Forum za podršku u oporavku

Pozdrav svima,

Već sam pisao ovdje na forumu, pokušavao, na različite načine i da nekome pomognm a najprije i da sam sebi pomognem.... Jednostavno kao da sam se probudio i vidim prošlo je već 16 godina od prvog drogiranja i kao da mi je mladost pojedena ustima sotonske aždaje.

Najljepše godine sam proveo u drogiranju i kriziranju i sada još sam dodao i alkoholiziranje. Osjećam da tonem ali kao da se nemogu osvrnuti oko sebe, prolazi dan za danom a ja sve više tonem. Nije mi više bitno da li uzimam morfij intravenski ili ga pijem, jednostavno mi se svijet srušio. Toliko pokušaja i toliko padova i vidiš da nakon toliko godina si dublje nego ikad prije. Zaista je istina, čovijek je sebi najveći neprijatelj, toliko sam puta sebi rekao popravit ću se , riješit ću se igle, riješit ću se tableta, riješit ću se alkohola i što sada vidim nakon toliko godina. Da sam jedna obična maskota koja sama sebe laže i svoje najbliže koji mi žele dobro.

Sada ne znam kako da se izvučem iz tog svijeta jer mi je svaki novi dan posao isti, isti rituali, pivo, morfij, sedativi i naveče kljucanje uz kompjuter tobož da gledam film a zapravo ne znam mu ni naslov.

Tužna je priča ovisnika kada se suoči sa sobom ali opet se nadam da je i to možda prvi korak da krenem jednu stepenicu gore, da ne tonem dublje...

Hvala

david wrote:Zaista je istina, čovijek je sebi najveći neprijatelj, toliko sam puta sebi rekao popravit ću se , riješit ću se igle, riješit ću se tableta, riješit ću se alkohola i što sada vidim nakon toliko godina. Da sam jedna obična maskota koja sama sebe laže i svoje najbliže koji mi žele dobro.

Nisi ti moralno loša osoba, nego je ovisnost bolest u pravom smislu riječi (možda smo sami krivi što smo je dobili, ali isto bi se moglo reći za pušača što je obolio od raka pluća ili srčanog bolesnika što se hranio s previše masnog). Kad rekreativa postane bolest, tada je već mozak u potpunosti ovisan o vanjskoj supstanci, kao što mu treba zrak i voda, treba mu i heroin/morfij/metadon. Da bi se pobrinio da mu tvoje odluke ili moral ne stanu na put, mozak u tom stanju preuzme rad prednjeg čeonog režnja zaduženog za rasuđivanje, odakle nam stalno stižu nova opravdanja za nastaviti po starom. Bitno je znati da to nismo mi, to je posljedica bolesti ovisnosti koja je sada u dubokom stadiju gdje je kemija mozga znatno izmjenjena i uopće ne sliči onoj zdrave osobe (jasno se vidi na skenovima mozga, kao što se može usporediti snimka zdravog srca može se usporediti i snimka mozga ovisnika, znači fizička promjena organa). Pored centra za rasuđivanje, bolest je preuzela i dopaminski sustav nagrade što u sinergiji dovodi do zaista teškog izlječenja bez tuđe pomoći (psihijatra, psihologa itd).

Sve ovo događa se na suptilan način, pa odluke prepisujemo sebi i svojim lošim moralnim kvalitetama, a ne bolesti. Međutim, kad iz ovog ili onog razloga nastupi kriza, pravo lice bolesti dolazi na vidjelo. Mozak u nedostatku supstance na koju je navikao i bez koje sada ne može, prvo se (nepotrebno i lažno) zabrine za preživljavanje organizma - otuda i svi psihički/fizički znaci krize, tijelo se grči na sve načine davajući nam do znanja da je bolesno i da treba lijek da bi preživjelo. Tu opet nastupa prednji čeoni režanj zadužen za rasuđivanje, sad pod potpunom kontrolom bolesti, u fabrikaciji načina kako doći do supstance i razloga za prekinuti krizu. Ako ste se ikad zaigrali s heroinom na većim dozama, možda ste u krizi i sami pomislili da ćete umrijeti ili će se nešto drugo strašno dogoditi ako si "sami ubrzo ne pomognete" - otuda su nastale sve one loše stvari koje smo u tom stanju napravili, ne radi vlastite ugode i lošeg morala, nego radi toga što nam je tijelo dalo lažni signal da će umrijeti ili da će mu se dogoditi neka druga, jednako loša stvar. Kad unatrag gledam neke svoje krize, točno vidim kako me vlastiti mozak varao i smišljao priče, dok je tijelo bilo u najosjetljivijem mogućem stanju, konstantno u "bori se ili biježi" (eng. fight or flight) načinu rada.

