osjetila sam tu prazninu koja se proteze jos od osnovne skole mogla bi reci.
Mogu radost imati prema drugima, ali sama sa sobom ne, a toliko volim biti sama sa sobom. I prije sam u afterima bjezala skupljati kamencice po plazi prije nego da budem sa nekom ekipom praznih prica i tako je i danas.
Samoj mi nikad nije bilo dosadno, ali otkad sam otkrila, prvo travu, pa sve ostalo, vrijeme sa sobom se pretvori u nesto nadnaravno i to i je KOMPLETNI SJEB mog lika.
Poroci u meni stvaraju, nisu ovisni o druzenju. Osim u zadnje vrime kad je sve krenilo nizbrdo...o tom cu nekad kasnije.

Ovisnost je opet samo dosla, prihvacena cijelim mojim bicem.
Kao veliku tajnu, ogromni sram i dio sebe.
Ispovijedala sam svako malo taj svoj grijeh alkoholizma iako nisam cinila nista lose jer se nisam druzila pa nisam imala seksualne epizode i slicno, samo bi crtala i uredivala stan, fotografirala i uredivala fotografije.
Ali svejedno sam osjecala sramotu i zbog toga sam promijenila sve moguce svecenike jer mi je bilo prosto neugodno svako malo se ispovijedati za istu stvar.
Znala bi na mobitelu ujutro naci neka videa u kojima placem presminkana ili se probuditi na podu ogromnog nereda oko sebe, isaranog zida kojeg bi morala prepiturati litrom boje prije nego mi neko iz familije mozda odluci doci u posjet koji kat niže...

Ali to su bili moji tajni padovi, no zlo se ne zaustavlja i tu krece moj novi, nikad gori moralni pad, i padovi. Javni.
I ponovno drogiranje.
blazinarkoman
Posts: 32
Joined: Fri Jul 01, 2022 6:15 pm

Re: Samo jednom nije dovoljno

Post by blazinarkoman »

Fromtomorrow wrote: Sat Dec 31, 2022 4:03 am Međutim, nisam zeljela stvoriti account jer nisam imala ni rijeci ni ikakav stav vise, cak i ovde, moj problem je izgledao dosta nebitan i lak za izljecit. U tom periodu svugdje sam bila nedostojna. I ovima normalnima, i vama ovisnicima o dopu. Moje nije znacilo nista u usporedbi s vasim pricama.
Ali opet, znala sam da ste mi bliski. Sad znam i jace. Jer nebitno je sta, sve nas veze jedna bolest.
Ovisnost. .....
Cinili ste me zivom te 2018e.
jedino sto sam sposobna reci je prelijepo napisano, svaka cast
𝘯𝘦𝘮𝘢 𝘻𝘪𝘷𝘢 𝘤𝘰𝘷𝘫𝘦𝘬𝘢, 𝘬𝘰𝘫𝘪 𝘯𝘪𝘫𝘦 𝘴𝘦𝘣𝘦 𝘯𝘪 𝘫𝘦𝘥𝘢𝘯𝘱𝘶𝘵 𝘻𝘢𝘮𝘪𝘴𝘭𝘪𝘰 𝘬𝘢𝘰 𝘮𝘳𝘢𝘮𝘰𝘳𝘯𝘰 𝘱𝘰𝘱𝘳𝘴𝘫𝘦.
Stoos
Posts: 7
Joined: Thu Jul 22, 2021 8:41 pm

Re: Samo jednom nije dovoljno

Post by Stoos »

Na tvom mjestu bi se potrudio što brže i lakše vratit samo na travu s kojom i sama kažeš da je sve počelo.

Pomoć će ti nać malo radosti kad si sama sa sobom, a nećeš imati kaotične epizode kao s alkoholom.

Kada konačno odlučiš da želiš i imaš snage živjeti u čistoći, bit će ti neusporedivo lakše skinuti se s trave nego s alkohola i speeda.

Nadam se da ćeš pisati i dalje.
Uril DJ
Posts: 39
Joined: Fri Mar 18, 2022 1:39 pm

Re: Samo jednom nije dovoljno

Post by Uril DJ »

Trava je droga. Zaglupljuje. Meni nije uspelo da budem funkxionalan na travi. Zato sam punu vreću trave spalio😎
Nije problem sto se ne druzis sa ljudima, problem je sto je to prouzrokovano tjeskobom. Sto kaze pjesnik: " budi sam na ulici, budi sam"
Tu prazninu i radost a duzi rok nikad neces zapuniti necim spolja. Jedino Sila sa visine radi posao
Lp:)
Uril DJ
Posts: 39
Joined: Fri Mar 18, 2022 1:39 pm

Re: Samo jednom nije dovoljno

Post by Uril DJ »

Zivotarimo slusajuci svoje ranjeno, razmaženo i pokvareno srce. A zdravlje mozga i uma, zapostavljamo.
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: Samo jednom nije dovoljno

Post by licaninsasela »

Fromtomorrow wrote: Sat Dec 31, 2022 4:03 am Jos jedna u nizu...

