ma zvrky.....
ne mozes da ne pomazes nikome a ni sebi. Ako tebi pomogne to sto pomognes nekome....onda to i radi. Radi ono sto ti prija. I sta si se sjebala...ajde-bice bolje i proci ce.
Znas ti to....
Adina-drago mi je da je sve bilo ok.....
STRAHOVI SUOVISNIKA
Ne mogu svi me redom kritikuju,pomozi sebi,pomozi prvo sebi,sebi,sebi,sebi i sebi pa onda mozes pomoci drugome! Ne mogu da pomognem sebi ako ne pomognem nekom meni dragom,to je ujedno pomoc i sebi i tom nekom!!!!!! A da ce biti bolje sve svise tonem,sve vise padam i sve su jace ruke sto me vuku dnu.....Zivot je more....ovo je deo pesme Balasevica ali ja se tako osecam kao da hocu gore a ono me vuce dole i vise nemam snage da se borim,ali boricu se dobar sam plivac 
pa ako me na dno baci jebi ga a do tad ja cu da plivam dok ne isplivam,boricu se ,bicu jaka, BORICU SE DO SAMOGA KRAJA!
pa ako me na dno baci jebi ga a do tad ja cu da plivam dok ne isplivam,boricu se ,bicu jaka, BORICU SE DO SAMOGA KRAJA!NEKO TO OD GORE VIDI SVE!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Zvrky pa da nje vas kako bi se nekome uopste pomoglo.Daj ko je osnovao ovaj forum?BIVSI OVISNIK ili neko drugi?KO JE OSNOVAO UDRUZENJA?BIVSI OVISNIK ili neko drugi?KO JE OSNOVAO KOMUNE I PROGRAME?BIVSI OVISNIK ili neko drugi?
Naravno da ako pomognes drugom pomazes i sebi samoj!
Osjecam da si VISE nego jaka i samo takva i ostani!
Rekla sam vec da sam bogdo prije upoznala ovaj forum prije bi mogla pomoci bratu a sad mi dajete nesvjesno i svjesno informacije ZLATA VRIJEDNE!
Nastavi ti kako si pocela i bice sve uredu,jer dok pomazes drugima to je dio terapije!
Naravno da ako pomognes drugom pomazes i sebi samoj!
Osjecam da si VISE nego jaka i samo takva i ostani!
Rekla sam vec da sam bogdo prije upoznala ovaj forum prije bi mogla pomoci bratu a sad mi dajete nesvjesno i svjesno informacije ZLATA VRIJEDNE!
Nastavi ti kako si pocela i bice sve uredu,jer dok pomazes drugima to je dio terapije!
Pa i ja sam razmisljala o tome da je ustvari to moja terapija koja me odrzava,to sto ja pucam s vremena na vreme pa jebi ga i to se mora! I nisam znala da su ovi nasi postovi od tolike koristi,ovde smo ja mislim samo Luna i ja od bivsih ovisnika nadam se zauvek bivsim,i drago mi je ako ikome pomaze to sto ovde pisemo,sto kazes svesno ili ne svesno ako pomazemo meni je bas drago zbog toga,mislila sam ono,ok. ja sam tu nesto rekla ali kakvu pomoc ili informaciju ja dajem tim ljudima,a dobila sam mnogo puta odgovor na to sto sam mislila,tipa hvala ti puno si mi pomogla;hvala mnogo mi znaci ta i ta informacija ali opet ja nisam shvatala da vam ustvari stvarno znace ti nasi postovi,dal me]usobni ili upuceni vama(roditeljima ili suovisnicima)!
Pa da se zahvalim i ja vama svima na podrsci i lepim recima,od srca vam hvala!!!!
Erineja mi je mnogo pomogla resila mi je neka pitanja na koja ja nisam imala odgovore,pricala je samnom kad god je trebalo i stvarno sam joj zahvalna na tome
I da zaboravih ko je sve ovo osmislio pa da bivsi ovisnici u 99% slucajeva,i ja bi volela svoju kliniku da otvorim ali stvarno samo za narkomaniju ali to je ne moguce....
Pa da se zahvalim i ja vama svima na podrsci i lepim recima,od srca vam hvala!!!!
