Tanda wrote: ↑Sat Jan 14, 2017 11:04 pm
dezorijentisana wrote:E ovako, prvo što se tiče blokatora i odlaska negde na detox, trenutno nisam baš u finansijskoj situaciji jer trenutno ne radim i u potrazi sam za poslom, a tu je i fakultet i troškovi oko njega, računi, i ostalo. meni šalju novac moji ali ne toliko da bih imala za detox nede i blokatore, dajem već deo novca na psihijatra i prepisane lekove
Prvi post na ovom forumu stavljam - a čitam ga godima. Zato jer su mi druge priče zanimljive, iako daleke; a ova mi je zanimljiva - i bliska.
Moj muž je alkoholičar, ne znam koliko godina je alkoholičar, ali počeo je sa 14 godina i prestao sa 43. Upoznali smo se kad je imao 32 godine, znači 11 godina sam sa njime bila na njegovom alkoholičarskom putovanju.
Što i kako je bio dok je pio nije važno za ovu temu, ali možda šta pomogne kako je prestao.
Uglavnom, on je tokom godine uvijek imao bar jedan pokušaj prestanka pijenja. Ne onako zapravo, ne sa namjerom da više nikad ne popije kap, nego u stilu 'pretjerao sam, sad pauza, pa ću onda pit, samo ne toliko'.
Taj prestanak pijenja, u kolovozu 2015 je bio loš. Nije bilo uobičajeno, samo tremor, drhtavica, zimica. Dodale su se tome halucinacije, slušne i vizualne. U nedjelju je prestao pit i već u nedjelju sam vidjela da je loše. Rekla sam mu da je opasno ovako sam sa sobom prestat pit.
U ponedjeljak se samo srušio sa stolice na pod u epileptičnom napadu, prvom ikad.
Hitna pomoć. Obavljeni pregledi, on pogubljen u vremenu i prostoru. Priča sa psihijatricom, prvi put u životu, zove me nakon i govori da ide na odjel psihijatrije dobrovoljno. Nakon tjedan dana odlučuje se na psihijatrijsku bolnicu, kamo ostaje manje od sugeriranog, samo mjesec dana. Od izlaska ide na AA (kod nas - KLA) redovito. Samo par puta je imao želju za alkoholom, koja je jako brzo prošla.
Bio je na lijekovima (protiv epilepsije, depresije, nikad antabus) - nakon 6 mjeseci mu je sve od lijekova ukinuto (postepeno naravno).
Kod njega je ključ što on prije te epizode nije imao život, mislim, imao ga je, ali kroz njega je išao pijan i dosta nesvjesan svega. Života. Dana, sunca, zraka, prirode, mene, svega. Imao je kafiće i cugu. Ostalo je bilo bitno, ali jako malo bitno. I ovom epizodom je dobio nešto što nije imao prije. Vrijeme. Shvatio je šta voli, kako voli provoditi dane, veseli se otkrivati u čemu uživa, što mu se ne sviđa, što mu se sviđa.
Nije samo to, ključna je ispravna stučna pomoć i ustrajanje u tome.
AA - po meni, nitko ili bar 99,9% ne može bez AA (iliti KLA). Drugi ljudi koji su to prošli i prolaze + stručna pomoć.
Mani ti sad fax i ne znam šta, ako te alkohol ubije, a hoće, biti će totalno svejedno jesi li umrla kao dipl.ing. ili kao SS.
Uočila sam da i dalje nisi iskrena sa roditeljima i bivšim. Moraš imati podršku u bližnjima, moraš im reći što se događa.
Psiholog/psihijatar ti neće pomoći u par sastanaka. Godine su potrebne sustavnog rada, a to sustavno i košta. Prijavi se negdje u 'sustav'. Ne znam u kojoj si državi, u HR muž nigdje nije imao problema (kasnije oko nalaženja posla) radi toga što je liječen u psih.bolnici. Npr poslodavac je od njega tražio liječnički pregled kojega je obavio bez da je liječnik na pregledu to uopće znao.
Pročitaj ''Alkoholizam'' od Roberta Torrea, najbolja stučna knjiga na temu alkohola koju sam pročitala, a pročitala sam sve koje sam mogla posuditi i kupiti. Pročitaj ''Opijanje - ljubavna priča' - čitajući tebe, podsjetila si me na tu knjigu.
Upoznaj se sa alkoholizmom i iz drugog kuta, da vidiš u koje sve zamke bi mogla upasti. Probaj slušati što ti govore - bilo tko, npr. psiholog ili u klubu ili na forumu - ne sa onim površnim ''da da hoću'' nego probaj pročitati, razumjeti, shvatiti, primijeniti, pokušati.
I naravno, ako poklekneš, kreni drugi dan ispočetka. Tu veliku ulogu odigra klub, jer ti bed pred ljudima kojima npr godinama trkeljaš kako više nećeš poslije izać na oči, a da nakon recidiva ne kreneš ispočetka apstinenciju.
To je sve čega se mogu sjetiti, a da bi možda imalo kakve koristi.. Sretno :*