Skidanje sa bupa, treća sreća?
Posted: Tue Mar 22, 2022 2:10 pm
Pozdrav svima!
Napisala sam ovaj text u ispovestima, no pak kontam trebala sam ovde, biće (nadam se) odobreno gde treba
Ako neko i dalje i čita ovaj forum, ja sam nedeljama zaglavila na pravilnom skidanju sa bupa (6000 + stranica ) a to je sve 4 god unazad u vr' glave to već govori gde sam sad, no...
Imam 28 godina... uh, teško je pisati, predstaviti se, napisati gde si počeo, a gde stao (makar "zastao" ovde u nadi da će ovaj put biti drugačije) i tek sam sad fascinirana kako su ljudi ispričali svoje priče, dok ću ja svoj tabletomanski/pijani/narkomanski staž složiti kao spisak za pijacu, nadam se da je to ok
Srednja škola - drugarica i ja otkrile Lav 7 (ono pivo koje se prodavalo sa 7 posto alkohola), bile jezive posle 2, pred kraj počele sa buxnom stalno (samo s nekolicinom sam mogla da duvam, paranoik sam teški na v), nekad krale babama bense 1 , 2...
Selim se u drugi grad zbog faxa, sve idealno, pola godine, upoznajem dečka, zaljubljujem se, on na SVEMU
Jako jeziva veza, nasilna, tužna, počinjem s njim (baš sam ga volela i mislim da sam uz njega (zbog njega) postala neko drugi... prodavali sve moje - lap top, zlato, kada sam počela sa njim da uzimam trodone, bupove, speed, eksere (pogotovo na njegovim nastupima) - najviše sam se navukla na 20ak bensa, koji su me dizali i kad bi bilo sve okej, iako sam već zamrzela sebe
Vraćaju me moji posle 2 god, imam 35 kg i sva sam u traumama i nekako... ponižena.
Ležala u ns-u, taj dečko mi je rekao da odem na TIM za bup terapiju pa će on to prodavati a mi postati srećni...ha
Naravno 2 nedelje ležala, nisu me skidali jer su videli da nemam krize, vraćam se u rodni grad
Mislim da je neko vreme bilo sve okej (verujem da ćete mi verovati da nemam pojma o prolasku vremena i kad sam šta stopirala šta ne i kad sam bila okej, kad ne)
Žešća tabletomanija u svakom slučaju s jeftinim benzosima godinama... ugl mi je bilo lepo ako se ne napijem pa ne napravim haos. Zbog takve neke situacije 2017.napravim tešku telesnu povredu (smejali su se svi u kpz-u - zbog moje pojave 160cm, 40ak kg).
Lock down, počinjem opet bup i nastavljam do zime kad treba da se javim u kpz. Tamo nisam imala nikakve krize, msm od traume, toliko sam plakala, povraćala... (ipak, IPAK pored tajnog gutanja tableta često sam bila poslednje dve godine normalna, nasmejana, živela život, vratila se faxu, nikad nestašice novca ili hladnoće kao zimi u Požarevcu brrr) Jednostavno izgledam normalno, i živela sam normalno, osim u periodu sa prvim dečkom.
Preskočila sam mnogo toga ali neverovatno bi bilo da iko pročita sve, još neverovatnije kako treba da se setim. Pokušavam da dođem do suštine.
Izašla u novembru, krenula bup. Ne znam zašto, bila sam na ad i 3×1 bens od 0.5
Probala da zloupotrebim par puta benzo, nema više rad
Stvarno su horor priče na skidanju sa bupa, ja izdržim do 5og dana..čak sam krenula legalno da ga nabavljam u privatnoj bolnici ali posle nedelju dana, opet to nisam prihvatila pa skakanje sa 2mg opet.
Nego, šta bih da pitam...
Vredi li sve ovo?
Nisam probala dop pa je bup najjači opijat koga sam se dočepala - sreća ili nesreća? No ja sam super na njemu. A znam da ne bih trebala da budem.
