:smt039 Zdravo svima!Vjerujte danima svrljam po ovom forumu i kazem da sam vas bar prije upoznala lakse bi mi bilo prebroditi probleme na kojem sam naisla upoznajucu svijet ovisnika.
Ja nisam ovisnik ali u avgustu ove godine saznajem da mi je brat dugogodisnji ovisnik o heroinu,te od tada pocinje moje upoznavanje sa svijetom droge tj.svijetom mog brata,jer nisam imala pojma sta je uopste droga i koje su vrste a nikad me nije ni interesovalo zivjeci u mom uljuljanom zivotu.Koja greska!Mislila sam da je to nesto sto se desava samo tamo nekom drugom.Ali ucila sam brzo u zelji da mu pomognem i uz pomoc bivsih ovisnika uspjela sam za nepuna dva mjeseca da prihvati komunu i evo tamo je vec tri mjeseca.Trebala bih mu otici tamo u posjetu ali strah me je.Kako se ponasati?Sta pitati?O cemu razgovarati?
Razmisljam da li uopce da idem.Ako odem iz ljubavi prema njemu mogu pogrijesiti?Ako ne odem mislit ce da nema podrske?Osjecam se izgubljeno!
STRAHOVI SUOVISNIKA
Cao Luna!
Uh nemas pojma koliko mi je draga vasa podrska jer jedino VI znate i razumijete problem.
Ja imam 35 godina a brat 28!Sta da ti kazem,nikad se nismo kao djeca u nasoj kuci suocili sa alkoholom a kamo li sa necim vecim.Skolovanje ok,posao ok,nikad problema jer mi je i brat u komunu otisao iz radnog odnosa(malo vjerovatno ali istinito).Ali proslost nije bitna vec ono sto je sad jer treba se naviknuti zivjeti dan po dan da ne kazem sat po sat.
Sad je on dobro koliko se moze biti dobro poslije tri mjeseca.Za nekoliko dana trebam se vidjeti s njim u prvoj posjeti i tog susreta me je najvise strah.Za mila Boga kako ne pokazati emocije?????Ali nadam se da ce dobro proci.
Jos jednom HVALAAAAAAA!Kiss
Uh nemas pojma koliko mi je draga vasa podrska jer jedino VI znate i razumijete problem.
Ja imam 35 godina a brat 28!Sta da ti kazem,nikad se nismo kao djeca u nasoj kuci suocili sa alkoholom a kamo li sa necim vecim.Skolovanje ok,posao ok,nikad problema jer mi je i brat u komunu otisao iz radnog odnosa(malo vjerovatno ali istinito).Ali proslost nije bitna vec ono sto je sad jer treba se naviknuti zivjeti dan po dan da ne kazem sat po sat.
Sad je on dobro koliko se moze biti dobro poslije tri mjeseca.Za nekoliko dana trebam se vidjeti s njim u prvoj posjeti i tog susreta me je najvise strah.Za mila Boga kako ne pokazati emocije?????Ali nadam se da ce dobro proci.
Jos jednom HVALAAAAAAA!Kiss
Zvrky, negdje sam napisala da je on ljut na mene jer sam mu ja smjestila komunu,pa otud i moj strah od susreta s njim!A znas sta ne mogu vise ni da se sekiram,valjda ce to proci.Znam da ti zvucim glupo ali jaranice kako ja ne razumijem vasu ovisnost tako vi ne mozete razumjeti ove moje nebuloze hahahahhaha
Nema sanse da ti brat jos uvjek zamjera da si mu "smjestila" komunu,to jednostavno ne moze biti,moze biti samo da ti je sada jako zahvalan...probaj ,uvjerices se,ako nije ovo istina,ja cu otici sa foruma i pobrisati sve svoje dosadasnje komentare ,jer nemam pojma ni o cemu!adina wrote:Zvrky, negdje sam napisala da je on ljut na mene jer sam mu ja smjestila komunu,pa otud i moj strah od susreta s njim!A znas sta ne mogu vise ni da se sekiram,valjda ce to proci.Znam da ti zvucim glupo ali jaranice kako ja ne razumijem vasu ovisnost tako vi ne mozete razumjeti ove moje nebuloze hahahahhaha
Maca pliva,leti mrav...
a pas laje av,av,av...
paprika sam jeo roga,
sranje vam je sva ta droga!
a pas laje av,av,av...
paprika sam jeo roga,
sranje vam je sva ta droga!