Jednom kad čovjek napokon shvati da je to sve zapravo bolest, može sam sebi priznati neke stvari kao i potražiti stručnu pomoć, jer na sreću, ova bolest je izlječiva. Opijati su šteti, daleko od toga, ali barem ne izazivaju trajne promjene na mozgu, sve je reverzibilno i već kroz dvije godine svi neurotransmiteri i obrasci ponašanja mogu se vratiti u potpunu normalnu (ne na stanje prije drogiranja, ali to stanje je ionako iluzija jer mozak se konstantno fizički mijenja (neuroplastičnost) i vi nikad ne možete i nećete biti ona osoba od prije, ali to se odnosi i na sve one koji drogu probali nisu). Druga je stvar recimo speed, koji je za razliku od opijata neurotoksičan i stvara trajne promjene i štetu na mozgu, vjerujem da svatko zna barem jednu osobu koja je izgorila od ove droge i nikad se nije povratila (ja ih znam nekoliko).

Znači priznati sam sebi i potražiti pomoć.

david wrote:Sada ne znam kako da se izvučem iz tog svijeta jer mi je svaki novi dan posao isti, isti rituali, pivo, morfij, sedativi i naveče kljucanje uz kompjuter tobož da gledam film a zapravo ne znam mu ni naslov.

Mislim da sam ti već napisao jednom prilikom ali ponovit ću, upravo iz gore navedenih razloga skidanje s morfija će biti vrlo teško - izgurao bi to fizički, uz dosta muke ali izgurao bi, međutim vjerojatno bi se brzo vratio na staro, jer rješavanje fizičke ovisnosti je samo mali korak do izlječenja. Predlažem ti prebacivanje s morfija na opioid slabijeg djelovanja i dugog poluživota (buprenorfin, tu barem nemaš brige da te neka doza neće pokriti jer 16mg pokriva i najteže heroinske ovisnike) te zatim stabilizaciju na tome. Nakon par mjeseci, ako želiš, možeš započeti s planom postepenog ukidanja i buprenorfina (razdužiti ovo na par mjeseci). Sve ovo bi mogao obaviti "kući", zadržati posao....

Radikalnije rješenje je brzi detox s morfija i odlazak u neku komunu.

Opcija ima, samo treba prihvatiti jednu od njih...

Najprije da se zahvalim što si tako detaljno i pročitao moj post i shvatio onu dubinsku riječ koju sam želio izraziti, i zaista si došao do toga što me iskreno iznenadilo jako ugodno . što još uvijek postoji na svijetu ljudi koji ''čuju' ljudski vapaj'.

Mnogo sam razmišljao o buprenorphineu, na njemu sam bio prije MST-a i nekako mi je tako umjesto smanjio želju za opijatima, upravo napravio suprotno i još me iziritiralo jer mi je napravio blokator kada sam želio dodati da pojačam učinak tog polu-opijata, nije bitno čime , tableta MST-a Dilaudid, Hidromorfon i sl.