Prvi put na ovom forumu sam provela noci bez sna nakon izlaska iz komune Cenacolo kao "ovisnica" o amfetaminu kao prvom, a ne znam zašto je ovisnost o alkoholu pala u drugi, nebitni plan i meni i mojima, a kasnije se pokazala kao bitnim faktorom za ovo di sam danas.

Tada, nakon izlaska iz komune sam bila osoba bez identiteta, sva ulicna skola, sva moja prijateljstva i sva moja garderoba i sav moj smisao samo je prestao da postoji i ono sto me cinilo dio necega bio je ovaj forum. Jer ovisnicki sklop u glavi je dirljiva prica, nikad niko kao mi. I to je istina. Moje cijelo bice je vapilo da komuniciram sa sebi slicnima o jedinom o cemu znam pricati.... sav jad i cekanja i odsustvo dostojanstva su svakome od nas zajednicka tema, samo je neiscrpno to sve sta covjek moze stvarno da ucini zbog droge...ali naravno, gustala sam citati i lijepe uspomene, oni pocetci u kojima blistamo.
Međutim, nisam zeljela stvoriti account jer nisam imala ni rijeci ni ikakav stav vise, cak i ovde, moj problem je izgledao dosta nebitan i lak za izljecit. U tom periodu svugdje sam bila nedostojna. I ovima normalnima, i vama ovisnicima o dopu. Moje nije znacilo nista u usporedbi s vasim pricama.
Ali opet, znala sam da ste mi bliski. Sad znam i jace. Jer nebitno je sta, sve nas veze jedna bolest.
Ovisnost. .....
Cinili ste me zivom te 2018e.

Sve u svemu, upala sam u stanje teske anksioznosti u trajanju od 2 godine u kojem se nisam uopce mogla druziti s ikim, a jedan novi posao sa 17 kolegica mi je u biti prvi put osvjestio problem u kojem se nalazim.

Mislim, ja iskreno ne znam odkud da pocnem i u tome i je problem nekih ljudi kod pisanja jer sve je to toliko slojevito da naprosto nemas odkud da pocnes.

Dal period prije komune i detalji davno zaboravljeni ili iza komune i sve ovo sto je sad?
Ja bi se odlucila za ono meni svjeze, pa cu taj period prije zanemariti jer taj period od 8 godina smatram djecjom znatizeljom, pa sve sta je nastalo tada bilo je spontano, grozno i lijepo. Otisla sam u komunu jer sam shvatila da bez grama/dva amfetamina ne mogu na posao vec zadnjih par godina i dolaskom na posao moram popiti bar 0,6 travarice ili bilokoje svijetle rakije sta bi znacilo da do kraja smjene popijem mix svega zivoga i ispravljam se spidom kojeg sam u periodu od godinu dana narucivala sa dark weba, ali i sam pocetak koristenja je bio povezan s tako savrsenom teksturom i odvratnim mirisom di kao maloljetna sam vec znala da spid nije prah, nego voda.
Konzumirala sam sve i svasta, ali to bi bilo ovisno o trenutku sta mi pase, speed mi je pasao uvijek. Jednostavno se stopio sa mnom.
...dark web je donio jos neke gluposti i probavanja novih stvari poput metha i tako sam jednostavno dala otkaz jer nista vise nije moglo pokriti tu megalomaniu, manjak živaca i jos sam pocela kockati zadnjih godinu i po.
O krađama necu ni govoriti.


Dermatilomanija je bila sveprisutna tako da mi je faca bila puna rana i krasti, par puta bi mi se znala skoriti krv od cela do vrha nosa i to ne bi ni osjetila. Noge su mi bile krcate krasti i bez srama sam preko lita nosila kratko jer to je vec toliko dugo dio mene da nisam osjecala sram kad bi se pogledala u ogledalo.
Sad na te stare slike gledam s potpunim gađenjem, iako kad se pogledam u cjelosti, dođe mi plakat od tugice prema toj curi haha
Kao i sad npr.
Evo ipak me proslost ponila, ali zaustavit cu pricu o njoj jer kazem vam, ona je dio tinejđerskog ludila,
Bar sam tako mislila dok mi se prije pola godine, nakon 4 godine nije vratila u zivot.
Ako pricamo o drogama, ali ako pricamo o alkoholizmu onda se ovisnost vratila u zivot nakon 7 miseci izlaska iz komune.

