Kako izgleda kad si nadrogiran i kako izgleda kriza

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

User avatar
motivation
Posts: 82
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Kako izgleda kad si nadrogiran i kako izgleda kriza

Postby motivation » Mon Mar 19, 2018 9:04 pm

eh kad bi ljudi znali, ono sto ja znam,
nikad me nebi pitali kako sam...
Vec me duze vrijeme muci ono "eh da sam znala.." a znala sam dosta, msm to vec i ptice pjevaju na granama, volontirala sam ja i u jednoj udruzi.. Posjetila i odjeljenje za narkomaniju i vidjela sam te ljude, "onim" ocima, zdravim da kazem. i znala sam ali ipak nisam nista znala. sto veli Aristotel, znam da nista ne znam! Pa sam shvatila poslije. Jesu narkomani na lijecenju izgledali jadno, i zalosno ali Boze zar svi mi nsmo nekad takvi.?. Nekad zdravog covjeka, posebno umjetnicke i emotivne duse obuzme nekakav mazohizam, tuga u kojoj uzivas i iz koje nastaju savrsena umjetnicka djela.. I najgora varka eksperimentatora sa drogama, je ona da mogu stati prije nego se bace sa litice ili kad vide objektivno nekog ko je na krizi da to nalik na tugu u kojoj mozemo biti mazohisticni, ocaj u kojem ima smisla traziti nekakvu pukotinu svjetlosti ili platiti nekakvu cijenu solidnu, malo muke kojom cemo isplatiti grijehe a koja je puno manja od one ljepote koju mozemo dobiti. Drugim rijecima, svjesni su da ce najebat ali misle da se isplati. I da u tom omjeru vrazijeg kantara preteze strana koristi, u odnosu na stetu. Misle jadni da se isplati i da ce vise dobiti nego izgubiti.
Osim sto je zabranjeno voce sladje i sto za tu rizicnu skupinu omladine vazi ona mantra, "nemoj ni probati koliko je dobro, jer neces moci stati" Je najgora moguca recenica da bi se neko odvratio od droge.!!. Kad racionalizujes tu recenicu svjesno ili podsvjesno znaci odprilike da su to takva stanja za koja se isplati platiti malo vise.. jbg sve u zivotu se placa.. i ovo malo "bijedne srece" sto nas zdrave zadesi u zivotu placena je skupo, sta mi onda fali malo se zrtvovat al iskusicu bar ono sto strejt nikad ne bih mogao. Dozivjet cu neke nezamislive ljepote, i platit cu malo vise..pa sta.. eh da znas koliko ces platiti, odmah bi potpisao da do kraja zivota zivis na soli i kruhu, i ne bi ti na pamet padali oni blazeni osjecaji koje mozes dozivjeti, samo da znas ono sto ja sada znam.

I nesto razmisljam ljudi kad pocnu sa drogiranjem iz kojeg god razloga poceli, a to je neka greska nastala u djeinstvu i davno smo konstatirali da niko ne moze nosit gan (mislim na pistolj :D) bez dozvole, nit vozit auto bez dozvole al svaki idiot ukljucujem i narkomana moze bit roditelj. Covjece to je takva odgovornost da od nekoga napravis covjeka, sposobnog za zivot, sposobnog da sebe usreci a da mu droga nikad ne padne na pamet i da bude uspjesan, a ne da psuje i pljuje zivot, proklinje dan kad se rodio ili da ga ulica odgaja.. U svakom slucaju, to ti ga dodje zivotna misija ak si se vec na nju odlucio. A ne da krades od pelena da bi sebi mogao zavrsit malo robe ili nebitno. Djetetu ne smijes dati ni puno ni malo - BILO CEGA! Msm da se ja pitam tu bi se uveli rigorozni zakoni i strucna naobrazba svakog buduceg roditelja, i ne kazem da su oni krivi, (moji bar nisu, majka pogotovu nije-ni slucajno!) kako vele svaki roditelj zeli, a drugo je sto vecina nema znanja.. u ostalom ovo sto govorim i mal skrecem s teme je science fiction jer to bi vec bila nova rasa koja vjerujem ne bi ni ratovala, al da narkomani postanu roditelji bih bas uvela zakonsku zabranu.Svaka cast svakome, ali PREVISE JE PRIMJERA DA BI BILI tek izopaceni pojedinci. Previse sam ja vidjela nemajki i neoceva, (molicu lijepo sticenika zavoda koji se vode kao na terapiji odrzavanja) koji ne samo da uzimaju od djece u raznim godinama vec ih vode na seme, rokaju se pred njima i strasne druge stvari. Uzas. Vjerujem da sve sarajlije i sire znaju pricu koja je bila u medijima i moze se naci na netu o curi bez noge koja prosi na Ferhadiji i kljuca, koju je rodjena majka navukla na gadro. U 14 god. je napravila od te lijepe djevojcice, najgoreg roba, i unistila zivot koji je bio pred njom. Bez imalo savjesti i svijesti o tome sto je upropastila jedan mladi zivot. I dalje prica ide strasno ali nemam ja prava da ovdje glumim nekakvu Majku Terezu i opcenito o tome da govorim, ali mi je zao. Nje i zao mi buducih generacija djece koju sam vidjela.
A pojedinci su oni nasuprot toga i znam jednog oca, sta mu se mora priznanje odat, da od kad mu se sin rodio, bori se ko lav, radi teske fizicke poslove, a niti jednom nije uzeo drogu... Od mase roditelja narkomana znam samo njega jednog- cestitog i statistika mora se priznat nije na strani narkomana koji su u stanju odgajati dijete. I Bog zna sta ce od njih napraviti u buducnosti. I da napravim komparaciju gej brakova koji usvajaju djecu sto je takodjer apsurd i ovisnika cija petogodisnja djeca znaju sve seme, i od najranijih doba kada uce da govore i hodaju pa nadalje gledaju roditelje dok se traze po pola sata, tupim ganom ili sa 5-6 godina im dizu glavu iz stonda ne znam sta je gore...

