naravno da je moguc nov izivot sa trideset a to sto si bezvoljan je posljedica svega losega sto si trpao u sebe.nezam tu ti i mogu pomoci ti motivacijiski azgovori sa psihologom ili psihicem ili neki duovnjakom da se pokrens. ja kod kog ne idem i normalno da sam godinama bezvoljan i u kurcu. trebato izgleda prakticirati redovito ili otciu komunu izgraditi sebe novoga ai nisu svi ljudi za komunu. neznam kazem. grebi i rukama i nogama da se pokrenes jer ce ti psiha opet i to brzo opustiti i zviznit ces garant. zaboravit na laku lovu od kriminala i utopit se medu ove takozvano normale ljudeAzurences wrote: ↑Wed Mar 17, 2021 1:41 am Price su sve iste.Tako je i moja.Narkomanski megaloman sa misijom da proba sve do cega se moze doci.Dvadesete sam gazio retko trezan.Ali ja nisam bio pobornik jedne droge,vec sinergije razlicotih droga.Brzina,kristali,vutra,trodoni,lekovi,dop,met,bup.Nije ni cudo sto su me zvali alhemicar.I gazio sam ja to sve dok jedne veceri doziveh psihozu indukovanu amfetaminom.Kakva je to igra kad sad sa trideset se ne secam svog zivota.Ostavljen od svih,valjao sam se ulicama,pljackao,nabio dugove.Imao sam sest lecenja,dva odlaska u komunu.Bio sam strejt 10 meseci.Vratio se u stari grad i overio posle 2 dana.Poslednji dani su mi izgledali ovako,20 rivotrila ujutru,30 tramala po podne i 30 ksalola uvece.Nista me nije zanimalo sem da se uradim onako zivotinjski.Poslednja kap i casi je bio over koji sam jedva preziveo.Pobegao sam na selo i evo vec dva meseca sam cist.Ali i dalje nije bolje,oscilacije raspolozenja,strasna fobija od ljudi i savest koja me muci.Zapitam se da li mogu zapoceti zivot sa trideset.Dobio sam ponudu lecenja i rada sa psihijatrima na vma,da me srede satro.Ali doktori su me bas sredili svojim terapijama da je od coveka punog interesovanja ostala ljustura.Na spratu kuce je karabin i stalno o njemu mislim.I koliko ce da traje ova patnja.Ima li kraja patnji?
.
Moderator: sanela
-
- Posts: 3385
- Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am
Re: Kad cu biti normalan?
-
- Posts: 1697
- Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm
Re: Kad cu biti normalan?
Alhemičar, duhovito. Svašta sa mnom, meni se taj nadimak sviđa!Azurences wrote: ↑Wed Mar 17, 2021 1:41 am Price su sve iste.Tako je i moja.Narkomanski megaloman sa misijom da proba sve do cega se moze doci.Dvadesete sam gazio retko trezan.Ali ja nisam bio pobornik jedne droge,vec sinergije razlicotih droga.Brzina,kristali,vutra,trodoni,lekovi,dop,met,bup.Nije ni cudo sto su me zvali alhemicar.I gazio sam ja to sve dok jedne veceri doziveh psihozu indukovanu amfetaminom.Kakva je to igra kad sad sa trideset se ne secam svog zivota.Ostavljen od svih,valjao sam se ulicama,pljackao,nabio dugove.Imao sam sest lecenja,dva odlaska u komunu.Bio sam strejt 10 meseci.Vratio se u stari grad i overio posle 2 dana.Poslednji dani su mi izgledali ovako,20 rivotrila ujutru,30 tramala po podne i 30 ksalola uvece.Nista me nije zanimalo sem da se uradim onako zivotinjski.Poslednja kap i casi je bio over koji sam jedva preziveo.Pobegao sam na selo i evo vec dva meseca sam cist.Ali i dalje nije bolje,oscilacije raspolozenja,strasna fobija od ljudi i savest koja me muci.Zapitam se da li mogu zapoceti zivot sa trideset.Dobio sam ponudu lecenja i rada sa psihijatrima na vma,da me srede satro.Ali doktori su me bas sredili svojim terapijama da je od coveka punog interesovanja ostala ljustura.Na spratu kuce je karabin i stalno o njemu mislim.I koliko ce da traje ova patnja.Ima li kraja patnji?
Nego, sve droge= politoksikomanija.
Komuna nije za svakoga, istina, ne znam šta da kažem, da znam prvo bih sebi pomogla, a ne znam.
U svakom slučaju dobro je što si došao ovde, makar nisi sam.
Dobrodošao.