Pocelo je tako da sam vidila na netu pinel i vino stranicu u kojem slikas odredenu sliku i pijes vino i to platis nekih 300 kn, za 2 h otprilike.
Ja sam imala nesreden podrum u to vrijeme, soba koju sam odlucila pretvoriti u atelje je soba prepuna mojih stvari koje sam nalazila na smecu prije, prepuna odjece koju sam nosila nekad i sve sam to odlucila baciti, skoro sve, da bi ja organizirala vecer vina i slikanja sa svojom rodicom koja ce mi od tada postati i najbolja prijateljica...
Prvi put da sam popila nesto alkoholno i vecer od koje sam pocela piti samo vino i ono mi je bilo jedino opravdano pice jer kao svi popiju casu vina, samo sta sam ja od tada, svako drugu vecer pila po litru.
Taman da imam dan predaha.
Ujutro bi se pravila pred svima da sam dobro i da zastupam sve sto bi objavila online a u biti bi mi pucala glava i mrzila bi sebe sta filozofiram u prazno. I dalje roditelji nisu posumnjali da imam problem, uredno bi se dizala za posao, uredno sam sve obavljala, a s druge strane, taj dugi period anksioznksti se nisam s nikim ni druzila i nekako kao da nisu shvacali da

Se mi ne drogiramo ili pijemo zbog drustva

Mi jednostavno to radimo zbog sebe.
Zbog nepotpunosti. Sami sa sobom.
Moji su toliko dugo pa cak i danas smatrali sigurnom zonom ovaj moj podrum da sam se cak dolje i preselila, i kao sve je u redu dok ne izlazim vanka, ali ovo sto sam prosla sa samom sobom to znamo Bog i ja.
Iskreno, tesko mi je pisati jer znam da me mozete zamisliti na krivi nacin, ali ja sam toliko jedna leprsava i pozitivna osoba svima koji me poznaju, u toliko situacija sam nazvana izvedenicama "dobrog duha" i toliko je bizarno da u dubini svoje duse ja vec toliko godina bolujem zapravo od depresije.
To shvacam tek sada kada sam starija, prije sam opravdavala to na razne nacine, kao istrazivanje, zabavu i slicno, ali kad sam opet pocela s alkoholom, shvatila sam da nemam prirodnu radost u sebi. I osjetila sam tu prazninu koja se proteze jos od osnovne skole mogla bi reci.
Mogu radost imati prema drugima, ali sama sa sobom ne, a toliko volim biti sama sa sobom. I prije sam u afterima bjezala skupljati kamencice po plazi prije nego da budem sa nekom ekipom praznih prica i tako je i danas.
Samoj mi nikad nije bilo dosadno, ali otkad sam otkrila, prvo travu, pa sve ostalo, vrijeme sa sobom se pretvori u nesto nadnaravno i to i je KOMPLETNI SJEB mog lika.
Poroci u meni stvaraju, nisu ovisni o druzenju. Osim u zadnje vrime kad je sve krenilo nizbrdo...o tom cu nekad kasnije.

Ovisnost je opet samo dosla, prihvacena cijelim mojim bicem.
Kao veliku tajnu, ogromni sram i dio sebe.
Ispovijedala sam svako malo taj svoj grijeh alkoholizma iako nisam cinila nista lose jer se nisam druzila pa nisam imala seksualne epizode i slicno, samo bi crtala i uredivala stan, fotografirala i uredivala fotografije.
Ali svejedno sam osjecala sramotu i zbog toga sam promijenila sve moguce svecenike jer mi je bilo prosto neugodno svako malo se ispovijedati za istu stvar.
Znala bi na mobitelu ujutro naci neka videa u kojima placem presminkana ili se probuditi na podu ogromnog nereda oko sebe, isaranog zida kojeg bi morala prepiturati litrom boje prije nego mi neko iz familije mozda odluci doci u posjet koji kat niže...