Elem da se vratim na temu, obzirom da je vrijeme visoke tehnologije i da rijetko ko nema internet.. nekako dodjem do zakljucka da svi novopeceni narkici i oni koji ce to postat malo procackaju po internetu before ili after drugs party.. cist da vide sta su ili ce sebi uradit. Pa nekom tako curetku sto se nafurala da postane junkie a nije jedina, prosle godine sam pisala jedan post. I tamam mi dodje kao uvodnik na temu. Mozda ce nekom koristiti, mozda nece..a mozda ja dodjem tobe.

.."silne propagande koje se vode u borbi protiv ovisnosti su dobronamjerene, ali i pogresne u jednom trenutku. svodi se na teoriju kako je droga losa, kako zavrsis na dnu, sam umires na kisi... hemingvejski, jos samo fali onaj pogled u daljinu i nestajanje u magli neke puste ulice bezimenog grada. tako nastimovano, da se jedan depresivac, odbaceni tinejdzer, i mazohisticni sanjar pronadje u toj mracnoj romantici.. A niko nikad nije napisao, koliko si ustvari zarobljen u jami beznadja, koliko mozes biti istinski nesretan ito ne na onaj pjesnicki nacin, vec na jedan kakav ne mozes ni zamisliti kad si normalan. i niko ne pise, koliko mozes biti tjeskoban, sa kolikim strahom i strepnjom se nosis, kako ti srce lupa, a opet nigdje svjetla na vidiku, i nikoga da ti pomogne a pomoc ocajnicki trebas.. i oni koji su tu, jer imaju crnu ovcu u obitelji ili oni sto za to primaju platu postanu zasiceni pa i nisu ti od neke pomoci jer, niko ne moze da ti ugradi novo srce i novi mozak. Cistiji. Onda se prvo prijatelji udalje od tebe, oni na koje si racunao, pocinju da te se stide, pa daljna rodbina.. a onda i ona bliza pocne da okrece glavu. Slucajni prolaznici te odmjeravaju strogim pogledom, kao da ti na celu pise da si obiljezen. Ljekari, kojima si 20ti pacijent danas popune recept, svjesni da si postao samo statistika, i da ustvari od tebe nista nema. Onda dodjes doma, zavuces se medju cetiri zida, knjige i filmovi te vise ne interesuju. Pa ni muzika. Ne mislis vise ni na buducnost, cekas da zadje sunce i da se zavrsi jos jedan dan tvog zivota u kojem samo dises, jer ne mozes ziv u grob, a u tebi i oko tebe sve jad i cemer.. Medju stotinu ljudi si sam, isprepadan i na grudima kao da ti neko sjedi i neda da dises. A ne mozes da places.. da istreses iz sebe. Da osvane novi dan i sve prodje.. Agonija svakog zalaska sunca sve veca. I sad, da pitas bilo kojeg narkomana na svijetu, ali pravog narkomana, koji je iskusio sve "cari" droge, rekao bi ti da bi volio da je nikad nije ni probao. Pametnom dosta.
A ti ces uraditi na kraju kako budes htjela. Samo ako ucinis to o cemu fantaziras i sa cim se sazivljavas grdno ces se pokajati. Ne odmah, ali to vrijeme brzo prodje. Ovo drugo ostaje, a tako je nepodnosljivo."
Last edited by motivation on Mon Mar 26, 2018 5:26 pm, edited 1 time in total.
Vladati nad sobom najveća je vlast.

User avatar
motivation
Posts: 82
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Kako izgleda kad si nadrogiran i kako izgleda kriza

