nikad me nebi pitali kako sam...
Vec me duze vrijeme muci ono "eh da sam znala.." a znala sam dosta, msm to vec i ptice pjevaju na granama, volontirala sam ja i u jednoj udruzi.. Posjetila i odjeljenje za narkomaniju i vidjela sam te ljude, "onim" ocima, zdravim da kazem. i znala sam ali ipak nisam nista znala. sto veli Aristotel, znam da nista ne znam! Pa sam shvatila poslije. Jesu narkomani na lijecenju izgledali jadno, i zalosno ali Boze zar svi mi nsmo nekad takvi.?. Nekad zdravog covjeka, posebno umjetnicke i emotivne duse obuzme nekakav mazohizam, tuga u kojoj uzivas i iz koje nastaju savrsena umjetnicka djela.. I najgora varka eksperimentatora sa drogama, je ona da mogu stati prije nego se bace sa litice ili kad vide objektivno nekog ko je na krizi da to nalik na tugu u kojoj mozemo biti mazohisticni, ocaj u kojem ima smisla traziti nekakvu pukotinu svjetlosti ili platiti nekakvu cijenu solidnu, malo muke kojom cemo isplatiti grijehe a koja je puno manja od one ljepote koju mozemo dobiti. Drugim rijecima, svjesni su da ce najebat ali misle da se isplati. I da u tom omjeru vrazijeg kantara preteze strana koristi, u odnosu na stetu. Misle jadni da se isplati i da ce vise dobiti nego izgubiti.
Osim sto je zabranjeno voce sladje i sto za tu rizicnu skupinu omladine vazi ona mantra, "nemoj ni probati koliko je dobro, jer neces moci stati" Je najgora moguca recenica da bi se neko odvratio od droge.!!. Kad racionalizujes tu recenicu svjesno ili podsvjesno znaci odprilike da su to takva stanja za koja se isplati platiti malo vise.. jbg sve u zivotu se placa.. i ovo malo "bijedne srece" sto nas zdrave zadesi u zivotu placena je skupo, sta mi onda fali malo se zrtvovat al iskusicu bar ono sto strejt nikad ne bih mogao. Dozivjet cu neke nezamislive ljepote, i platit cu malo vise..pa sta.. eh da znas koliko ces platiti, odmah bi potpisao da do kraja zivota zivis na soli i kruhu, i ne bi ti na pamet padali oni blazeni osjecaji koje mozes dozivjeti, samo da znas ono sto ja sada znam.
I nesto razmisljam ljudi kad pocnu sa drogiranjem iz kojeg god razloga poceli, a to je neka greska nastala u djeinstvu i davno smo konstatirali da niko ne moze nosit gan (mislim na pistolj
) bez dozvole, nit vozit auto bez dozvole al svaki idiot ukljucujem i narkomana moze bit roditelj. Covjece to je takva odgovornost da od nekoga napravis covjeka, sposobnog za zivot, sposobnog da sebe usreci a da mu droga nikad ne padne na pamet i da bude uspjesan, a ne da psuje i pljuje zivot, proklinje dan kad se rodio ili da ga ulica odgaja.. U svakom slucaju, to ti ga dodje zivotna misija ak si se vec na nju odlucio. A ne da krades od pelena da bi sebi mogao zavrsit malo robe ili nebitno. Djetetu ne smijes dati ni puno ni malo - BILO CEGA! Msm da se ja pitam tu bi se uveli rigorozni zakoni i strucna naobrazba svakog buduceg roditelja, i ne kazem da su oni krivi, (moji bar nisu, majka pogotovu nije-ni slucajno!) kako vele svaki roditelj zeli, a drugo je sto vecina nema znanja.. u ostalom ovo sto govorim i mal skrecem s teme je science fiction jer to bi vec bila nova rasa koja vjerujem ne bi ni ratovala, al da narkomani postanu roditelji bih bas uvela zakonsku zabranu.Svaka cast svakome, ali PREVISE JE PRIMJERA DA BI BILI tek izopaceni pojedinci. Previse sam ja vidjela nemajki i neoceva, (molicu lijepo sticenika zavoda koji se vode kao na terapiji odrzavanja) koji ne samo da uzimaju od djece u raznim godinama vec ih vode na seme, rokaju se pred njima i strasne druge stvari. Uzas. Vjerujem da sve sarajlije i sire znaju pricu koja je bila u medijima i moze se naci na netu o curi bez noge koja prosi na Ferhadiji i kljuca, koju je rodjena majka navukla na gadro. U 14 god. je napravila od te lijepe djevojcice, najgoreg roba, i unistila zivot koji je bio pred njom. Bez imalo savjesti i svijesti o tome sto je upropastila jedan mladi zivot. I dalje prica ide strasno ali nemam ja prava da ovdje glumim nekakvu Majku Terezu i opcenito o tome da govorim, ali mi je zao. Nje i zao mi buducih generacija djece koju sam vidjela.A pojedinci su oni nasuprot toga i znam jednog oca, sta mu se mora priznanje odat, da od kad mu se sin rodio, bori se ko lav, radi teske fizicke poslove, a niti jednom nije uzeo drogu... Od mase roditelja narkomana znam samo njega jednog- cestitog i statistika mora se priznat nije na strani narkomana koji su u stanju odgajati dijete. I Bog zna sta ce od njih napraviti u buducnosti. I da napravim komparaciju gej brakova koji usvajaju djecu sto je takodjer apsurd i ovisnika cija petogodisnja djeca znaju sve seme, i od najranijih doba kada uce da govore i hodaju pa nadalje gledaju roditelje dok se traze po pola sata, tupim ganom ili sa 5-6 godina im dizu glavu iz stonda ne znam sta je gore...