Sa depresijom se družim od 15e godine...
Ne znam više da li sam počela da se drogiram jer sam bila depresivna, ili sam depresivna jer ne mogu bez droge...
Ne pijem dugo.
Sve gubi smisao, uzela sam mesec dana da ležim i samosažaljevam se a onda rekla svojima da moraju da me povuku. Nemam više ambicija ni interesovanja, i ne znam kako da se silim, da skrećem sebi pažnju, jednostavno odustanem, legnem. Ne verujem više ni vremenu ni sebi da će biti bolje.
Uspela sam i da se udam pre dve godine, za stranca koji sve zna (nikad nije ni duvao, ne podnosi alkohol - čudan neki tip, vrlo tolerantan ) jer ga prve god nisam shvatala za ozb pa sam pijana lajala sve o sebi, pričamo na engleskom (ovde ima ok poziciju kompanije iz svoje zemlje) prešli smo put dok su me u Vorobjevu skidali s rivotrila - NE IDITE TAMO, do robije, bupa - legalnog i ilegalnog, pa evo i sada. Mama mi je zmaj. Svi su toliko normalni i pomireni sa životom a ja sam u panici, šta kad se skinem? Hteli smo i da odemo preko, ali egzistencija nam nije briga, a ja... ja paničim od promena, menjam planove svaki dan kad sam na bupu, savršeno zadovoljna i zakucana u stanu uglavnom, a kad se skidam... nihilizam totalni plus me sve boli, kijam, i opet paničim, da li ću moći ovaj život bez ičega?
Izvinjavam se što sam odužila, možda sam i konfuzna, nisam objektivna... ali nadam se dovoljno razumljiva.
Nisam posebna, pa ove muke valjda prate i ostale, pa će popuniti sami ono što sam preskočila
P.S. trenutno imam vitamine, brufen, diklofenak, leponex, flormidal, bense (leponex 25mg uveče, sinoć umesto njega uzela 1 flormidal)
Veliki pozdrav
Napisala sam ovaj text u ispovestima, no pak kontam trebala sam ovde, biće (nadam se) odobreno gde treba
Ako neko i dalje i čita ovaj forum, ja sam nedeljama zaglavila na pravilnom skidanju sa bupa (6000 + stranica ) a to je sve 4 god unazad u vr' glave to već govori gde sam sad, no...
Imam 28 godina... uh, teško je pisati, predstaviti se, napisati gde si počeo, a gde stao (makar "zastao" ovde u nadi da će ovaj put biti drugačije) i tek sam sad fascinirana kako su ljudi ispričali svoje priče, dok ću ja svoj tabletomanski/pijani/narkomanski staž složiti kao spisak za pijacu, nadam se da je to ok
Srednja škola - drugarica i ja otkrile Lav 7 (ono pivo koje se prodavalo sa 7 posto alkohola), bile jezive posle 2, pred kraj počele sa buxnom stalno (samo s nekolicinom sam mogla da duvam, paranoik sam teški na v), nekad krale babama bense 1 , 2...
Selim se u drugi grad zbog faxa, sve idealno, pola godine, upoznajem dečka, zaljubljujem se, on na SVEMU
Jako jeziva veza, nasilna, tužna, počinjem s njim (baš sam ga volela i mislim da sam uz njega (zbog njega) postala neko drugi... prodavali sve moje - lap top, zlato, kada sam počela sa njim da uzimam trodone, bupove, speed, eksere (pogotovo na njegovim nastupima) - najviše sam se navukla na 20ak bensa, koji su me dizali i kad bi bilo sve okej, iako sam već zamrzela sebe
Vraćaju me moji posle 2 god, imam 35 kg i sva sam u traumama i nekako... ponižena.