Postby motivation » Mon Mar 19, 2018 10:24 pm

1. KAKO IZGLEDA KAD SI NADROGIRAN...

(mozda ovo treba citati sa oprezom, pisacu kako jeste, ne zbog glorifikacije heroina, vec iz razloga zbog kojeg bih voljela da sam ovo znala puno ranije)
Nadoslo mi da ostavim neki pisani trag, prije sam pisala poeziju i sad bih ali mi teme inspiracije nisu bas primjerene a mislim da u ovakvim stanjima i nisam u stanju za takve profinjene stvari i nebitno.. Ustvari hocu da napravim komparaciju izmedju onoga sto dobijes i sta izgubis kad uzmes drogu za ove "nize" kategorije koji lagano idu mojim stazama a elegantno lazu sebi da nikad nece zavrsiti u vecinskom dijelu ovog foruma.. I za one slucajne prolaznike sto cackaju "sta bi bilo kad bi bilo". Voljela bih da sam ovo nekad negdje procitala, pa mozda se nikad ne bih pocastila ovim epitetom kojeg imam sada.I nazalost ne bih stekla gorko pravo da nadolazecim generacijama glumim sv.Petra. Mozda. Vele svi moraju proci vlastitu skolu, a kad se upises bome je kasno. I koliko god ja pokusavala sto subjektivnije prenijeti doozivljaj, objektivno ga niko ne moze dozivjeti ali vjerujem da svako ima dovoljno pameti da odvaga koliko ce platiti lekciju zivota... Uh ovo je bilo napuhano.. eto kilu jagoda na pijaci. 600 eura. Pa ti vidi.
Eh kad se puknes.. hmm..necu se voditi medicinskim objasnjenjima, jer njih se moze naci na internetu, nego onako kako se osjecas.
Kad si vec junkie sa stazom onda je to poseban merak. Posebno kad se radis na gan. Osim djelovanja postoji nesto sto se zove iglomanija. Sam taj cin je sam po sebi nekakav specifican ritual i posebna vrsta ovisnosti.Baska od ove realne. Dok pripremas ampulu i kuhas ko da ti je pola krize proslo,i to je zivo cudo, cak i kad na krizi dodjes na semu onog mometa kad si preuzeo dragocjenu robu, nije vise tako strasno i kriza je upola manja. Sto mi govori da mozak ustvari posjeduje energiju i u tim stanjima, samo moras imat pravu motivaciju.U drugom slucaju nesto sto ce te izbacit iz cipela, pa da tijelo potegne za onim krajnjim rezervama.. I da je kanalisati tu energiju cuda bi radili. (Sreca moja, ja ne uzimam vise na gan. i foliju sam prestala- ne mogu sve to zbog posla Bogu dragom hvala) A da nastavim..

Prvo uzmimo da si negdje se dokopao para i naravno uopste ne kalkulises za sto sve ti trebaju, cak i ako znas kako ce te tog popodneva izbacit iz stana zbog neplacene kirije, polako ima vremena! Prvo ides na semu, rekoh ides? LETIS, ko da ti zivot zavisi od tog, msm ti znas da ces se u narednih pola sata sigurno puknit, sta ti znaci minut gore-dole.. 5 min. vise.?. ITEKAKO ZNACI.! Imas ti vise sema za zavrsit,(ak si u vecem gradu, i neko ko drzi do sebe nema brige da neces naci, ) ali vozis iz trake u traku, ubacujes se, pretices, prolazis kroz crveno gdje god se da, ikako da mozes preskocio bi ostala auta da sto prije stignes. Cak i ako si tog jutra popio terapiju, pa nemos bit los. Sto put sam se zapitala, sto mi to treba stigla minut ranije ili kasnije mogla sam poginut. Il da sam se negdi slupala, tek bi mi se oduzilo cekanje al uvijek isto radim. Znaci strasno. Al te tako nekakva sreca obuzme o ideji da ces uskoro bit praaavo sretan. pozvonis, molis boga da je u kuci, mada imas 10 min. dalje jos jednog al ko ce si cekat..Kad ti otvori, ko da si nekog najrodjenijeg vidio pogotovu ako duze vrijeme zavrsavas kod istog. Stvori se tu nekakvo kobajagi "prijateljstvo" ustvari on te voli ko mater ludu cer i ti njega ko Bajro mater naravno sve je tu interes po strani no nebitno- Vecina njih sto radi i uzima pa se mos sredit i kod njega u stanu s merakom da se ne guzvas po autu.I jos bolje da ne odugovlacis taj tako zeljeni trenutak. Jos onako odvaljeni opletete pricu, malo kljucas malo pusis, pricas o svim temama ovog svijeta.
Uh di sam pozurila..
Uzmes onaj panj, pazljivo pripremis, da se slucajno mrvica ne bi prosula, sve fino polako a nekako i brzo da sto prije to ubaccis u sebe. Festina lente.
Djeluje brzo ovisno kako uzimas.. al u onom trenutku kad pocne da te radi..
Sve na ovom svijetu prestaje biti vazno. Od onog ozbiljnog i uzurbanog izraza,nastaje nekakav opusteni lagani smijesak malko zabacis glavu i zaplovis oblacima. Prozme te silna milina iz grudi izvire i siri se cijelim tijelom kroz noge i ruke, ti prolazi neka toplina od radosti, mira spokoja i srece. Nirvana.ticucu njih..sto bi znacilo potpuno blazeno stanje konacnog oslobodjenja od zemaljskih stanja i ulazak u vjecni krug preporadjanja..Negdje u sred grudi osjetis kao neko vrelo, kao snazan izvor euforije, srece, ljepote, koji svom silinom poput vode sto provrije iz zemlje izljeva se po cijelom grudnom kosu, kao vodopad ide u stomak, i siri se po cijelom tijelu.. Volis sebe tako duboko i jako,ponosis se sobom, volis bilo koga oko tebe i imas osjecao da bi mu dao sve.(osim heroina) U tom trenutku mozes da budes bilo sto, bilo ko, da isplaniras zivot sa takvom lakocom, i rijesis sve probleme, izgradis citav dvorac od cvrstog kamena koji je u stvari pepeo.
Niti jedan problem na ovome svijetu nije vise strasan, svakom od njih pronadjes rijesenje i obrazlozenje.. Sve postane tako bezopasno, tako lahko i prijateljski. Vrijeme izgubi znacaj, minuti, dani, godine nemaju nikakvo breme ustvari kao da ne postoje. Kao da si usao u neku vremensku crvotocinu u nekakvu dimenziju bezvremenskog prostora. Zvijer izgubi zube, vrijeme nema znacaj, sve postane tako lijepo, prijateljski i sigurno. Pokreti su sporiji, govor je sporiji okolina je tako divna, mila i dobronamjerna, kao da si fetus u majcinoj utrobi, miran , zasticen i siguran. A samo ljubav i radost spoj ta dva osjecanja nekakva neopisiva milina i dalje vrije u tebi i siri se svuda okolo. Priblizno i metaforicki kao da si u moru ljubavi i plivas, a iznad tebe mozes poletjeti ka suncu i nebu mira i spokoja. Radost dodje kao nekakav ogrtac, kojim mozes da se ogrnes plast od radosti koji mozes da obuces.
Nema vise teskih misli, zivotnih problema, preokupacija, sve nestane..Svi intenzivni osjecaji, cak i uobicajene misli normalnog covjeka daleko su od tebe.. A ti si sav u moru mira i spokoja..Blazen. Srce ti treperi. Nema straha, kao da ta emocija ne postoji, a i kako bi kad si ti, i sve oko tebe tako dobronamjerno, tako prijateljski, tako majcinski nastrojeno. Cak i smrt. Potpuno si svjestan njenje blizine, ali njeno prisustvo nije vazno.
Nema nista sto moze da te povrijedi, nista opasno, sve negativne misli i stanja sve zemaljsko i ljudsko daleko je od tebe a ti sav u ljubavi i od ljubavi svaki djelic tebe topi se u suncevoj toploti i radja se ko cvijet okupan rosom i samo zelis da ostanes u tom stanju. I zaljubis se u zutu prasinu, kao da je sunceva caklina ne pitas sta kosta.. Postane tvoja magija, opsesija.. Zavolis ga takvom snagom kakvom skoro nikog nisi volio. I ostale ljubavi koje si imao, one najjace ostaju tu su znas ali nisu ti toliko potrebne, mada ako se da mozes da ih njegujes cak sa vecim senzibilitetom (ali kratkotrajnije, jer sam sebi postajes dovoljan u onoj punoci blazenstva) one slabije ljubavi blijede jer doslo je nesto sto moze da ih zamijeni.. I niko ti vise nije potreban. Nicija ljubav, kad imas jednu. Svoju. Samo ti i on. Heroin. Savrseno ti mijenja najboljeg prijatelja i ljubavnika i nema mana. Ti ih ne vidis, dok ne postane kasno. (a kad postane, zalis sto si ju ikad i dozivio). Kako vrijeme nema smisla ni znacaja, a nemas ni predstavu o tome kako protice ono sutra je tako daleko a ipak bezbijedno. Ne bojis se nicega pa ni krize. (koje te je inace veoma strah) Ni ona ne izgleda tako strasna, cak sta vise bezazlena je kao i sve ostalo i s tom snagom novom spreman si uci u sutrasnje stanje. Kad dodje.. a dugo je do ezana...Tek misao koja ti prodje kroz glavu bez opterecenja, bez problema, sve ce se rijesiti sa nevjerovatnom lakocom postojanja.
Vraga. Doci ce ono sutra i donijeti punom silinom svoga vraga i strah i sve ono sto jucer nije postojalo strostuko da uzme svoj danak.
Vladati nad sobom najveća je vlast.