Erineja mi je mnogo pomogla resila mi je neka pitanja na koja ja nisam imala odgovore,pricala je samnom kad god je trebalo i stvarno sam joj zahvalna na tome
I da zaboravih ko je sve ovo osmislio pa da bivsi ovisnici u 99% slucajeva,i ja bi volela svoju kliniku da otvorim ali stvarno samo za narkomaniju ali to je ne moguce....
NEKO TO OD GORE VIDI SVE!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Dovoljno je ovo sto sad radis,jer dok pomazes nama suovisnicima ili ovisnicima da svate problem koji imaju TI MISLIS NA SEBE.
Duso,klinika nije spas a informacija ova ili ona znaju biti vise od koristi nego bilo sto!
Ti i Lna nastavite pisati jer bih vas obadvije objesila virtualno da vas ovdje ne nadjem a ja ne znam sta bi! PDT_Love_12
Duso,klinika nije spas a informacija ova ili ona znaju biti vise od koristi nego bilo sto!
Ti i Lna nastavite pisati jer bih vas obadvije objesila virtualno da vas ovdje ne nadjem a ja ne znam sta bi! PDT_Love_12
Ovo Adina sto si rekla za informacije i pomoc koji zlata vrijedne je tacno. One nemaju pojma koliko pomazu. Ja sam isprintala vec mnoge njihove tekstove (Bas Lunine i Zvrkine),..
Pisala sam ti.
Zaista imam osjecaj, ustvari priznajem, da sam kao nezrela budaletina koja nema pojma o ovisnosti, imala potpuno krivu sliku o svemu tome. Ja tek sada ucim da to stvarno nije samo bolest na papiru.
Nekako sam, .. Ma grozno, kao da nisu bili ljudi za mene. Ne da sam ih nesto ruzno gledala, sto je najzalosnije, nisam uopce toliko obaracala paznju. Kao sto rekoh to je za mene bilo "Ma joj, hajmo preci na drugu stranu ide ona grupa narkomana, majke ti da ih ne sretnem."
I to ne zlonamjerno, nego sam mislila kako ti ljudi i nemaju dusu i osjecaje, samo dop, dop,... prazan pogled, ... Hvatala me jeza.
I ja se sada izvinjavam svima onima cijom stranom ulice nisam htjela da hodam,..
Hvala vam puno. Ne sto ste tu, voljela bih da niko od nas nije tu,.. Ali hvala na svakoj iskrenoj recenici, jer nama bliznjima (suovisnicima) je tesko napipati u mraku tu iskru istine u vama.
Lakse se povjeravate neznancima, prijeteljima nego rodbini, sto je i logicno.
Zvrky, tesko ti je kontam, ali rascisti prvo sa sobom. Onoga trenutka kada se sama sebi budes mogla zakleti da neces (ne nama), da si pobjedila, tada mozes pomoci osobi koju volis. I to bas ti, jer ga tvoja velika ljubav moze spasiti.
Ali iskreno sada mislim da bi te tvoja velika ljubav mogla i pokolebati u tvom putu ka boljem sutra.
Pusa svima
Pisala sam ti.
Zaista imam osjecaj, ustvari priznajem, da sam kao nezrela budaletina koja nema pojma o ovisnosti, imala potpuno krivu sliku o svemu tome. Ja tek sada ucim da to stvarno nije samo bolest na papiru.
Nekako sam, .. Ma grozno, kao da nisu bili ljudi za mene. Ne da sam ih nesto ruzno gledala, sto je najzalosnije, nisam uopce toliko obaracala paznju. Kao sto rekoh to je za mene bilo "Ma joj, hajmo preci na drugu stranu ide ona grupa narkomana, majke ti da ih ne sretnem."
I to ne zlonamjerno, nego sam mislila kako ti ljudi i nemaju dusu i osjecaje, samo dop, dop,... prazan pogled, ... Hvatala me jeza.
I ja se sada izvinjavam svima onima cijom stranom ulice nisam htjela da hodam,..
Hvala vam puno. Ne sto ste tu, voljela bih da niko od nas nije tu,.. Ali hvala na svakoj iskrenoj recenici, jer nama bliznjima (suovisnicima) je tesko napipati u mraku tu iskru istine u vama.
Lakse se povjeravate neznancima, prijeteljima nego rodbini, sto je i logicno.
