@StopBup ja sam u životu puno razmišljala. O svačemu (pravi filozof
)
Što je rekla @rea_fenix kao prvo- ko se nije uplašio sebe, taj ne zna šta je strah.
Dugo mi je trebalo da prestanem da se plašim sebe, da dobro pogledam u dušu i priznam, ako uspem da sebe dobro vidim, za šta sam sve sposobna. I za šta nisam sposobna.
Interesantno je bilo u svom tom putu nalaženja "sebe" shvatiti da je čovek mnogo više od jednog "JA".
Zato sam i pokrenula ovu temu jer se slažem sa StopBup-om u vezi toga.
Neko je opisao čoveka kao luk- taman oljuštiš jedan sloj, ispod se pojavi još jedan.
(Ali ne mislim da ovde samo nabacamo citate, već da iznosimo sopstvene zaključke.)
Samoposmatranje, introspekcija...koga ili šta vidite kad se pogledate u ogledalo?
Ko sam to "JA"?
Samo DNK, prost skup ćelija svih mojih predaka, izmiksovan i rođen takav?
Ako sam samo to, postoji li uopšte moja volja kad imam genetske predispozicije da budem miran i tih /ili agresivan i buntovan?
Ako sam takav kakav sam, onda ću sasvim predvidivo da reagujem na spoljašnje nadražaje što bukvalno znači da smo svi na neki način "programirani" i da je jako mali % onoga što uopšte radimo "van programa"?!
Ako "JA" nisam samo skup i miks svojih predaka, ko sam, onda? Da li postoji "duša"?
Da li sam "JA" skup svega što sam videla, doživela, "pokupila usput od ovog i onog"?
Organi se regenerišu. Svi. Čak i nervni sistem. Sve.
Tako da tehnički gledano, TI uopšte nisi niti možeš biti ono isto DETE koje si bio.
Uzmi 2 fotografije, sada i pre 20 godina.
Nemaju ništa zajedničko.
Jedino se mogu povezati ako to dete gledaš iz dana u dan, malo po malo se menja dok ne stigne do tebe kakav si SADA.
......nastaviće se....da vidim ima li neko zainteresovan da čita, da ne pišem džabe