User avatar
motivation
Posts: 82
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Kako izgleda kad si nadrogiran i kako izgleda kriza

Postby motivation » Mon Mar 19, 2018 10:39 pm

I ovako kad razmislis trijezan, i logicki, kako da se odreknes tog stanja tog blazenstva nezamislivog i svim metaforama pjesnickim neopisivog, kad rijeci postanu nistavne i svi jezici ovog svijeta siromasni da se iskaze stanje i dimenzije kojima proputujes, kako da se odreknes i ostavis to iza sebe kad samo zamislis sta mozes dozivjeti, a kamo li da jos dozivis, kako se vratiti u ono sutra koje mora doci, kako da ti obican prosjecan, cak i sretan (a kamoli nesretan) zivot postane zamjena ili motivacija da ostanes cist, da ne propadnes.

Kako da to izvedes, kad samo zamislis, sva ta stanja a ne i da ih dozivis kako da se vratis i nastavis zivjeti normalno bez ceznje i zudnje da ponovo putujes kroz nove dimenzije. Tesko je i zamisliti, sav taj scenario i odreci ga se, zar ne ? ito bez krize bez bolova, bez depresije, i svih onih negativnih osjecanja koja moraju doci u sklopu krize. I kad si cist, zdrav tesko da ne bi ceznuo za tim stanjima. I sad ceznes, svi ceznu za takvim necim. I vijernici i nevijernici.. Jedni zamisljaju raj i kako ce im tamo biti lijepo divno,.. i ceznu za ljepotom, ljubavi, radosti,, svi ljudi rade i cine sve da bi bili sretniji zadovoljniji, i zao im ako nesto lijepo dodje a prodje. Bez obzira sto ostaju zdravi. Zale.. Kako bi tek zalio da ovo dozivis, kako bi se vratio natrag u normalu.. A ne samo da ces ceznuti i ne samo da ce ti postati ljubav i opsesija vec se na to doda i muka Isusova i jos sve one negativne emocije, svi oni problemi koji odjednom postaju nerijesivi, i one zvijeri koje nisu imale zube postaju vukodlaci sa kljovama i i kandzama te vuku u mrak...


