Forum za podršku u oporavku

Čitajući ovaj forum,eto došlo i meni da nešto napišem o sebi,pa ako koga zanima neka čita.
Prvi kontakt s drogama sam imao u 6. razredu osnovne.Balavac,tek zašao u pubertet.Eto,možda zvuči vulgarno,ali prvo moje drogiranje se desilo prije prve masturbacije.Nadam se da shvaćate u kojem kontekstu želim ovo naglasiti.Tada se nije moglo lako doći do droge,naročito nama tadašnjim mulcima,tako da je moja prva droga bilo ljepilo-Neostik.Skupljali bi se poslije škole,nas 4-5 i kesu na usta...Tada već upoznajem alkohol,a ni cigarete mi nisu bile strane(droga koju je najteže ostaviti).U 1. srednje dolazi marihuana.Zanimljivo,ali osnovnu sam završio s odličnim,te upisao srednju medicinsku-smjer laborant,tada jednu od najtežih škola,koju sam i uspio završiti maturirajući s vrlo-dobrim.Kroz sve moje godine drogiranja,uvijek sam vodio nekakav dvostruki život,imajući normalne prijatelje i one manje normalne,tako da svaki put kad bi moj problem "izašao na vidjelo",bilo bi dosta začuđenih osoba.
Nadalje,u 2. razredu srednje dolazim u kontakt s "kraljem"-heroinom.Tada nije bilo puno vrsta droge u mom gradu(trava,šit,heroin i ponekad LSD,kojeg sam par puta i uzeo prije H,ali zadnji put,sjećam se imao sam "bad trip",pa sam od te droge zazirao dugo vremena).Heroin sam odmah konzumirao u venu,sjećam se tog prvog puta kao da je bilo jučer,svih detalja,sjećam se čak i datuma:10.04.1989.Sjećam se da sam zamalo ODirao(zacrnilo mi se pred očima nekih 10tak minuta),te sam idući put uzeo tek za par mjeseci,bojao sam se heroina.Tada je moje društvo(onaj loši dio),bio već naveliko na horsu,tako da sam počeo i ja,da se ne osjetim različito,a i osjećao sam se dosadno,isprazno(osjećaj koji će me dugo pratiti kroz život),tako da sam tada smisao vidio u heroinu.Ironično je to što sam se malo prije prvog "šuta",prijavio na natječaj za srednju vojnu zrakoplovnu školu,te prošao sve psiho-fizičke testove kao najbolji u grupi od nas 30.Bili smo na Vojno Medicinskom Institutu na Batajnici.Međutim zbog nekih okolnosti nisam otišao(već je lagano "mirisalo" na rat).Kako se bližio kraj srednje,ja sam sve više i više bio u heroinu.Tada počinje i prvi sitni kriminal(provale u auta,krađe po trgovinama odjeće,čak i krađe odjeće sa tuđih sušila,dilanje trave...)Ponekad mi ni samom nije jasno kako sam uspio srednju završit,bila je to doista teška škola.Sjećam se kad smo išli u bolnicu na praksu,ja sam jedini iz razreda znao vadit krv :)Završetkom srednje,drogiram se sve više i više,uskoro dolazi i prva prava kriza.Počinje rat,ja se želim prijaviti kao dragovoljac,međutim zbog moje mladosti,a i izgleda(baby-face),šalju me prvo na odsluženje vojnog roka,2.klasa HV-Pula.U Pulu dolazim fizički skinut,uz par recidiva(odlazak na vikend) čak i apstiniram.Međutim,ubrzo nakon 4mj. obuke me šalju u postrojbu(jedinicu),a rod vojske za koji sam obučen je bio-sanitet.Dobijam ključeve od skladišta ljekova-Alisa u zemlji čudesa.Ratno je doba,ne pazi se na inventar,te dobijam neograničen pristup velikim količinama morfija,kodeina,heptanona u ampulama.Sve ja to zdušno koristim,te čak morfij nosim doma,te ga kod nekih starijih djanera-dilera mijenjam za heroin.Njima je bio drag morfij,jer duže drži,a dop ih ionako nije pucao,tako da sam uvijek imao dobru "vezu" za kvalitetan hors.Onda počinje pakao:U vojsci prokuže tko krade opijate,za dlaku izbjegavam vojni sud(čak sam krao i kad sam bio na terenu,danas zahvaljujem Bogu što niko nije bio teže ranjen,mogli bi mu dat samo Analgin,jer sam ja sve temeljito očistio...),dobijam dijagnozu-narkomanija te nečasni otpust iz HVa.Vraćam se doma,život mi se pretvara u užas.Navučen k'o konj,a dop u gradu sve gori i gori(ratne godine).Sjećam se da bi mi od tadašnjeg "piza"(nešto slično kvoteru-0,2),ne bi se ni zjenice sužile.Dilam neko vrijeme dopom,ali ni to ne završava uspješno,stalno u dugu,nikad dosta...Moji su na granici,sve dok im nije "prekipilo",te me izbacuju iz kuće.Nakon 15 dana doslovnog klošarenja,nekako čujem za jednu komunu,i odlazim tamo.
Nastavit ću u drugom postu,nadam se da vas ne davim previše.

