Ustani i bori se
Posted: Wed Aug 04, 2021 12:32 am
Zaglavili smo se u "mlaćenju prazne slame/priče", sve stagnira.
Ovu temu sam osmislila da na njoj pišemo kako nam ide, borimo li se ili smo na istoj tački, da li nam je bolje ili nije, kome nije frka da napiše javno dokle je stigao, uslovno rečeno.
Bilo bi dobro opisati sažeto nekakav pomak u odnosu na ranije, evo ja ću prva: nemam više napade panike/anksioznost.
Ja obično ne postavljam muziku, ali ovo je neki izuzetak:
"Ustani i kreni, stražari su otrovani, konji su spremni..."
Ustani i kreni!
https://youtu.be/mYNozRY7o6s
Isečak iz jedne moje "umotvorine" (nekada sam pisala)
....Hodaš u mestu a život nekud ide sam
Koje svetlo da upališ? Kom Bogu da se moliš?
U šta da uložiš trud da nazreš bar jedan put
pa makar i u pogrešnom smeru vučeš se ka nekom delu,
da sklopiš kockice života u mozaik, sliku celovitu i celu
-iako neveselu- možda čak i jadnu i bednu, tu sliku
jedinu i jednu
Kada bih samo videla pramičak svetla hodala bih i kroz žar
Da probijem realnošću košmarni san, maglu i gar
Samo da nije više svaki dan isti
u kom zarobljena duša vrišti
Gde osmeh je davno izgubljeni Raj
Kada izgubiš nadu u sve- tada stvarno je kraj.
Ovu temu sam osmislila da na njoj pišemo kako nam ide, borimo li se ili smo na istoj tački, da li nam je bolje ili nije, kome nije frka da napiše javno dokle je stigao, uslovno rečeno.
Bilo bi dobro opisati sažeto nekakav pomak u odnosu na ranije, evo ja ću prva: nemam više napade panike/anksioznost.
Ja obično ne postavljam muziku, ali ovo je neki izuzetak:
"Ustani i kreni, stražari su otrovani, konji su spremni..."
Ustani i kreni!
https://youtu.be/mYNozRY7o6s
Isečak iz jedne moje "umotvorine" (nekada sam pisala)
....Hodaš u mestu a život nekud ide sam
Koje svetlo da upališ? Kom Bogu da se moliš?
U šta da uložiš trud da nazreš bar jedan put
pa makar i u pogrešnom smeru vučeš se ka nekom delu,
da sklopiš kockice života u mozaik, sliku celovitu i celu
-iako neveselu- možda čak i jadnu i bednu, tu sliku
jedinu i jednu
Kada bih samo videla pramičak svetla hodala bih i kroz žar
Da probijem realnošću košmarni san, maglu i gar
Samo da nije više svaki dan isti
u kom zarobljena duša vrišti
Gde osmeh je davno izgubljeni Raj
Kada izgubiš nadu u sve- tada stvarno je kraj.