Ležala u ns-u, taj dečko mi je rekao da odem na TIM za bup terapiju pa će on to prodavati a mi postati srećni...ha
Naravno 2 nedelje ležala, nisu me skidali jer su videli da nemam krize, vraćam se u rodni grad
Mislim da je neko vreme bilo sve okej (verujem da ćete mi verovati da nemam pojma o prolasku vremena i kad sam šta stopirala šta ne i kad sam bila okej, kad ne)
Žešća tabletomanija u svakom slučaju s jeftinim benzosima godinama... ugl mi je bilo lepo ako se ne napijem pa ne napravim haos. Zbog takve neke situacije 2017.napravim tešku telesnu povredu (smejali su se svi u kpz-u - zbog moje pojave 160cm, 40ak kg).
Lock down, počinjem opet bup i nastavljam do zime kad treba da se javim u kpz. Tamo nisam imala nikakve krize, msm od traume, toliko sam plakala, povraćala... (ipak, IPAK pored tajnog gutanja tableta često sam bila poslednje dve godine normalna, nasmejana, živela život, vratila se faxu, nikad nestašice novca ili hladnoće kao zimi u Požarevcu brrr) Jednostavno izgledam normalno, i živela sam normalno, osim u periodu sa prvim dečkom.
Preskočila sam mnogo toga ali neverovatno bi bilo da iko pročita sve, još neverovatnije kako treba da se setim. Pokušavam da dođem do suštine.
Izašla u novembru, krenula bup. Ne znam zašto, bila sam na ad i 3×1 bens od 0.5
Probala da zloupotrebim par puta benzo, nema više rad
Stvarno su horor priče na skidanju sa bupa, ja izdržim do 5og dana..čak sam krenula legalno da ga nabavljam u privatnoj bolnici ali posle nedelju dana, opet to nisam prihvatila pa skakanje sa 2mg opet.
Nego, šta bih da pitam...
Vredi li sve ovo?
Nisam probala dop pa je bup najjači opijat koga sam se dočepala - sreća ili nesreća? No ja sam super na njemu. A znam da ne bih trebala da budem.
Sa depresijom se družim od 15e godine...
Ne znam više da li sam počela da se drogiram jer sam bila depresivna, ili sam depresivna jer ne mogu bez droge...
Ne pijem dugo.
Sve gubi smisao, uzela sam mesec dana da ležim i samosažaljevam se a onda rekla svojima da moraju da me povuku. Nemam više ambicija ni interesovanja, i ne znam kako da se silim, da skrećem sebi pažnju, jednostavno odustanem, legnem. Ne verujem više ni vremenu ni sebi da će biti bolje.
Uspela sam i da se udam pre dve godine, za stranca koji sve zna (nikad nije ni duvao, ne podnosi alkohol - čudan neki tip, vrlo tolerantan ) jer ga prve god nisam shvatala za ozb pa sam pijana lajala sve o sebi, pričamo na engleskom (ovde ima ok poziciju kompanije iz svoje zemlje) prešli smo put dok su me u Vorobjevu skidali s rivotrila - NE IDITE TAMO, do robije, bupa - legalnog i ilegalnog, pa evo i sada. Mama mi je zmaj. Svi su toliko normalni i pomireni sa životom a ja sam u panici, šta kad se skinem? Hteli smo i da odemo preko, ali egzistencija nam nije briga, a ja... ja paničim od promena, menjam planove svaki dan kad sam na bupu, savršeno zadovoljna i zakucana u stanu uglavnom, a kad se skidam... nihilizam totalni plus me sve boli, kijam, i opet paničim, da li ću moći ovaj život bez ičega?
Izvinjavam se što sam odužila, možda sam i konfuzna, nisam objektivna... ali nadam se dovoljno razumljiva.
Nisam posebna, pa ove muke valjda prate i ostale, pa će popuniti sami ono što sam preskočila
P.S. trenutno imam vitamine, brufen, diklofenak, leponex, flormidal, bense (leponex 25mg uveče, sinoć umesto njega uzela 1 flormidal)
Veliki pozdrav