Zvrky, tesko ti je kontam, ali rascisti prvo sa sobom. Onoga trenutka kada se sama sebi budes mogla zakleti da neces (ne nama), da si pobjedila, tada mozes pomoci osobi koju volis. I to bas ti, jer ga tvoja velika ljubav moze spasiti.
Ali iskreno sada mislim da bi te tvoja velika ljubav mogla i pokolebati u tvom putu ka boljem sutra.
Pusa svima
Evo, kada je vec otvorena tema strahovi, da i ja napisem neke svoje.
Nasi strahovi - uh, mislim da su ogromni. A najveci od svih je strah za vas zivot, strah da vas zauvijek ne izgubimo. Iako ponekad mislim da smo vas izgubili cim ste zakoracili u te vode. To vas toliko promijeni, da se ponekad pitam da li je to ona ista osoba sa kojom sam igrala remija po cijelu noc, sa kojom sam gadjala prolaznike divljim kesenjem , bacala jaja sa balkona, sa kojom sam se smijala do u nedogled, da li su to iste oci u kojima je nekada cvjetala djetinja sreca, razdraganost - I onda dodjem do zakljucka da nista vise nije isto. Ni osmijeh, pa cak ni boja ociju.
Osmijeh je postao isuvise blazen i dalek, oci i presvijetle i preprazne, i izgubljene negdje u daljini svojih zelja.
I nista nije isto, a opet je nekako tu, on prica - ne prica ON, on hoda - pokreti su tudji, strani , ....
On trazi sebe, a ja trazim njega.
I gdje da ga nadjem, u Nedodjiji, u raskoraku , u njegovom crnom mraku ? Gdje god da krenem, ZIDOVI ! Praznina.
Sva strepnja se pretvara u ljubav , u bolesnu ovisnicku ljubav. Jer zaista postajemo ovisni o vama. Trazimo vas i kada ste tu, skacemo na svaki vas trzaj,..
I onoliko koliko volimo vas, toliko mrzimo sve u cemu vidimo prijetnju. U cemu vidimo opasnost po vas. I tako dolazimo do ogorcenosti kod ovisnika.
Cijeli svijet nam se vrti oko vas, a pitanja poput; Gdje je sada, ko mu je onaj prijatelj, sta ce on sa onim, zasto je tuzan, pa onda zasto je toliko veseo, pa onda zasto li suti, zasto bas plavu jaknu trazi, zasto zaviruje ispod kreveta,...
I hiljade pitanja, hiljade odgovora, a nikada onaj pravi.
Nasi strahovi - uh, mislim da su ogromni. A najveci od svih je strah za vas zivot, strah da vas zauvijek ne izgubimo. Iako ponekad mislim da smo vas izgubili cim ste zakoracili u te vode. To vas toliko promijeni, da se ponekad pitam da li je to ona ista osoba sa kojom sam igrala remija po cijelu noc, sa kojom sam gadjala prolaznike divljim kesenjem , bacala jaja sa balkona, sa kojom sam se smijala do u nedogled, da li su to iste oci u kojima je nekada cvjetala djetinja sreca, razdraganost - I onda dodjem do zakljucka da nista vise nije isto. Ni osmijeh, pa cak ni boja ociju.
Osmijeh je postao isuvise blazen i dalek, oci i presvijetle i preprazne, i izgubljene negdje u daljini svojih zelja.
I nista nije isto, a opet je nekako tu, on prica - ne prica ON, on hoda - pokreti su tudji, strani , ....
On trazi sebe, a ja trazim njega.
I gdje da ga nadjem, u Nedodjiji, u raskoraku , u njegovom crnom mraku ? Gdje god da krenem, ZIDOVI ! Praznina.
Sva strepnja se pretvara u ljubav , u bolesnu ovisnicku ljubav. Jer zaista postajemo ovisni o vama. Trazimo vas i kada ste tu, skacemo na svaki vas trzaj,..
I onoliko koliko volimo vas, toliko mrzimo sve u cemu vidimo prijetnju. U cemu vidimo opasnost po vas. I tako dolazimo do ogorcenosti kod ovisnika.
Cijeli svijet nam se vrti oko vas, a pitanja poput; Gdje je sada, ko mu je onaj prijatelj, sta ce on sa onim, zasto je tuzan, pa onda zasto je toliko veseo, pa onda zasto li suti, zasto bas plavu jaknu trazi, zasto zaviruje ispod kreveta,...
