Forum za podršku u oporavku

Akkasha Come Back wrote: ↑Thu Jan 21, 2021 12:22 pm
Sanela, sad me podseti, dok sam bila u zatvoru, odnosno u zatvorskoj bolnici za zavisnike (nije ludnica stvarno postoji deo za zavisnike) jedan doktor, muškarac je rekao:
"Žene su mnogo jače i inače u životu trpe daleko više od muškaraca i u biološkom i u socijalnom i u psihološkom smislu, pa ako nekad i posegnu za drogama, hajde da kažem da na neki način mogu da razumem.
Za muškarce nema opravdanja, muškarac koji posegne za drogom, to nije muškarac nego...slabić".

Tako je rekao doktor, nisu moje reči. Ima istine kad se malo dublje razmisli.

(Ah nadam se samo da nisam pokrenula buduću svađu "vi žene..." Nisu moje reči, ponavljam.)

Nema svadje, ali konstatacija tvog doktora prosto nije tacna. Muskarci su cesce seratori, pa samim tim i tvoj doktor. Generalno smatram da su zene bolji doktori sto se tice lecenja zavisnosti, kao sto su recimo muskarci bolji hirurzi, i tu nema rasprave. Tvoj doktor da je potpuno odgovoran i predan poslu, nikad ti ne bi dao ono sto si ti bez neke narocite osnove trazila na svoju ruku, a dao ti je leponeks. Meni recimo doktorka nije htela da prepise ono sta sam ja trazio, i mislio da mi treba, dala mi je ono sta ona misli, i bila je u pravu. I ovde na forumu, zenske price su mnogo vrednije i podsticajnije od muskih prica na forumu, tako da je i logicna moja prethodna konstatacija da su zene bolji doktori od muskaraca u lecenju zavisnosti.

Sto se tice "Die hard", tesko mi je da zamislim da neko tako mlad(23 godine) moze tako lose da se oseca. Ne znam trenutno sta bih jos rekao, sem da se nadam da ce prevazici to stanje. Procitao sam i ovu noviju njenu temu na ispovestima, ali nisam znao sta da napisem...

Samo da stavim tačku na početak rasprave o muško/ženskom drogiranju. Budući postovi na tu temu će biti obrisani.

Pa da, bukvalno "Pandorina kutija" i samo bi se svađali a ni do čega ne bi došli.
Jebiga jesam ja prva pomenula ali neću više (Sanela baš si stroga )

Die hard wrote: ↑Thu Jan 21, 2021 12:24 pm Patnja... zasto ??
Zasto ne mogu da zivim normalnim zivotom, zasto osjecam bol, tugu, prazninu ?
Padam, padam sve dublje i dublje... Vremena je sve manje, zasto ne mogu zivjeti barem u priliku normalno da osjetim srecu, veselje ??
Zelim umrijeti ali ne mogu da povrijedim osobe koje jako volim, isto tako ne mogu da zivim na ovoj planeti... Zelim samo da sve prestane, da makar malio dio crnila ode od mene...
Zasto ne odlazi, zasto me zeli unistit ??
Zasto nemam prijatelja, iskrenog prijatelja koji ce me shvatiti ?
Zasto nemam roditelje koji me vole, zasto me Bog dao na ovaj svijet??
Zasto postojim ??
Ne pripadam ovdje, ne zelim biti ovdjeee...
Ovdje nije mjesto za mene..
Toliko je jaka bol, razara cijelo moje tijelo...
Ja sam kukavica koja ne moze nista da promjeni, koja ne moze da zaustavi tu bol...
Zasto je ovaj svijet jedno ruzno mjesto na kojem je samo bol, kako da se spasim iz crnila ?
Toliko jako zelim da se spasim, borim se ali ne ide vise.... Vise nema snage, zbog koga da se borim ? Vise me nije briga ni za mene, zasto ovo.pisem ? Ne znam, mozda trazim samo mali tracak svjetlosti a ne znam jel ga uopce zelim...

Samo polako. Dan po dan.

Zovem se Axxxx imam 23 godine.
Zeljela bi pobjedili svoju pricu, svoj neki put kako sam ja pocela sa alkoholom.
Pocela sam piti sa nekim 19 godina, izlazak sa drustvom inace sam zatvorena osoba i ti izlasci i alkohol su mi se jako svidjeli.
Rolazile su godine ja sam pila sa njima ( svaki dan ) to je bio neki bjeg od mojih problema.
Obitelj mi se raspadala, otac je inace alkoholicar i svaki put sam bila u strahu kad bi on dosao kuci da ce napraviti sranje jer to mu je bila da kazem navika.
Tesko je kad se budis u toku noci i cujes vrisku i galamu i tako godinama( sada je prestao ) ali ja sam utjehu trazila u alkoholu.
Pila sam jer sve te negativne misli i emocije bi prolazile kad sam u alkoholiziranom stanju.
Nakon ekog vremena mozda dvije godine alkohol je prestao djelovati pa sam pocela mjesati alkohol i travu i to me bas ono dokracilo.
Sa 21 godinu prvi put sam pokusala samoubojstvo ali nije mi uspjelo, bila sam jako tuzna osjecala sam se kao da ne pripadam na ovom svijetu (, tako se i sada osjecam )
Prolazile su godine i evo vec 4 ipo godine je da uzimam alkohol ali ovaj put osjecam da je kraj.. Ne mogu vise da podnesem alkohol, cak dva piva mene tjeraju na povracanje.
Pokusavam.prestati,.izdrzim najvise 5 dana i gotovo... padam...Prijatelji me ostavili, sad sam sama..
Droga nije najgora stvar, i alkohol moze da unisti zivot..
Svatko se ubija na svoj nacin...