Griznje savijesti i stigme.
Posted: Sat Aug 27, 2022 10:25 pm
Pozdrav!!!
Ovo je prvi put da cu iznijeti svoje stanje i iskustvo i jako mi je drago zbog toga. Nadam se da ce mi pomoci rijesiti se "smrkanja" jednom za sva vremena. I molim Vas ako nesto od moje price ne bude korektno ukazite ali budite blagi, ne radim to namjerno.
Imam 27 godina i narkoman sam od 19-e godine. Evo tada sam poceo konzumirati marihuanu i je pocelo tada, bez obzira sto se o marihuani moze raspravljat. Studirao sam, imao lijepu curu...zivot je obecavao. Cak i trava mi je dala dodatno tog identiteta da sam se vaznije i sretnije osjecao. Prvu godinu sam zavrsio, druga je isto isla glatko i nekako u tome periodu pocinjem lagano dilati. Imao sam valjda dobar izvor, cuvao ga, uzimao na vise i tako. Oduvijek sam to i zelio od djetinjstva, biti sa te strane zakona...pomalo mi je i glorificirano bilo u obitelji jbg...bilo ih je takvi, moji licni uzori. Ali sam bio uvjeren da nista lose ne cinim naprotiv trava je dobra i kod mene se uvijek dobije kolicina...i dijevojku sam upetljao.
Dosla je treca godina i teze sam pratio nastavu, konzumirao svakodnevno i mnogo...uz to onako po malo i pio, jako sam tonuo ali tada nisam bio svjestan samo me vise zaslijepio san kako cu postati "netko" khm. Plus zavrsit fax itd....
Kraj trece godine, psihoze su me opasno izjedale, ispita ostalo pola i zena sa kojom sam bio 5 god napusta me.
Karma, tako sam i zasluzio samo tada to nisam znao prihvatit. Zavrsio sam u bolnici, mjesec dana i od tada je stalno taj neki nedefinirani samo F23 uz ponekad anksioznosti, istina vec 2 god ih nema i kao bolest je u remisiji vec oko godinu. Da napomenem strasne urote i proganjanja sam dozivljavao, znaci svjestan sam da nikada potpuno normalan necu bit. Pogotovo pod tezinom zla sto sam cinio...sta da ocekujem od okoline, tesko mi je svariti novo stanje.
Bio sam stidljiv i generalno sam po rodjenju uvrnut imam ceznutljive oci i neko zlo u sebi iako se jako trudim da bas sve i svasta ispostujem, pomognem, budem blag i njezan sto u biti i je reakcija na unutarnje stanje, tu sam demon i strah me jako sebe ne smijem se pokazati ljudima.
Prije 2 godine sam se ozenio, a do toga nikada nebi doslo da nisam oprobao spid. Dao mi je hrabrost, i lako sam sebi zensku nasao...uvalio se i u kredit za stil zivota koji sam vodio i neko sportsko auto... Iako sam radio svo vrijeme, generalno nikada bez posla nisam od malih nogu poludio bi da ne zaradjivam. Zaljubili smo se, evo, ljubav je slijepa. Jako je zelila da je ozenim a mene je grizlo jer tad bez spida nisam mogo, pio sam tablete za psihu, kredit. Ono u kuci katastrofa stanje, djed problem, otac kockar redovno sam mu morao novac davati da bude "mir u kuci" cak sam mu auto kupio...kao da ono ne stopa i to. Bjezao sam iz kuce opasno i rekao sam joj kako stvari stoje...bilo je gadno al smo ostali, imala je i ona neke mrlje isto. Nekako smo si pasali da si uzajamno sansu dadnemo. Na cold turkey nacin sam bacio alkohol, ne pijem od tada (jedno pivo u 3mj).
Medjutim sa crtanjem je teze islo. Bio sam cist dok smo bili skupa, ali kada me napustila nakon 3mj skupa zivota ja sam poceo opet dok sam u stanu bio sam. Nisam bio agresivan, trudio sam se da se osjeca posebno medjutim biti sama u tudjem gradu 10 sati me cekat u stanu nije mogla. Pa smo se pomirili opet cist vise mjeseci, pa opet odlazak i opet skoro havariju blizu ponora sam bio. Psiha mi je pucala zbog situacije u kojoj sam bio i zaista maltretirala me tretmanima tisine ali i galamom i optuzbama...a bio sam dobar, ono, kasnije sam skonto da uvijek moze bolje. Dobili smo dijete, novac nisam rasipao, i sada cuvam, sve pisemo i skupa odlucujemo.