Ali to su bili moji tajni padovi, no zlo se ne zaustavlja i tu krece moj novi, nikad gori moralni pad, i padovi. Javni.
I ponovno drogiranje.
Par puta sam danas pročito sta si napisala. Cenakolo mi je poznat jer sam skoro, kazem skoro i ja otišao kod casne Elvire. Igrom slučaja sam završio program kod tada još časne Bernardice. Neću o tome koja je komuna bolja jer neke ljude vjera i rad tjeraju na promjenu dok neke pokreće griznja savjesti i sad da neserem. Uglavnom, zapelo mi je za oko "moji tajni padovi". Lijepo si se izrazila. Ja sam imao puno mojih tajnih padova i mislio sam da su to samo moji padovi. I ja znam pasti, nebitno dal je to neka tableta, prah ili cuga. Ali znao sam se i podici iz toga. Uvijek sam šutio o svojim tajnim padovima misleći da su samo moji. Nije to tako. Te padove osjete svi ljudi koji te vole. Tako je i kod mene bilo. Bivša žena je uvijek bila tu kad bih tajno pao. I dizala me. Nikad me nije napustila. Tri i pol mjeseca sam radio i eto, ugovor isteko, neki bitni planovi su propali, vjerovatno zbog mene a ne cuge i eto. S broda se vratio vidjeti djecu i bivsu zenu. Taman će biti dva mjeseca kako sam doma i kako to ide radit se mora tako da krajem mjeseca opet odlazim. U dva mjeseca imao sam par tajnih padova. Pošto sam depresivan imam prepisane pregabaline da me dignu. Nisam bio kod svog dr više od pola godine. Ali imao sam od prije tih tableta pošto su grozne za piti. Naivno il sebično sam popio jer sam konto bolje da me tableta malo voza nego depra. Koji zajeb. Medutim ja kad to popijem onda to nisam ja. Jedan dan sam uspio biti na pregabalinu, drugi dan smo ih bivša žena i ja bacili u wc. Kod dr neidem baš iz razloga što bi me šopali ko zna sa cime a ja to mrzim. Mrzim sebe kad padnem. Pao sam jedan dan sa cugom. Zabio sam se ko magarac i takvog su me djeca vidjela.. Uzas. Znaći u dva mjeseca sam imo dva tajna pada. U oba slučaja mi je bivša žena prva pruzila ruku i podigla me. Kao i sada pred novi brod me hrabri jer se iskreno bojim svakog broda i samog suočavanja sa njim i upoznavanjem i novog pogona i ljudi. A idem na kontejnerski brod. Znaći teški presing i samo red rad i disciplina. Samo sam htio reci da se ne mrziš radi tih tajnih padova. Ko zna koliko će ih još biti. A bila si u komuni tako da postupak podizanja i sama znaš. Nikakve kurceve tablete ni filozofi ti ne mogu pomoći ako si sam ne zeliš pomoći uz ljude koji te vole. Najlakše je biti kukavica i nastaviti driblati i uzivati u svojoj patnji i kukavicluku i optuzivati one koji ti zele pomoći da si gori i u lošijem stanju od te osobe. Znam da sam ovaj put u pravu i zao mi je što ta osoba neće nikada ovo pročitati jer niti zna za ovu stranicu niti zeli pomoć. Pogotovo moju. Cugu iz dna duše mrzim. Nikad nisam bio cuger ali sam se nagledo svakakvih sranja zbog nje.A gledati i slušati ljude koji piju i nabijaju si samopouzdanje na način da je to samo cuga a ne droga je samo čin očaja i ne prihvacanja problema. Zato je najlakše reći ti si danki sta ti imaš meni pricati. Nisam danki. Bio sam danki i to je velika razlika. Ali uzasno bole te riječi i sama pomisao da je to svakodnevno samouništenje cugom. Jebena cuga. Do te mjere da ti dode da počneš mrziti i tu osobu i tu prokletu cugu. Ali eto ne možeš mrziti nekog do koga ti je stalo ali imam pravo mrziti cugu i jebati joj majku. Izgubio frendove, izgubio sam sve radi jebene cuge a nikad nisam bio cuger. Koja ironija.Imam fore još dva tjedna da budem sa djecom. Sa bivšom ženom sam baš frend. Uvijek je tu kad tajno padnem. Začudo sad sam jako dobar. Iznenadujuće. Ali me jako vrijeda kad me se na ocigled laze i govori neistina. Valjda eto da ljudi sami sebe vrijedanjem na kulturno drze dobrima a ustvari ne zele si priznati da su u kurcu. Ali ne dam se radi onih koje volim i koji u meni vide da ipak nešto vrijedim. Iskreno, jedva cekam da odem raditi na brod a u isto vrijeme me srce boli što opet napuštam djecu. A srce mi je toliko slomljeno da nisam siguran da će ozdraviti. Vidiš, upravo me to slomljeno srce drzi da budem ovako normalan. Jebeni pregabalin i jedno kvalitetno pijanstvo me ne čine zlom osobom i osobom koja je opet za komunu. I ovaj put osjetim i znam da moram ostati ovakav jer će možda netko jednog dana trebati moju ruku da ustane i kaže"dosta je više sranja" ajmo pokušati podići se iz te kaljuže. Kažem, možda, jer iskreno sumnjam da je ta osoba spremna da joj se pruži ruka. Pogotovo moja jer sam ja eto u vecem kurcu. A ja doista imam srece u zivotu jer kad tajno padnem nekako se uvijek nade ruka moje bivse zene koja me ispravi i vrati mi snagu da se borim. Više sam se ja sad ovdje iskuko nego tebi dao neki savjet. Ispričavam se.
I da, kada je čovjek iskren uglavnom nastrada. Ja sam donio odluku biti iskren mada ću po običaju nastradati ali zato ću uvijek imati snage pruziti ruku i pomoći. E sad ga jebi. I to obje ruke.
I da se još jednom nadovezem. Bas sam znao biti govno u zivotu i prepustiti se sebično svojim jebenim porocima jer sam znao da sam uvijek imao ruku koja ce me podići. I nikad to nisam cijenio. Tek sada kada sam ja u toj jebenoj situaciji da nekom do koga mi je stalo pruzim ruku i budem sto normalniji,sada osjetim tu bol i nemoć i svu tu patnju. A srce ne moze birati koga će voljeti. Voliš ono što dobiješ u paketu. I to je ono ustvari što te mora drzati da si ok. Voljeti i vrline i mane i ne zatvarati oči. A moja bivša zena je potpuno u pravu kad kaze da sam sebično govno upravo zato što se nisam morao truditi biti normalan. Jer sam znao da ce me uvijek spasiti. Sad kad ja trebam dati tu ruku i pomoći nekome, sad sam odjednom pokvarenjak, lazov, ovisnik i sve što vec sljeduje kad se pokuša nekome reci istina a istina je jako jebena stvar. Istina boli. A ljubav još više. Al zanimljivo, vrijeme uvijek pokaze tko je u pravu. Samo meni nije više bitno tko je u pravu nego jednostavno ne pobjeći i ne potoniti jer tek onda je sranje. Ovako normalan se barem mogu nadati da se mogu cijeli dati za tu neku meni dragu osobu. Nadam se da ce srce i razum ovaj put pobijediti a ne inat i samouništavanje jer time svakim danom uništavaš sve one koji te vole. Eto tako nekako seljačina gleda na zivot. A san na oči ne ide jer osjetim to sve loše. Jebes mu mater, valjda sam zasluzio i ja da osjetim sve to što je moja bivsa osječala mnogo mnogo puta. Ovo je više monolog iz moje nemoći nego što će nekome koristiti pročitati ovo. Nema predaje jer sam jebeni manijak koji zna kako se živi život i kako se bori kroz njega. Jebena cuga.
Fromtomorrow
Posts: 3
Joined: Sat Dec 31, 2022 2:05 am