Elem da se vratim na temu, obzirom da je vrijeme visoke tehnologije i da rijetko ko nema internet.. nekako dodjem do zakljucka da svi novopeceni narkici i oni koji ce to postat malo procackaju po internetu before ili after drugs party.. cist da vide sta su ili ce sebi uradit. Pa nekom tako curetku sto se nafurala da postane junkie a nije jedina, prosle godine sam pisala jedan post. I tamam mi dodje kao uvodnik na temu. Mozda ce nekom koristiti, mozda nece..a mozda ja dodjem tobe.
.."silne propagande koje se vode u borbi protiv ovisnosti su dobronamjerene, ali i pogresne u jednom trenutku. svodi se na teoriju kako je droga losa, kako zavrsis na dnu, sam umires na kisi... hemingvejski, jos samo fali onaj pogled u daljinu i nestajanje u magli neke puste ulice bezimenog grada. tako nastimovano, da se jedan depresivac, odbaceni tinejdzer, i mazohisticni sanjar pronadje u toj mracnoj romantici.. A niko nikad nije napisao, koliko si ustvari zarobljen u jami beznadja, koliko mozes biti istinski nesretan ito ne na onaj pjesnicki nacin, vec na jedan kakav ne mozes ni zamisliti kad si normalan. i niko ne pise, koliko mozes biti tjeskoban, sa kolikim strahom i strepnjom se nosis, kako ti srce lupa, a opet nigdje svjetla na vidiku, i nikoga da ti pomogne a pomoc ocajnicki trebas.. i oni koji su tu, jer imaju crnu ovcu u obitelji ili oni sto za to primaju platu postanu zasiceni pa i nisu ti od neke pomoci jer, niko ne moze da ti ugradi novo srce i novi mozak. Cistiji. Onda se prvo prijatelji udalje od tebe, oni na koje si racunao, pocinju da te se stide, pa daljna rodbina.. a onda i ona bliza pocne da okrece glavu. Slucajni prolaznici te odmjeravaju strogim pogledom, kao da ti na celu pise da si obiljezen. Ljekari, kojima si 20ti pacijent danas popune recept, svjesni da si postao samo statistika, i da ustvari od tebe nista nema. Onda dodjes doma, zavuces se medju cetiri zida, knjige i filmovi te vise ne interesuju. Pa ni muzika. Ne mislis vise ni na buducnost, cekas da zadje sunce i da se zavrsi jos jedan dan tvog zivota u kojem samo dises, jer ne mozes ziv u grob, a u tebi i oko tebe sve jad i cemer.. Medju stotinu ljudi si sam, isprepadan i na grudima kao da ti neko sjedi i neda da dises. A ne mozes da places.. da istreses iz sebe. Da osvane novi dan i sve prodje.. Agonija svakog zalaska sunca sve veca. I sad, da pitas bilo kojeg narkomana na svijetu, ali pravog narkomana, koji je iskusio sve "cari" droge, rekao bi ti da bi volio da je nikad nije ni probao. Pametnom dosta.
A ti ces uraditi na kraju kako budes htjela. Samo ako ucinis to o cemu fantaziras i sa cim se sazivljavas grdno ces se pokajati. Ne odmah, ali to vrijeme brzo prodje. Ovo drugo ostaje, a tako je nepodnosljivo."