Medjutim morao sam birati doci u njeno mjesto ili ne vidjati dijete. Izabrao sam obitelj, dolje nasao drugi poso i tu je sad taj problem koji traje. Psihicki sam kao bolje nego ikada do sada...medjutim nakon nekih 4,5 mjeseci potpuno svjesno sam zavrsio spida 30km i jos par veceri ponovio...nisam za kasnije novac davao...dosta tih likova sam prije cinio "usluge". Tako... Prestao sam nakon tih par veceri, poceo trenirati, puno citam i slusam o ljudskoj psihi i pomalo svim tim dimenzijama, to volim i dolazi ovaj 8.mj dolaze ljudi iz inozemstva i evo opet nakon 4,5 mjeseci sam uzeo, u 2 tjedna 3 puta.
Nenormalno se grizem, dodje mi da vristim od muke sto sam to uradio i dusa me boli. Jos vise imam neki neopisiv strah, toliko strah me ljudi na poslu i slicno jer ono nude me picem ja ne pijem, ne izlazim ono zena dite porodica...a sa druge strane sto oni suptilno vide na meni sam puka suprotnost. Samo na stranu to.
Poceo sam piti razne cajeve, mobitel vise necu koristiti osim onoga na tipke jer pametni telefon smatram meni osobno stetnim. Osjecam jaku moralnu krizu i generalno godinama se kao los covjek osjecam. Naucio sam imati razumjevanja za suprugu, slusam, cekam volim...pobjesnim nekad, ali lipo zivimo, uredno. Samo eto sto imam tu mrlju i ne mogu vam objasniti koliko se ocajno osjecam i sad jos dok mjesec dana ne prodje koliko cu imati paranoicni strah. Nekako veliko je licemjerstvo u meni, uvijek sam znao samo lijepo pricati ili jednostavno sutiti nisam forsirao "lude" ideje dok je stvarnost privatna drugo bila. Kontrasti su me unistili...i nije sve toliko lose.
Nadam se da cu uspjeti ovaj put zauvijek zakopati tu losu naviku. Sto se lose osjecam i trebam se tako osjecati. Samo da prodje ovih prvih par tjedana sad dobro bez neke psihoze, nebi volio da se pojavi. Dok moralno i karakternu ne znam ocu li ikada se upotpuniti.
Iako i sada, necu kriti na puno stvari kod sebe sam ponosan...sto ne cinim toliko tih nekih za musko tipicnih "normalnih" propusta.
Ne znam, evo vidili ste sa kim imate posla
Opletite i lijepo i ruzno, pomoc ce.
Ovo je prvi put da cu iznijeti svoje stanje i iskustvo i jako mi je drago zbog toga. Nadam se da ce mi pomoci rijesiti se "smrkanja" jednom za sva vremena. I molim Vas ako nesto od moje price ne bude korektno ukazite ali budite blagi, ne radim to namjerno.
Imam 27 godina i narkoman sam od 19-e godine. Evo tada sam poceo konzumirati marihuanu i je pocelo tada, bez obzira sto se o marihuani moze raspravljat. Studirao sam, imao lijepu curu...zivot je obecavao. Cak i trava mi je dala dodatno tog identiteta da sam se vaznije i sretnije osjecao. Prvu godinu sam zavrsio, druga je isto isla glatko i nekako u tome periodu pocinjem lagano dilati. Imao sam valjda dobar izvor, cuvao ga, uzimao na vise i tako. Oduvijek sam to i zelio od djetinjstva, biti sa te strane zakona...pomalo mi je i glorificirano bilo u obitelji jbg...bilo ih je takvi, moji licni uzori. Ali sam bio uvjeren da nista lose ne cinim naprotiv trava je dobra i kod mene se uvijek dobije kolicina...i dijevojku sam upetljao.
Dosla je treca godina i teze sam pratio nastavu, konzumirao svakodnevno i mnogo...uz to onako po malo i pio, jako sam tonuo ali tada nisam bio svjestan samo me vise zaslijepio san kako cu postati "netko" khm. Plus zavrsit fax itd....
Kraj trece godine, psihoze su me opasno izjedale, ispita ostalo pola i zena sa kojom sam bio 5 god napusta me.
Karma, tako sam i zasluzio samo tada to nisam znao prihvatit. Zavrsio sam u bolnici, mjesec dana i od tada je stalno taj neki nedefinirani samo F23 uz ponekad anksioznosti, istina vec 2 god ih nema i kao bolest je u remisiji vec oko godinu. Da napomenem strasne urote i proganjanja sam dozivljavao, znaci svjestan sam da nikada potpuno normalan necu bit. Pogotovo pod tezinom zla sto sam cinio...sta da ocekujem od okoline, tesko mi je svariti novo stanje.