Ono što me zabprinjava kod buprenorphine-a je skidanje. Ja sam pokušao više puta i došao bi do male doze na čak pola miligrama i nebi se mogao riješiti tih pola miligrama. Znači i ako on nema tako opojno osjetno dejstvo, kada se ideš skidati sa njega dolazi do jako blage krize užasno dosadne i kao da sam ostao u zamrznutom stanju i to će trajati vječno. (jako je dug oporavak od buprenorphine-a)

Nekako dok sam na MST-u kako sam naveo i ako sam pao u duboko očajanje ili beznađe mislim da je to bolji izraz, jer se već preko deset godina održava isti ciklus, mislim da se sa MST-a se može napraviti neka vrsta detoxa nakon kojeg bi mi se receptori poprilično brzo oporavili za razliku od buprenoprhine-a, ali uvijek taj užasni ''ali'' . Jednostavno pošto sam sada na 520mg MST-a dnevno, kada bi spustio na 200mg, ne mogu više izdržati simptome ustezanja i problem mi je sa prihvaćanjem realnosti iz koje sam zapravo i pobjegao uzimajući opijate. Jednostavno se ne snalazim, ne mogu komunicirati s ljudima, sav sam u strahu i onda sam previše izložen ljudima koji strašno crpe enegiju iz mene jer jednostavno ne znam nekome reći , pusti me na miru imam svojih obaveza i ja bi opet iznova išao nekome popravljati kompjuter ili mu odrađivati ili pomagati ili jednostavno ljudi bi me iskorištavali.

Kad sam na morfiju imam samopouzdanje i lako otkantam svakoga tko me želi iskoristiti za svoje izbjegavanje odgovornosti i zaista pomognem onome tkome je potrebno jer manje više poznajem sve ljude u mjestu, a iskuliram one koji me žele iskoristiti.

Tako da sam na velikom problemu i ne znam kako da se oporavim i da se suočim sa sobom i da pregrmim taj detox koji mi je užasan kada se spustim na 200 mg dnevno morfija.

Tako da sam počeo piti i alkohol i pijem xanax obavezno svako jutro i naveče prije spavanja što bi svatko nazvao drogiranjem, ali ja jednostavno čak i ako ne pijem alkohol xanax obavezno pijem jer me jako opušta da mogu raditi, pošto radim programerski posao i jako je stresan pogotovo ovisi od projekta gdje moraš udovoljiti klijentu koji nema blage veze od kompjutera da napraviš ono što on želi , i ako većina ni sami ne znaju što žele misle da se web stranica jednostavno pojavi sama od sebe i da oni ne trebaju ništa niti slike slati, niti materijal i da ne nabrajam čak ne znaju ni gdje bi željeli jedan obični izbornik da stoji na portalu.

Ne znam bojim se da pređem na buprenorphine jer MST (Morfij) mi gasi želju za opijatima i stabilan sam na njemu ali znam da ne mogu tako vječno, već je krajnje vrijeme da poduzmem nešto jer već predugo sve to traje.

Kakva su vam iskustva sa buprenorphineom-na duže staaze znači vi koji ste ga pili više godina , jer ja sam ga pio više puta ali nikad više od 6-8 mjeseci. Ono što me fasciniralo da su neki rekli na forumu ovdje da bolje radi kada se pije manja doza recimo miligram do dva miligrama nego kada ga piješ 16 miligrama jer se navodno na manjoj dozi aktivira jedan sastojak koji onda preovladava da djeluje više kao čisti opijat. Ne znam da li sam se dobro tu izrazio i da li je to istina ali sam na više mjesta to pročitao da je bolje piti najviše 2 miligrama jer sve ovo drugo i više nema nikakvog efekta osim dužeg djelovanja buprenorphine-a to sam i sam iskusio ali pošto sam odmah išao na velike doze buprenorphine-a nisa probao to da budem duže vremena u samom početku terapije da ostanem na dva miligrama , jedinokada sam se spuštao ali onda sam jako brzo opet se vratio na morfij...

Pokušavam da nađem neko riješenje pa makar i pio do kraja života šta mogu evo srce mi se para na tu pomisao ali ne znam da li se mogu izvući više, nakon toliko godina. Kompletan sam život izgradio na opijatima.

Nemojte mi samo reći da se želim drogirati, svi smo na nekoj terapiji ili s vremena na vrijeme napravimo recidiv, takva je ovisnost, ja samo pokušavam da nađem neki izlaz iz svega toga , pa čak ako bi i na buprenorphine-u na kojem si poprilično bistar bio i još narednih 10 godina možda je i to bolje nego sadašnjih 520mg dnevno u dvije doze pošto rade 12 sati znači ujutro i naveče.