2.KAKO IZGLEDA KRIZA

.... o tome cu sutra..kad dodje to sutra.. (salim se naravno, ono sutra je vec bilo vise puta..)
Vladati nad sobom najveća je vlast.

yasujirozu
Posts: 783
Joined: Sun Feb 01, 2009 10:00 pm

Re: Kako izgleda kad si nadrogiran i kako izgleda kriza

Postby yasujirozu » Tue Mar 20, 2018 1:55 pm

odlično ;)

čekam nastavak

VitaJana
Posts: 300
Joined: Sun Feb 11, 2018 1:26 pm

Re: Kako izgleda kad si nadrogiran i kako izgleda kriza

Postby VitaJana » Sat Mar 24, 2018 4:57 pm

Koji genijalan opis emocija i osjećaja. Vratilo me u prošlost.
Šteta što ostavlja takve posljedice


i imas osjecao da bi mu dao sve.(osim heroina)

Hahahah, ovo me baš nasmijalo dobro

User avatar
motivation
Posts: 82
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Kako izgleda kad si nadrogiran i kako izgleda kriza

Postby motivation » Sun Mar 25, 2018 6:56 pm

A KAKO IZGLEDA KRIZA...
Last edited by motivation on Sun Mar 25, 2018 7:01 pm, edited 1 time in total.
Vladati nad sobom najveća je vlast.

User avatar
motivation
Posts: 82
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Kako izgleda kad si nadrogiran i kako izgleda kriza

Postby motivation » Sun Mar 25, 2018 6:59 pm

e, hvala, hvala, bas mi je drago da vam se svidja.. post mislim.. :)

pa da nastavim..
sve mi nesto bilo neugodno, mozda sam trebala prvo krizu pisat.. jer dok mi nadodje volja ostaje da se vidi samo ova Oda radosti - heroinu, pa da mi se nedoBog neko nadrogira zbog mene. Iskreno, nisam bas ni sigurna koliko ce sve to nekome oci otvorit..I shvatila sam da je slicno kao u medicini kako postoje 7 karika Vogralikovog lanca zaraze, kljucnih za pojavu bolesti, i ako 1 samo nedostaje, do zaraze nece doci, tako mislim da i u ovisnosti ima tih nekoliko cimbenika, neophodnih za realizaciju iste. Jedne sam prilike propovijedala sve ovo covjeku koji je vec dosao skoro u pozne godine, mozda nije bilo bas tako rijecito ali sam ga preklinjala da ne uzima. i opet se navuko. Prvi put u pedesetim.Doduse jedan od krucijalnih cimbenika bio je i taj da je svaki dan oveca kolicina robe bila pred njim. I sta reci ? Ne mozes nekome prebaciti svoju glavu, da vidi svo tvoje iskustvo, mada opet ne znam ni sta bi vidio. Ljubav,ceznju,opsesiju...
Zalosno sto sam vidjela da ljudi poslije 5 i 7 i 10 godina (licno ih poznajem) naprave recidiv.

Sex je najjace stanje svijesti.. U trenutku orgazma covjek upada u vrstu transa, kao da nije prisutan na ovom svijetu, vec je negdje u oblacima uzivanja, pa tako ti nekako dodje i sa heroinom. A krizu Bogami nemam sa cim usporedit..
Po intenzitetu uopce ne znam jeli iste jacine, ali subjektivno je gore. jer u principu nemas NIKAKVU slamcicu pozitive, samopouzdanja ni volje za koju ces se uhvatiti.

U onom stanju, nadrogiranosti kad pomislis da od sutra ides na skidanje, nekako ti se cini vrlo lako.. Imas tako pozitivan pristup tome, kao da ces zadrzati dio stanja u kojem jesi,odnosno dio tih dobrih emocija, i sa toliko samopouzdanja mislis o sutrasnjem danu. Milion puta sam uradjena napisala spisak radnji koje cu napraviti, na krizi, sa cvrstinom i snagom volje usredocena na cilj, i da ce mi kriza djelovati kao nesto sto ide pored mene i moze se zanemariti. Msm to samo budala i nadrogiran covjek moze pomislit. Sto puta se sjetim onih ljudi sto se na Uskrs fakat razapinju na kriz, (ito zaprave) prvo prodju Krizni put, nose onu krstinu na ledjima ne znam koliko dugo i bas imam Tjednik od prosle godine u kom vele da se raspelo 8 muskaraca i cak 4 zene. Ekserima oliti cavlima znaci, se ljudi zakucali i visili iznad zemlje raspeti. Sta cini snaga volje. Mozda bi ti heroin pomogao da se raspnes, (Boze me oprosti) u svakom slucaju bi ti bilo lakse, al kad trebas da prezivis krizu te volje i snage nema kao da nikad nije ni postojala. Volja, snaga, hrabrost,nada -Izumrli prije nove ere! Nemas apsolutno NISTA! I sve sto si uradjen smislio, nalik je kao da si pljuno u vjetar. Jos ispadne ironicno.
Ujutro svanulo, a tebi smrklo. A nije jos ni pocela jebala majku. Kad dodjes svijesti vec ti je prva misao, "evo ga jutro ne svanulo nikad". A jos oci ne otvaras vec ti se gadi dan i mrzis sto si se probudio. Eto ti zamisli, sabahile ne samo da ti se ne ustaje, nego si vec neopisivo fuj. Ustvari te probudilo sto moras piskit i to bas, al ne mozes da ustanes vec probas zaboraviti da ti se uopste ide. Pokrijes se po glavi, mati mila, pokusavas opet da zaspes, i mastas kad bi mogao zaspati zauvijek..Normalni ljudi, ako se ujutro probude "na lijevu nogu" budu nekako ljuti, a ti nemas snage za ljutnju, nema bijesa nema agresije.. (mada bi bilo lakse da ima) nego si sav jadan, ocajan sve ti se gadi i u grudi pa prema stomaku pocinje da se uvlaci strah. Strah od dana, od zivljenja, ustvari ne znas od cega niti ima suvislog razloga ali je vrlo neugodno..I tako si prijatelju moj u toj muckoj agoniji, dok te ne sasjece preko stomaka. I mrzis iz dna duse sto moras ustati, ali nuzda ti na wc.. Dignes se na onu zimu, ( u sred ljeta) osjecas kao da te neko dobro prebio, sav si tako tezak slomljen, kao da kapi krvi nemas, cvokoces, odvuces se nekako do toaleta. I ko malo ti bude lakse, pogledas se u ogledalo, msm nije te briga na sta licis, a izgledas kao da ti je sve pomrlo, nego da vidis kakve su ti zjenice. I uopste ne znam zasto svaki put to gledas, kad i onako osjetis na sebi, ali je obavezno. I kad vidis da su se skoro sravnile sa bjelinom dodadno se isprepadas. Kao da ti nije bilo malo ovo dosad.

