Život bez poroka uspeh ili dosada (?)
Posted: Fri Mar 19, 2021 12:54 am
Pozdrav društvo.
Nisam siguran gde ova priča pripada, ni za sebe to ne znam. Problem sa kockom i drogama... Alkohol povremeno
Kocka je moj najveći porok. Meni ni jedan drugi nije kao kocka. Bolesna ljubav I konekcija. Nije ljubav, ali među mojim poremećenim osećajima kada podivljaju ono najjače. Ni jedna devojka to nije mogla.
Nateran na lečenje u apstinenciji od kocke dolazim u dodir sa narkoticima i svoja loša stanja počinjem "lečiti" pogrešno. Posle svega što sam probao, nakačio sam se na Heroin. Relativno kasno se to desilo , kada sam već bio ubeđen da me je, ovako poročnog, bar droga zaobišla.
Smešno mi bude koliko nisam ni bio blizu kada sam naivno pomislio da sam se sjebao sa Heroinom i da je to to. Heroin tada još nije ni pokazao svoju pravu stranu, tek podmukli uvod, a kada sam počeo da ga shvatam, bio sam sateran u ćošak. Mislim da sam tada imao 24-25. Nisam siguran. Taj mi je period bio jako buran i imam rupe.
Popio sam neku, nisam pijan, malo pomućen. Pi*** sam kada treba o sebi.
Za svaki porok imao sam ekipu, po kladionicama, kockarnicama, dilerima, pijanstvima.
Izbegavam mesta na koja sam odlazio. Sa kockom ide teže. Dilere ne srećem na svakom ćošku, ne reklamiraju se javno, dok se kladionice/kockarnice služe raznim marketinškim trikovima od reklama na bilbordima, preko promocija vikendom, do raznih humanitarnih akcija koje se dele društvenim mrežama I čak dobijaju pozitivan fidbek od onlajn publike. Uživo da ih zaobiđem, takođe, nema trika.
Kako sam bio problematično dete i čitav život mojima zadavao muke, podršku sam izgubio, a nateran na lečenje imao sam je. Ironija. Kada shvatam da sam pogrešio i želim to da ispravim, nemam je, ne veruje mi se, a možda i n mogu više da prolaze sa mnom sve. Verujem da moja majka više ne bi mogla da izdrži rešetanja doktora na grupnim terapijama, ni moje reakcije. Svašta tu ispliva. Moram sam.
Živim sam. Živeo sam sa devojkom i ona me je konačno napustila. To je i trebalo da se desi, jer svakako nemam tu mogućnost normalnog funkcionisanja - održati vezu, pružiti ono što druga strana očekuje, zaslužuje i daje. Sve Sve se izgubilo. Takođe sam je imao kao podršku. Manipulisao sam. Žao mi je što sam sebičan i što sam ovo postao, a sve sam gori i ne mogu ništa.
Nemam nikoga sada. Nemam druga. Dva sam izgubio i to u jednoj prometnoj nesreći, ostalo ološi, a nisam bolji, kažem kako jeste, sa ljudima kao što sam ja ne mogu da se družim. Ne znam kako sam došao do ove granice da sam sve izgubio. Nije to samo zbog poroka, nešto je i život naneo, čini se brzo, a nije, dešava se dugo već, samo bežim, lutam, tešim se.
Zavisnici su u globalu eksperti za zavaravanje sebe i to godinama prolazi.
Buprenorfin sam izostavio, a bilo je i toga. Meni nevažan, nemam neko dugogodišnje iskustvo.
Ispratio sam neke članove. Ima tu jedna cura što se pogubila kao i ja, šteta je da nema puno aktivnih, svega nekoliko koje sam ispratio zbog svojih problema i u čijim sam se pisanjima donekle i pronašao. Problemi nam se razlikuju, ali svi smo slični i svi tragamo za rešenjem. Ima korisnih saveta od onih čistih i edukovanih i respekt za takvu posvećenost. Srećom da takvi i dalje pišu. Sve ove ispovesti nemaju smisla, kada se ne zna šta je sa autorima, prošlost je nevažna, važno je ono što sada daju od sebe, a ja ne verujem u neko dugoročno rešenje, dobro sam se ogulio dok sam to shvatio, samo direktno suočavanje i "alat" da ostanemo ispravni, a teško bude.
Lečio se 2 godine. Činilo se uspešno. Vanredno stanje. Odem sa drugarom u lokal, spojili stolove, stoni tenis, čini se zdrava atmosfera do preokreta kada se na stolu pojavio set za Poker. Policijski čas, ne verujem. U meni se sve pokrenulo, ruke mi se tresu, palim cigaretu, upadam u trip d svi to vide. Još gore.
Uglavnom, manje od godine čist, ja to ne pratim po datumu, osim što volim popiti.