I hiljade pitanja, hiljade odgovora, a nikada onaj pravi.
ja sam se potpuno sazivjela sa strahovima koje mi je donijela ljubav prema narkomanu.. ni dan danas, iako nisam s njim vise, ne znam kako da ih se oslobodim, sta vise i kad se opustim i prestanem previse misliti na njaga, nadjem nesto drugo da se bojim, do koje mjere to ide... definitivno sam se izmijenila kao licnost a znam da trebam naci snage da ozdravim...
nesto cega se najvise bojim jeste da cu ga izgubiti (ovo mozete citati i u sadasnjem ili u proslom vremenu - nije mi vise momak, ali ga jos uvijek volim jako puno)...
on je navodno bio cist kad smo se poceli zabavljati, poceo se zapravo skidati... bilo je to 3-4 mjeseca zabavljanja, vrlo neobicnog jer smo se skrivali, bilo smo vise prijatelji, nego momak i cura, ja sam dolazila kod njega, jer je bio u nekoj vrsti kucnog pritvora.. i cinilio se da je sve nekako u redu.. i onda jednog dana nazovem i kazu mi da je nestao.. pokupio neku lovu iz kuce i izgubio se.. uh kako sam se tad sokirala, kasnije sam dozivjela puno takvih razocarenja, ali me ni jedno nije tako uzdrmalo... nekoliko dana prije toga kad mi je pricao o svome drogiranju (a slusajuci te njegove price, uzasno sam se tresla, od jeze... nikad nisam bila u slicnim filmovima, i sve mi je to i dan danas strano, iako znam jako puno o tome, prvenstveno sa ovog foruma) - rekao mi je da ako uzme, da ce uzeti zlatni sut (valjda sam se dobro izrazila) i zavrsiti s tim zauvijek. sad mozete misliti, kako sam se osjecala, citavo to vrijeme, pogotovo sto sam noc ranije trebala doci do njega, a nisam.. mislila sam da sam ja kriva sto je on otisao i ponovo se nadrogirao... mislila sam da ga nikad vise necu vidjeti... taj najveci strah za neciji zivot..i kad misliš da jos to ima veze s tobom (tad sam tako mislila, mada znam da to nema nikakve veze s tim).. kad sam cula da se vratio, mozete misliti kako mi je laknulo... mislim da od tog dana pocinje moje suovisnistvo... i traje evo vec godinama...
nesto cega se najvise bojim jeste da cu ga izgubiti (ovo mozete citati i u sadasnjem ili u proslom vremenu - nije mi vise momak, ali ga jos uvijek volim jako puno)...
on je navodno bio cist kad smo se poceli zabavljati, poceo se zapravo skidati... bilo je to 3-4 mjeseca zabavljanja, vrlo neobicnog jer smo se skrivali, bilo smo vise prijatelji, nego momak i cura, ja sam dolazila kod njega, jer je bio u nekoj vrsti kucnog pritvora.. i cinilio se da je sve nekako u redu.. i onda jednog dana nazovem i kazu mi da je nestao.. pokupio neku lovu iz kuce i izgubio se.. uh kako sam se tad sokirala, kasnije sam dozivjela puno takvih razocarenja, ali me ni jedno nije tako uzdrmalo... nekoliko dana prije toga kad mi je pricao o svome drogiranju (a slusajuci te njegove price, uzasno sam se tresla, od jeze... nikad nisam bila u slicnim filmovima, i sve mi je to i dan danas strano, iako znam jako puno o tome, prvenstveno sa ovog foruma) - rekao mi je da ako uzme, da ce uzeti zlatni sut (valjda sam se dobro izrazila) i zavrsiti s tim zauvijek. sad mozete misliti, kako sam se osjecala, citavo to vrijeme, pogotovo sto sam noc ranije trebala doci do njega, a nisam.. mislila sam da sam ja kriva sto je on otisao i ponovo se nadrogirao... mislila sam da ga nikad vise necu vidjeti... taj najveci strah za neciji zivot..i kad misliš da jos to ima veze s tobom (tad sam tako mislila, mada znam da to nema nikakve veze s tim).. kad sam cula da se vratio, mozete misliti kako mi je laknulo... mislim da od tog dana pocinje moje suovisnistvo... i traje evo vec godinama...
hurma