Vratis se u krevet a neda ti se lezati, ne mozes ni da ustanes, prosto ne znas sta bi sa sobom.Okreces se sa jedne strane na drugu, kukovi te zuljaju, sto vele ko na ekserima. A valovi crnih misli nailaze jedan za drugim svaki cini ti se jaci od onog predhodnog. Cujes rodjeno srce kako lupa u grudima, kao da ti je neko stavio noz pod grlo a u usima zuji nekakv pritisak kao da su pune vode. (ustvari ti je podobro skocio tlak) Strah, strepnja tjeskoba smjenjuju se jedni za drugim a ono more ljubavi od sinoc pocrnilo je, uzburkalo se, pobijesnilo, pretvorilo se nocnu moru. Navukli se tamni oblaci, puni gnjeva, valovi udaraju sa svake strane a ti si potpuno sam. Tako ceznes da imas nekog pored sebe, ali nicije prisustvo ne mozes da podneses...Odjednom se nadjes u stanju (zamisli, tek) da su svi ljudi ovog svijeta pomrli, ostao si sam medju stotinu , hiljadu grobova i na zemlji je zavladao vjecni mrak, i nikad vise nece svanuti dan, zalosni krici violina koje vise ne mozes da slusas, Adagio i posmrtna misa, a na granama ogoljenog drveca gavrani.znas da ce te napasti i iskljucati do kosti, nadlijecu te jedan po jedan, kao da te muce, a nemas kuda da odes.. ostaje ti samo da cekas... da se desi..
Nema niti jedne pozitivne emocije, koja bi ti dosla u pomoc,da lakse prebrodis taj ocaj, mnogi sto nisu osjetili na svojoj kozi krizu,spominju nekakvu "cvrstu volju" - koju vraziju volju, kad ona NE POSTOJI u tom stanju, znaci nema je, niti volje niti snage, niti hrabrosti cak nemas ni nadu. Ne osjecas apsolutno nista osim ocaja, straha, tjeskobe, uzasa. Imas samo niz negativnih emocija i mozes samo da ih TRPIS koliko si u stanju. I to se desava kad je vec nuzda, ili nemas nacina da dodjes do heroina.

Povrh svega, i rodjena pljuvacka ti postane odvratna, u ustima kao da imas nekakav hrdjavi komad metala pa ti ito smeta. Cujes majku tamo kako sprema dorucak, i onaj neugodni miris prolazi kroz kljucaonicu, smeta ti i pod pokrivacem te gusi miris hrane,a omiljeno jelo uzasno smrdi. Cak i ako bilo cim probas da saperes onaj gadni okus u ustima sve je tako bljutavo i ogavno. Ako ti neko udje u sobu, najradije bi ga protjerao kroz zemlju,sve ti smeta ide na zivce, a opet ti neko fali..
Bogami... ne dao Bog nikom. uhf. a ima jos..
Naravno, ne mozes nista okusit, u nosu ti nekakv neugodan miris, sve vrijeme, pijes vodu jer ti se suse usta a najradije ne bi.. jer moras stalno na toalet zbog toga a ne mozes da hodas. Vec pocinju da bole kosti, noge pogotovu, bedrene kosti su najgore, pa kao da je sve ovo malo, curi ti nos i oci peku i suze i sve ti to strasno ide na zivce. Ne mozes da lezis, da sjedis, pogotovu da hodas..Valovi vreline smjenjuju se sa valovima hladonce. Kao da si u isto vrijeme u Sibiru i u Sahari. Otkrijes se jer te srklet fata koliko ti je vruce, znojis se kao poslije prvog poluvremena lige sampiona, a kad se otkrijes, tolika te zima spopadne i cijelo tijelo se neprestano jezi a izgorje od vrucine. Mislim da zvuci apsurdno, ali tako ti je hladno i vruce u isto vrijeme, smrzavas se a vrucina ti strasno smeta. Odletis do toaleta po ne znam koji put, niz celo ti curi znoj, vratis se misli ti luduju. Prekopas jucerasnji pribor, da vidis jel slucajno ostala mrvica carobnog praha i nista na ovom svijetu te ne bi tako usrecilo kao malo heroina, ta nije ravno osjecaju, kao kad bi dobio Loto i Bingo u isto vrijeme i put oko svijeta. Naravno i da dobijes te novce, odmah bi pretvorio u koliko robe mozes kupit za danas.I onda se pojavi ona ceznja, ljubav, opsesija... zelja i zudnja, kao najjace stanje zaljubljenosti i ciste ljubavi, koje smo dozivjeli za nekoga muskarca ili zenu sa kim smo se prvi put poljubili na toploj ljetnoj kisi onaj prvi i nezaboravni dodir vrelih usana kad ti ustreperi cijelo tijelo i saznas sutra da je poginuo u mirovnoj misiji.. da se ubijes jebote!
Naravno, nije ostalo nista, jer si jucer kupio samo za jucer i u naletu onog samopouzdanja i ljepote da ces se sutra skidati, uzeo si sve. I kako se sad kajes.