Zamorio sam se, nastaviću.
Nisam siguran gde ova priča pripada, ni za sebe to ne znam. Problem sa kockom i drogama... Alkohol povremeno
Kocka je moj najveći porok. Meni ni jedan drugi nije kao kocka. Bolesna ljubav I konekcija. Nije ljubav, ali među mojim poremećenim osećajima kada podivljaju ono najjače. Ni jedna devojka to nije mogla.
Nateran na lečenje u apstinenciji od kocke dolazim u dodir sa narkoticima i svoja loša stanja počinjem "lečiti" pogrešno. Posle svega što sam probao, nakačio sam se na Heroin. Relativno kasno se to desilo , kada sam već bio ubeđen da me je, ovako poročnog, bar droga zaobišla.
Smešno mi bude koliko nisam ni bio blizu kada sam naivno pomislio da sam se sjebao sa Heroinom i da je to to. Heroin tada još nije ni pokazao svoju pravu stranu, tek podmukli uvod, a kada sam počeo da ga shvatam, bio sam sateran u ćošak. Mislim da sam tada imao 24-25. Nisam siguran. Taj mi je period bio jako buran i imam rupe.
Popio sam neku, nisam pijan, malo pomućen. Pi*** sam kada treba o sebi.
Za svaki porok imao sam ekipu, po kladionicama, kockarnicama, dilerima, pijanstvima.
Izbegavam mesta na koja sam odlazio. Sa kockom ide teže. Dilere ne srećem na svakom ćošku, ne reklamiraju se javno, dok se kladionice/kockarnice služe raznim marketinškim trikovima od reklama na bilbordima, preko promocija vikendom, do raznih humanitarnih akcija koje se dele društvenim mrežama I čak dobijaju pozitivan fidbek od onlajn publike. Uživo da ih zaobiđem, takođe, nema trika.
Kako sam bio problematično dete i čitav život mojima zadavao muke, podršku sam izgubio, a nateran na lečenje imao sam je. Ironija. Kada shvatam da sam pogrešio i želim to da ispravim, nemam je, ne veruje mi se, a možda i n mogu više da prolaze sa mnom sve. Verujem da moja majka više ne bi mogla da izdrži rešetanja doktora na grupnim terapijama, ni moje reakcije. Svašta tu ispliva. Moram sam.
Živim sam. Živeo sam sa devojkom i ona me je konačno napustila. To je i trebalo da se desi, jer svakako nemam tu mogućnost normalnog funkcionisanja - održati vezu, pružiti ono što druga strana očekuje, zaslužuje i daje. Sve Sve se izgubilo. Takođe sam je imao kao podršku. Manipulisao sam. Žao mi je što sam sebičan i što sam ovo postao, a sve sam gori i ne mogu ništa.
Nemam nikoga sada. Nemam druga. Dva sam izgubio i to u jednoj prometnoj nesreći, ostalo ološi, a nisam bolji, kažem kako jeste, sa ljudima kao što sam ja ne mogu da se družim. Ne znam kako sam došao do ove granice da sam sve izgubio. Nije to samo zbog poroka, nešto je i život naneo, čini se brzo, a nije, dešava se dugo već, samo bežim, lutam, tešim se.
Zavisnici su u globalu eksperti za zavaravanje sebe i to godinama prolazi.
Buprenorfin sam izostavio, a bilo je i toga. Meni nevažan, nemam neko dugogodišnje iskustvo.
Ispratio sam neke članove. Ima tu jedna cura što se pogubila kao i ja, šteta je da nema puno aktivnih, svega nekoliko koje sam ispratio zbog svojih problema i u čijim sam se pisanjima donekle i pronašao. Problemi nam se razlikuju, ali svi smo slični i svi tragamo za rešenjem. Ima korisnih saveta od onih čistih i edukovanih i respekt za takvu posvećenost. Srećom da takvi i dalje pišu. Sve ove ispovesti nemaju smisla, kada se ne zna šta je sa autorima, prošlost je nevažna, važno je ono što sada daju od sebe, a ja ne verujem u neko dugoročno rešenje, dobro sam se ogulio dok sam to shvatio, samo direktno suočavanje i "alat" da ostanemo ispravni, a teško bude.
Lečio se 2 godine. Činilo se uspešno. Vanredno stanje. Odem sa drugarom u lokal, spojili stolove, stoni tenis, čini se zdrava atmosfera do preokreta kada se na stolu pojavio set za Poker. Policijski čas, ne verujem. U meni se sve pokrenulo, ruke mi se tresu, palim cigaretu, upadam u trip d svi to vide. Još gore.
Uglavnom, manje od godine čist, ja to ne pratim po datumu, osim što volim popiti.
Zamorio sam se, nastaviću.