Molim vas za iskrenu pomoć i iskustva sa buprenorphineom.

Ne znam kakva su vam iskustva sa metadonom/heptanonom, ja sam ga koristio kao prvu terapiju nakon predoziranja heroinom i bolničkim liječenjem i oživljavanjem. Dobio sam tada (zaista davno je to bilo) 7 heptanona dnevno i završio sam na 35 dnevno..... ali bio sam klinac itražio sam tu nešto što nisam mogao dobiti i jedva sam se toga rješio.

Iskreno zanima me iskustv ljudi koji su na recimo 5 tableta heptanona dnevno, da li je to moguće ili kakva su im dugoročna iskustva, ne znam možda bi mi više odgovarao metadon ali u zaista manjoj dozi na kojoj bi bio stabilan.

Unaprijed svima hvala.

---------------------
David

Ja se iskreno od svega plasim da se ne predoziras takvim nacinom zivota i dalje. A procitao sam da se sa tim boris vec dugo po ovome ranije sto si pisao. Sta bi tek onda uradio svojoj zeni i cerci. Naravno da nisi moralno losa osoba i vjerujem da velika vecina ljudi je ovde dobronamjerna u tome da pomogne nekome ko je u problemu za savjetom. Mislim da treba da uradis neki radikalan potez. Ali ne znam zaista u kakvoj si situaciji porodocnoj sto je mnogo bitno u svemu. Da li si sam koji se mora brinuti o zeni i djetetu ili bi oni mogli bez tebe da provedu neko vrijeme. Krace ili duze? ili je to nemoguce zbog toga sto moras da vodis racuna o njima i ti ih izdrzavas. Pa sigurno da si toliko inteligentan i mislim da su mnogi ljudi koji su na opijatima inteligentni i kao su se sebe doveli svojim zivotom u takvo stanje u kome si i ti. Ja ih poznajem koji su bili i u mnogo gorim stanjima pa su sada zivi i zdravi i cisti. Sa kvalitetnim zivotom. Pa da razmotris opcije. Zaista mislim da tako samo sebe lagano ubijas do kraja kao sto si i napisao da radis. I ja sam u problemu a nemam mogucnost ni da odem kod Dr. koji razumije problem. Ne znam vise ni ko je ovde aktivan a da hoce da pomogne. Meni se do sada javio Noel koji je isto u procesu skidanja sa suboxona i nije jos dobro. Sigurno ima mnogo ljudi koji citaju i mogli bi da kazu nesto kao i ja da sam u boljem psihickom stanju a i ovako koliko mogu u ovom stanju da kazem svoje misljenje i eventalno rijesenje. Ja nisam na opijatima a volio bih da jesam a ne na ovome na cemu sam i kako se osjecam. A cim si ovo sve napisao ovako vidi se u koliko ogromnom problemu zaista jesi a i da se u tom istom pokusaju skidanja i navlacena vrtis vec koliko si rekao.

david wrote:Mnogo sam razmišljao o buprenorphineu, na njemu sam bio prije MST-a i nekako mi je tako umjesto smanjio želju za opijatima, upravo napravio suprotno i još me iziritiralo jer mi je napravio blokator kada sam želio dodati da pojačam učinak tog polu-opijata, nije bitno čime , tableta MST-a Dilaudid, Hidromorfon i sl.

Da, bup djeluje slično kao blokator jer okupira sve receptore, ja sam na njemu probao heroin, MST, tramal i dr. skoro bez ikakvog efekta.

david wrote:Ono što me zabprinjava kod buprenorphine-a je skidanje. Ja sam pokušao više puta i došao bi do male doze na čak pola miligrama i nebi se mogao riješiti tih pola miligrama. Znači i ako on nema tako opojno osjetno dejstvo, kada se ideš skidati sa njega dolazi do jako blage krize užasno dosadne i kao da sam ostao u zamrznutom stanju i to će trajati vječno. (jako je dug oporavak od buprenorphine-a)

Imaš moje aktualno iskustvo u podforumu supstitucijska terapija, radi dugog poluživota skidanje je gadno i nepredvidivo, izuzetno dugo traje... ali izvodivo, posebno ako se radi tapper od nekoliko mjeseci.