Bio sam stidljiv i generalno sam po rodjenju uvrnut imam ceznutljive oci i neko zlo u sebi iako se jako trudim da bas sve i svasta ispostujem, pomognem, budem blag i njezan sto u biti i je reakcija na unutarnje stanje, tu sam demon i strah me jako sebe ne smijem se pokazati ljudima.
Prije 2 godine sam se ozenio, a do toga nikada nebi doslo da nisam oprobao spid. Dao mi je hrabrost, i lako sam sebi zensku nasao...uvalio se i u kredit za stil zivota koji sam vodio i neko sportsko auto... Iako sam radio svo vrijeme, generalno nikada bez posla nisam od malih nogu poludio bi da ne zaradjivam. Zaljubili smo se, evo, ljubav je slijepa. Jako je zelila da je ozenim a mene je grizlo jer tad bez spida nisam mogo, pio sam tablete za psihu, kredit. Ono u kuci katastrofa stanje, djed problem, otac kockar redovno sam mu morao novac davati da bude "mir u kuci" cak sam mu auto kupio...kao da ono ne stopa i to. Bjezao sam iz kuce opasno i rekao sam joj kako stvari stoje...bilo je gadno al smo ostali, imala je i ona neke mrlje isto. Nekako smo si pasali da si uzajamno sansu dadnemo. Na cold turkey nacin sam bacio alkohol, ne pijem od tada (jedno pivo u 3mj).
Medjutim sa crtanjem je teze islo. Bio sam cist dok smo bili skupa, ali kada me napustila nakon 3mj skupa zivota ja sam poceo opet dok sam u stanu bio sam. Nisam bio agresivan, trudio sam se da se osjeca posebno medjutim biti sama u tudjem gradu 10 sati me cekat u stanu nije mogla. Pa smo se pomirili opet cist vise mjeseci, pa opet odlazak i opet skoro havariju blizu ponora sam bio. Psiha mi je pucala zbog situacije u kojoj sam bio i zaista maltretirala me tretmanima tisine ali i galamom i optuzbama...a bio sam dobar, ono, kasnije sam skonto da uvijek moze bolje. Dobili smo dijete, novac nisam rasipao, i sada cuvam, sve pisemo i skupa odlucujemo.
Medjutim morao sam birati doci u njeno mjesto ili ne vidjati dijete. Izabrao sam obitelj, dolje nasao drugi poso i tu je sad taj problem koji traje. Psihicki sam kao bolje nego ikada do sada...medjutim nakon nekih 4,5 mjeseci potpuno svjesno sam zavrsio spida 30km i jos par veceri ponovio...nisam za kasnije novac davao...dosta tih likova sam prije cinio "usluge". Tako... Prestao sam nakon tih par veceri, poceo trenirati, puno citam i slusam o ljudskoj psihi i pomalo svim tim dimenzijama, to volim i dolazi ovaj 8.mj dolaze ljudi iz inozemstva i evo opet nakon 4,5 mjeseci sam uzeo, u 2 tjedna 3 puta.
Nenormalno se grizem, dodje mi da vristim od muke sto sam to uradio i dusa me boli. Jos vise imam neki neopisiv strah, toliko strah me ljudi na poslu i slicno jer ono nude me picem ja ne pijem, ne izlazim ono zena dite porodica...a sa druge strane sto oni suptilno vide na meni sam puka suprotnost. Samo na stranu to.
Poceo sam piti razne cajeve, mobitel vise necu koristiti osim onoga na tipke jer pametni telefon smatram meni osobno stetnim. Osjecam jaku moralnu krizu i generalno godinama se kao los covjek osjecam. Naucio sam imati razumjevanja za suprugu, slusam, cekam volim...pobjesnim nekad, ali lipo zivimo, uredno. Samo eto sto imam tu mrlju i ne mogu vam objasniti koliko se ocajno osjecam i sad jos dok mjesec dana ne prodje koliko cu imati paranoicni strah. Nekako veliko je licemjerstvo u meni, uvijek sam znao samo lijepo pricati ili jednostavno sutiti nisam forsirao "lude" ideje dok je stvarnost privatna drugo bila. Kontrasti su me unistili...i nije sve toliko lose.
Nadam se da cu uspjeti ovaj put zauvijek zakopati tu losu naviku. Sto se lose osjecam i trebam se tako osjecati. Samo da prodje ovih prvih par tjedana sad dobro bez neke psihoze, nebi volio da se pojavi. Dok moralno i karakternu ne znam ocu li ikada se upotpuniti.
Iako i sada, necu kriti na puno stvari kod sebe sam ponosan...sto ne cinim toliko tih nekih za musko tipicnih "normalnih" propusta.
Ne znam, evo vidili ste sa kim imate posla
Opletite i lijepo i ruzno, pomoc ce.