Pocnes razmisljati, sta bi mogao unovciti, imas li prodati sta iz kuce, ali to je dugacak put. Cak i da nesto nadjes, nemas snage dati se u kupoprodaju. Hm.. od nekog posudit pare? To je jedini nacin dovoljno brz, jer ti novac treba odmah, cak nisi u stanju ni otici po robu, vec bi morao zvati kucnu dostavu. Ali nista od svega toga, kad shvatis da je nemoguce i nemas, ostaje samo kriza i ti, ocaj i ti, strah i ti. Sva njena silina i okrutnost. Sto puta mi je Bog pao na pamet, a nisam imala volje da Ga lijepo zamolim za olaksanje.. Na kraju krajeva za tako nesto bi bila potrebna nada, i vjera a nemas niti jedno niti drugo. Samo strah od vremena koje je pred tobom i za koje imas osjecaj da nikad nece proci. Naredna noc bez sna, u agoniji zivih mrtvaca i jos jedna poslije nje, pa jos jedna...
Cijela vjecnost. A ne mozes da umres, ne mozes ni da places.. Kaze jedna izreka, " ako trazis pakao, pitaj umjetnika gdje je..." Pa gospodo, ako trazite pakao,bogami pitajte ovisnika gdje je..
Dante Aligeri, kada je pisao 9 krugova pakla imao je dobru fikciju, mozda je bio tuzan ili nesretan ili bijesan. Mozda sve to troje od jednom. Na krizi nemas niti jedno od toga..Koliko puta sam pozeljela svu tugu ovog svijeta, samo da mi zamijeni ono stanje koje ni svi Hemingveji, Dante-i Goncarovi ne mogu opisati, niti svi Beethoveni ovog svijeta mogu odsvirati..

Sit gladnom ne vjeruje i to je tako. Fikcija nije isto sto i subjektivni dozivljaj, a koliko god bili rijeciti opet taj isti dozivljaj na papiru djeluje nekako blijedo i nedovoljno vijerno prenesen. Ko je iskusio, znace, ko nije mogu samo reci da ne postoje rijeci na ovom svijetu kojim bi se opisalo to stanje ocaja i agonije. I fizicke a pogotovo dusevne i psihicke. Dovoljno je reci da je heroin vampir koji ti cijelog zivota dise za vratom, i pored svih terapija, a ono stanje nirvane, osim sto tesko zaboravis, jos teze platis. I kako sam rekla, vec da pitas bilo kojeg narkomana ovog svijeta, koji je iskusio sve ljepote droge, i platio cijenu tog uzitka, reci ce ti na je volio da je nikad ali nikad nije ni probao.
Ja bih dala kunem se, sve na ovom svijetu samo da ZABORAVIM.
Vladati nad sobom najveća je vlast.


VitaJana
Posts: 300
Joined: Sun Feb 11, 2018 1:26 pm

Re: Kako izgleda kad si nadrogiran i kako izgleda kriza

Postby VitaJana » Mon Mar 26, 2018 11:54 am

Meni je ovo genijalno.
I bolje da je prvo išlo ono nadrogiran, pa onda kriza. Taman da te spusti na zemlju.

Još bih nadodala traženje vatica u žličici koja se jučer upotrijebila i prokuhavanje istih, a ono boja slabe kamilice :D

User avatar
motivation
Posts: 82
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Kako izgleda kad si nadrogiran i kako izgleda kriza

Postby motivation » Mon Mar 26, 2018 7:11 pm

Jest, dobro si..i palenje izgorene folije..:D ma svasta radis,prosto ti se poslije bude zao. A sjecas se one muke kad se trazis po pola sata. Dodje ti da sebi kosu pocupas, imas robe a sve potaman, ni jedna neda.Izbodes se ko svicarski sir. Meni vene jos samo na sakama se dobro vidjele ito ko slaufi, povucem daje, pocnem-aut, puse, pa ponovo malo namjestim pa pukne, poplavi, otekne ko djavo. Druge sredim u kapilar, sebe ne mogu na operacionom stolu.I vratim se na foliju, al di cu na poslu treba ti da 20 min. najmanje, a onda me kljuca puca pa sam ofirna pravo. I sta cu.. slamkicu i udri, svaka 2-3 sata povucem, jes da ti se oci mal izoblce, zacakle al euforija konstantno drzi. I mozes da kontrolises stond. A radis ko navijen. Sve moze. Mens'cini da mi direktor veli da na koljenima idem u Stokholm- nema problema. :D samo ode dnevno 30- 40 eura najmanje, pa 50 pa te nigdi nema.
E bas ti hvala na komplimentu, VitaJana.. nadodaj duso draga sta god ti padne na pamet.. da se razumijemo, sve propagande protiv narkomanije, svode se na to kako je droga losa, bla, bla a opet broj ovisnika iz godine u godinu sve veci, dobna granica sve niza.. i sta imas na kraju? pokajnike koji proklinju dan kad su je uzeli, a ipak pribjegavaju cinjenju kriminalnih radnji da bi dosli do droge..nadju se u kuli bez vrata i prozora i iz razloga koje sam nadam se solidno opisala i priblizila realnosti moze se razaznati zasto je bas tako tesko izaci iz tog zacaranog kruga..