Da se i ja javim
Tek sam se uclanila, prije nekoliko dana i citam vase postove. Pomalo me zbunjuju, jer i ja sam zivjela u nekom svom svijetu a ovdje ni manje ni vise, nego droga kao jutarnja kafa.
Naravno da nisam bez razloga tu,...
Adina mila, znam da te strah. Meni si napisala sta je rekao.
Mislim da nece biti ljut,.. A ako zaista toliko strepis, da ti ide samo mama a ti da mu posaljes jedno veliko pismo i kazes mu zasto nisi dosla, i da si i srcem i dusom uz njega. Kazes mu da te strah. Mislim, i njega je strah vjerovatno, znace da nije sam. Pa ti su mu sestra i uvijek ce te voljeti, ali ce te, ako Bog da, poslije svega ovoga cijeniti jos vise.
pozdrav svima, a tebi "cuvam fige
" .
Bice bolje, bice kako ce biti.
Nemoj mi se sikirati za taj susret - on te voli bez obzira sta ti tamo kaze.
A pisala sam ti, onaj mjesec sto je moj braco proveo u kuci, druga osoba, ponovo je bio svoj. A tek tri mjeseca.
Ljubim te
Tek sam se uclanila, prije nekoliko dana i citam vase postove. Pomalo me zbunjuju, jer i ja sam zivjela u nekom svom svijetu a ovdje ni manje ni vise, nego droga kao jutarnja kafa.
Naravno da nisam bez razloga tu,...
Adina mila, znam da te strah. Meni si napisala sta je rekao.
Mislim da nece biti ljut,.. A ako zaista toliko strepis, da ti ide samo mama a ti da mu posaljes jedno veliko pismo i kazes mu zasto nisi dosla, i da si i srcem i dusom uz njega. Kazes mu da te strah. Mislim, i njega je strah vjerovatno, znace da nije sam. Pa ti su mu sestra i uvijek ce te voljeti, ali ce te, ako Bog da, poslije svega ovoga cijeniti jos vise.
pozdrav svima, a tebi "cuvam fige
" . Bice bolje, bice kako ce biti.
Nemoj mi se sikirati za taj susret - on te voli bez obzira sta ti tamo kaze.
A pisala sam ti, onaj mjesec sto je moj braco proveo u kuci, druga osoba, ponovo je bio svoj. A tek tri mjeseca.
Ljubim te
Hvala vam svima!
Mansone sigurna sam da si upravu ali jebi ga taj neki strah,pa osjetim potrebu i o tome pisati.
Luna,nemas pojma koliko cijenim tvoje misljenje jer tvoje postove upijam svaki dan.Samo znas ti biti i "ljuta"pa dok dobro ne svatim tvoje postove ne smijem ni jedne progovoriti PDT_Love_11.
Dinela,znas ti koliko mi znaci ova tvoja poruka.
A da javit cu vam kako je proslo i opcenito kako sam ja vidjela komunu.
Mansone sigurna sam da si upravu ali jebi ga taj neki strah,pa osjetim potrebu i o tome pisati.
Luna,nemas pojma koliko cijenim tvoje misljenje jer tvoje postove upijam svaki dan.Samo znas ti biti i "ljuta"pa dok dobro ne svatim tvoje postove ne smijem ni jedne progovoriti PDT_Love_11.
Dinela,znas ti koliko mi znaci ova tvoja poruka.
A da javit cu vam kako je proslo i opcenito kako sam ja vidjela komunu.
Samo si reci "Kako god prosao taj susret, vazno je da je on tamo gdje jeste. Kad bi me mrzio cijeli zivot ako je to za njegovo dobro."