U toj komuni,koja je dosta "rigidna",ostajem do kraja programa,iako sam sve to malo neozbiljno shvaćao,na što su me i upozoravali,danas kada gledam na to mislim da sam ipak bio nezreo,i nespreman da bez kompromisa promijenim način života.
Po izlasku,počinjem raditi,s još par momaka iznajmljujem stan(ne u mom gradu),te sve ide dobro.Tako je to trajalo par godina,razni poslovi,pokušaj doškolovanja,međutim mene polako počinje "punit" ona praznina,koja me i dovela do droge.Počinjem pušit travu,govoreći sebi da je to bezazleno(i je bezazleno,ali kako za koga,za bivšeg ovisnika o heroinu je sve samo ne bezazleno).Nakon prekida s djevojkom,na korak od braka,moja praznina je sve veća i veća.Izvana sve izgleda OK,tako da i ja sam sebi govorim da je sve OK.Koliko sam bio daleko od istine...Uskoro upoznajem i sintetičke droge,meni do tada nepoznate.Kako sam odavno ljubitelj elektronske glazbe,još od Kraftwerk-a,preko Bomb'the bass,Depeche Mode,Art of Noise,Shamen,KLF-a..;ubrzo i počinjem odlaziti na techno-party-e.Za razliku od danas,tada(1998.) je po tim party-ima bilo dosta "ekipe" mojih godina,dok je danas puno mularije,ali to je već druga tema.Svaki vikend sam na party-u,a kako je to skup sport,počinjem dilati sa speedom da bi financirao moje provode i drogu.Svo to vrijeme sam zaposlen,te počinjem skoro svakodnevno uzimati speed,kako bi izdržao taj tempo života.Da ironija bude veća,u poslu kojeg sam obavljao(serviser PCa),sam bio jako cijenjen,te polako u tome i napredujem.Vikendi su povezani s kokainom,exevi me više ne zanimaju,naime ne pucaju me te ih samo povremeno prodajem.Dolazim na glas kao jedan od najcjenjenijih dilera speeda,exeva i trave u gradu.Naravno,sve to rezultira povećanom potrošnjom kokaina.Ni sam ne znam kako,ali uspijevam se držati dalje od heroina,valjda zato jer se krećem u krugu ljudi u kojem je hors jako nepopularna droga.I onda scenario kao iz filma:"Bonfire of vanities"(Vatromet taštine).Ja sam,kralj,na vrhu svijeta,"natopljen" kokom(speed je odvano samo "doping" za mene)uspješan u legalnom i ilegalnom poslu.Tu iluziju razbijaju inspektori Odjela za narkotike i BUUM.Pad sa velike visine,i eto mene u pritvoru.
Na suđenju dobijam godinu dana zatvora(imao sam sreće,našli su mi podosta speed-a i exa+dva potpisa-majku im drukersku...),ali zbog prijašnje nekažnjavanosti(imao sam nekih prijava u vezi droge,ali još iz SFRJ,pa su nestankom te države nestale i one) i činjenice da sam bio stalno zaposlen,dobijam minimalnu kaznu za to djelo(preprodaja)
Zatvor kao zatvor,plus moja psiha razorena kokom i speedom,tako da mi prepisuju Xanaxe,na koje se i navlačim(briga njih tamo za to,dat će ti šta god hoćeš od tableta,samo da si miran).Zatvor je krcat Tramalima,koji siromašnijim zatvorenicima služe kao izvor zarade(2 Tramala,ili Lumidola-kutija cigareta).Naivno misleći,da sam u zatvoru pa se ne mogu navući,tu i tamo se počastim sa 4-5 Tramala.Povremeno se pojavi i nešto horsa.Sjećam se da sam 4 puta odbio,ali 5. put prihvatio "lajnicu".
U 11.mj. prošle godine,izlazim iz zatvora,čak se ubrzo i zapošljavam,zahvaljujući tome da sam dosta cijenjen u poslu kojeg obavljam.Međutim ,ona praznina je sve veća,a i sjećanje na Tramale i dop je jako...Naravno,počinjem sa horsom u venu,na party-e mi se više ne da,i u kratkom roku se navlačim na gram do gram i pol na dan,unatoč činjenici da je današnji hors blijeda slika onog horsa prije rata.Nema više ni "prljavog pakistanca",ni "crvenog turskog",ni dopa miješanog s malo okice(crne točkice u prašku-fleš od 10min.).Unatoč tome što je dop smeće,fleša skoro da i nema,par puta mi se činilo da rokam kodein,toliko je loš "fleš" imala jedna roba;ja se ipak maximalno navlačim.Potkradam poslodavca,prvo pomalo,a kako ovisnost raste sve više i više.Heroin ne pita odakle,a meni samo za pokrit krizu treba 25eur dnevno,za "ušlagirat" se bar trostruko.Nakon gubitka posla(opet velik pad:) ),odlazim na terapiju.Umjesto metadona(koji ne želim,jer poznajem neke ljude koji su prošli pakao da se s toga skinu,kažu da je gore od horsa),izabirem Subutex,i evo dok ovo pišem danas je prvi dan da sam čist i od njega.Lagana krizica,ništa strašno.Toliko je lagana da je "pokrije" 1 apaurin od 10mg.Spremam se polako za odlazak (opet) ukomunu,jer osjećam da nemam više alternativa,a i sjećam se kako sam bio "high" kad sam prvi program završio,zadovoljan,sretan i pun volje za životom.
Ali eto,na kraju je ispalo drukčije.
Nadam se da ću uspjeti,da ima još nade za mene,da neću završiti kao puno starih junkie-a,na održavanju velikim dozama metadona dnevno(75-100mg),jer to smatram da je put bez povratka,o državnom trošku.
Eto toliko od mene,nadam se da Vas nisam udavio,puno pozdrava od mene,i želim Vam svima da ustrajete u apstinenciji.

Zelim ti puno srece,
i mislim da ovaj put sa zrelijim stavovima ides u komunu.

Sretno i cuvaj se!
puno pozdrava