Mislim sve to sto sam napisala je tek jedan djelic kroz koje ovisnik prolazi. Samo emocionalno stanje u neposrednim okolnostima. Kukala nam majka, ni dokala se nisam, ostatka crne stvarnosti u kojoj postanes prepoznatljiv kao narkoman i srozas se na dno socijalne ljestvice. Od ovisnika kao od tifusara i gubavca zaziru svi poznanici, prijatelji, komsije, slucajni prolaznici do rodbine i uzih clanova obitelji. Oni najrodjeniji te se ne mogu odreci, pate jednako s tobom, prozivljavaju pakao, jer svaki ovisnik prolazi kroz mentalnu dusevnu i socijanu promjenu, shodno tome mijenja se, tacnije droga ga mijenja smanjuje mu intelekt, (pa on vise ne zna dvije bijele progovorit) i moralne norme a povecava one najizopacenije oblike ponasanja i poslije dugih godina ovisnosti nastaju devijacije psihopatske prirode. Cini takve stvari, kakve nikad ne bi pomislio da ce uciniti. Jednostavno postaje najtezi rob heroina, ispranog uma poput okultnih sotonisticih sljedbenika, u ovom slucaju ovisnik zivi u svijetu u kojem postoji samo heroin i srozava se na tako niske grane, ponizava sebe kao osobu do samog dna ljudskog postojanja, i pribjegava asocijalnom ponasanju cineci krivicne radnje sve u cilju da dodje do droge.

POveca se impresija vrijednosti heroina a smanjuje vrijednost svega ostalog. Pa i sebe kao ljudskog bica. Nisu svi isti, ali bome kako godine ovisnosti prolaze moralne granice se pomijeraju do nezamislivog uzasa. U jednom sam postu navela primjer momka koji je majci na spavanju odsjekao prst skarama za lim, jer nije mogao skinuti joj prsten.Ko moze reci da bi to ucinio u ovom trenutku, a ko moze reci da to nece ucinit u mometu kad izgubis dodir sa zdravim razumom? Prosto uzas najgoreg tipa, za koje nema opravdanja osim teskog mentalnog oboljenja. Dalje, tu su kradje, nasilnistvo,razbojnistvo do prodaje vlastitog tijela kako zena tako i muskaraca. Svi moguci najbizarniji nacini da se dodje do novca.
Da ne spominjem neuhranjenost, opste lose zdravstveno stanje,emocionalno odvajenje od svojih najblizih, koji jadni pribjegavaju ocajnickim potezima, od zakljucavanja ladica i fioka, do istjerivanja iz kuce kad posljednja kap prelije casu. Pa onda strasni dugovi,upadanje u strasne rizicne situacije i opasnosti po vlastitu egzistenciju, davanje materijanih vrijednsti na kamatu drugim rijecima potpuno fizicko, psihicko, financijsko i socijalno propadanje. I dolazak u takve probleme OSIM ONIH NAVEDENIH U KRIZI da samoubistvo iliti "zlatni sut" postaje sasvim realna u jednom trenutku jedina moguca opcija. Nadodaj da si u dusevnom kolapsu raspada licnosti i niza ruznih emocija koje te i onako navode na takav cin.

I kad sve to saberes, nije vrijedno ni kad bi te heroin fizicki ispalio u svemir, organizovao svecani domijenak na Mlijecnom putu i vratio na zemlju. Mislim da ni najnesretniji zivot na ovom svijetu niti najveci pacenik, nije ni blizu onoga sto moze prozivjeti jedan ovisnik.
I da se niko ne zavarava da moze igrati ruski rulet sa ovisnscu- malo hocu,malo necu jer da je to uopce moguce, ne bi tek u Sarajevu bilo preko 11 000 samo registiranih narkomana. Posljedice su dalekoseznije i teze, pravi Pakao-Dzehennem godinama poslije za ono Raja sto si vidio.
I jos da kazem, da je postotak izlijecenih tek statisticka kvakica 1 sretnik naspram 1000, i ne samo sto je samo lijecenje mucno i dugotrajno, ostajes obiljezen do kraja zivota, ako je u zajednici nebitan podatak, vec u dusi. jer to nije nacin da se zivi, to je nacin da se umre sa svom nesrecom ovoga svijeta na ramenima...
Zalosno ali i razumljivo s jedne strane, ne mozes se igrati boga, pa okrenuti ledja kad zagusti i mirno odsetati u nove zore.


P.s. VitaJana, ne upratih, kakav je tvoj status sada, metadon ? sub ? Il str8? Jesi se ispovjedila gdje na forumu?
Vladati nad sobom najveća je vlast.


Return to “VAŠE ISPOVIJESTI”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 4 guests