Sa tim stavom kreni, i nema sanse da se razocaras. Vidjeces da ce biti bolje nego posljednji put kada ste se vidjeli. Pa to su ipak tri mjeseca. Nije mnogo, ali je mnogo. Znas otprilike sta hocu reci. Treba jos vremena, ali je pomak na bolje, kako god bilo.
A kada ides? Mozda je najbolje da prije toga nazoves njegovog psihologa ili terapeuta, pa da prvo razgovaras sa njim. Da pitas da li on misli da je tvoj brat spreman za tebe?
Ja sam za to da ides,... Ali, ako on nije spreman, za njegovo dobro je da sacekas. Znam da te strah. I znam kako izgleda taj strah u potpunosti. Molim te, nedaj se. I ako odes, pokusaj biti vedra, bez teske tisine, koja se meni ponekad desi. Ono kad ne znas sta bi mu rekla. Kontas moze planuti na svaku recenicu, mozes je ti krivo izgovoriti, mozes ga povrijediti, mozes ga napomenuti na ono sto on mozda i zaboravlja, da li smijes uopce izgovoriti tu famoznu rijec "droga", ako mu stisnes ruku moze reci "ne treba mi tvoje sazaljenje",... Mislim da je to taj strah. I na kraju ne znamo sta bi rekle i sve se pretvori u mucnu tisinu, tezak zrak,...
Natjeraj se da budes vedra, vesela,... Probaj bez suza i tuge, jer mislim da oni to protumace kao sazaljenje ili tako nesto. Ili kao brat ne moze gledati sestru kako place pa mu samo stvaras veci osjecaj krivice. Daj mu morala, reci mu da je vec druga osoba, da se udebljo, da ne mozes da vjerujes,...
A mozda su moja adina i ovo krivi savjeti, nemam pojma. Pricaj prvo sa njegovim psihologom, neka te nekako pripremi, barem malo. Ili idi kod bilo kojeg psihologa i pitaj to. Jer mislim da ni oni sami (brat) ne znaju kako zele da im se pristupi. To je ono sto je najgore.
Uz tebe sam svim srcem.
Sa tim stavom kreni, i nema sanse da se razocaras. Vidjeces da ce biti bolje nego posljednji put kada ste se vidjeli. Pa to su ipak tri mjeseca. Nije mnogo, ali je mnogo. Znas otprilike sta hocu reci. Treba jos vremena, ali je pomak na bolje, kako god bilo.
A kada ides? Mozda je najbolje da prije toga nazoves njegovog psihologa ili terapeuta, pa da prvo razgovaras sa njim. Da pitas da li on misli da je tvoj brat spreman za tebe?
Ja sam za to da ides,... Ali, ako on nije spreman, za njegovo dobro je da sacekas. Znam da te strah. I znam kako izgleda taj strah u potpunosti. Molim te, nedaj se. I ako odes, pokusaj biti vedra, bez teske tisine, koja se meni ponekad desi. Ono kad ne znas sta bi mu rekla. Kontas moze planuti na svaku recenicu, mozes je ti krivo izgovoriti, mozes ga povrijediti, mozes ga napomenuti na ono sto on mozda i zaboravlja, da li smijes uopce izgovoriti tu famoznu rijec "droga", ako mu stisnes ruku moze reci "ne treba mi tvoje sazaljenje",... Mislim da je to taj strah. I na kraju ne znamo sta bi rekle i sve se pretvori u mucnu tisinu, tezak zrak,...
Natjeraj se da budes vedra, vesela,... Probaj bez suza i tuge, jer mislim da oni to protumace kao sazaljenje ili tako nesto. Ili kao brat ne moze gledati sestru kako place pa mu samo stvaras veci osjecaj krivice. Daj mu morala, reci mu da je vec druga osoba, da se udebljo, da ne mozes da vjerujes,...
A mozda su moja adina i ovo krivi savjeti, nemam pojma. Pricaj prvo sa njegovim psihologom, neka te nekako pripremi, barem malo. Ili idi kod bilo kojeg psihologa i pitaj to. Jer mislim da ni oni sami (brat) ne znaju kako zele da im se pristupi. To je ono sto je najgore.
Uz tebe sam svim srcem.