Re: Samo jednom nije dovoljno

Post by Fromtomorrow »

jer sam konto bolje da me tableta malo voza nego depra. Koji zajeb.


Više sam se ja sad ovdje iskuko nego tebi dao neki savjet. Ispričavam se.

E sad jesam li ja ovo uspila dobro quotati, stvarno ne znam 😂
Ali, prvo si dosta dobro rekao, moje stanje uma non stop, evo oko 5 popodne sam imala jednu pricu, koja je nakraju presla u drugu i sad zavrsila na trecoj, naravno, opet u skrovitosti svoga doma.
Bolesno.

A ovo drugo me nasmijalo haha, pa je, mi i jesmo ovde da kukamo, triba doci do levela da dajemo savjete.
Evo recimo mene prijateljica koja inace zivi posveceni zivot i ima 30 god, pita nedavno da jesam li za to da organiziramo izlet sa nekom djecicom cca 12/13 god i da ja tu pripremim svoje svjedocanstvo na svoj simpatican nacin kako bi mozda tu djecicu odvratila od porocnog zivota.
Naravno ona me zna iz zivota poslije komune i nije upoznata sa icim iza komune...
Zamislite koji apsurd... ja da nekome govorim o necemu s cim sama ne znam izaci na kraj, prije pola godine sam mozda i mogla, jer se nisam drogirala pa mi je bilo lakse zazmurit na taj alkohol kojeg opet samo ja nekako znam duboko, ali sad ...
Pa svasta sam, ali se trudim ne bit toliko licemjerna.
Iako sve se da odglumit, za dobrobit djece?

Ma nemam pojma sta reci, za 10 dana punim 30.
Znate ono s novim startanjima...
Mozda i postanem dostojna🥲🥰
Post Reply