Međutim, tebi ne bi bio toliki problem skidanje s buprenorfina, nego silne godine na opijatima, kao što je i meni... Prelaskom na buprenorfin mozak ne bi zaboravio silne godine sveg ostalog, a kad se čovjek sa svega skida, sve te i stigne...

david wrote:Tako da sam na velikom problemu i ne znam kako da se oporavim i da se suočim sa sobom i da pregrmim taj detox koji mi je užasan kada se spustim na 200 mg dnevno morfija.

Morfij ima jako kratak poluživot i skidanje je vrlo jednostavno... pričekaš da započne kriza u punoj snazi (24h ako možeš izdržati) i onda samo pod jezik cca 4mg buprenorfina. Ako te ne pokrije, svakih sat dodavaj po 2mg.... Kad vidiš da je to to, kreneš sa dnevnim ili svakog drugog dana smanjivati buprenorfin, ako si se popeo do 16mg, skidaj po 2mg dok ne dođeš do nule. Takav je otprilike postupak za se opijate/opioide kratkog poluživota, pa i za heroin. Ako ti je potpuni detox stvarno privlačan, nećeš imati većih problema.

david wrote:Kakva su vam iskustva sa buprenorphineom-na duže staaze znači vi koji ste ga pili više godina , jer ja sam ga pio više puta ali nikad više od 6-8 mjeseci. Ono što me fasciniralo da su neki rekli na forumu ovdje da bolje radi kada se pije manja doza recimo miligram do dva miligrama nego kada ga piješ 16 miligrama jer se navodno na manjoj dozi aktivira jedan sastojak koji onda preovladava da djeluje više kao čisti opijat. Ne znam da li sam se dobro tu izrazio i da li je to istina ali sam na više mjesta to pročitao da je bolje piti najviše 2 miligrama jer sve ovo drugo i više nema nikakvog efekta osim dužeg djelovanja buprenorphine-a to sam i sam iskusio ali pošto sam odmah išao na velike doze buprenorphine-a nisa probao to da budem duže vremena u samom početku terapije da ostanem na dva miligrama , jedinokada sam se spuštao ali onda sam jako brzo opet se vratio na morfij...

Iskustva kao i sa svakim drugim opijatom/opioidom, s tim da vjerojatno ima manje posljedica nego kao puni agonisti. Ako se odlučiš na održavanje, transfer je prilično bezbolan ali nakon njega moraš dopustiti bupu da "sjedne" kako treba, to može potrajati od par dana do mjesec dana. Nakon toga je sve uglavnom ok, čak i diže na početku, mislim da bi mogao fino raditi na njemu.

Naravno, on neće čarobno rješiti sve probleme, izaziva iste loše stvari kao i morfij/metadon nakon dugog uzimanja, ali to je cijena održavanja. U svakom slučaju, bio bi mnogo funckionalniji.

Hvala vam na iskrenim savjetima i odgovorima,

Pokušat ću opet detox ali jako lagano , po 10 mg tjedno, pa cu malo pricekati i onda opet za još 10 mg , zaista kako je Mirko rekao svjestan sam da je neophodan radikalan potez , koji povlači za sobom mijenjanje kompletne ličnosti i kompletnih navika,

Osjećam da tonem i da vučem porodicu u to. Svakako da zarađujem i pridonosim porodici novac koji nam je neophodan za život. Ali jako je teško postalo, svako veče kad legnem u krevet osjećam se kao da sam promašio dan i da sam samo još više potonuo.

Sve vrijeme nekako balansiram da dajem maksimalno pažnju svojoj porodici u svemu što je potrebno ali jako je teško kada si ovisnik jer jednostavno te na kraju lomi i to onda dolazi do izražaja. Žena primjeti da sam umoran, bezvoljan, dijete koje te gleda anđeoskim očima i očekuje od tebe pažnju , a ja sam slomljen osjetim bol na duši i srcu zbog mog života kojeg ne mogu da prekinem tj. da završim sa tom drogom alkoholom i tabletama.

Koliko god se trudio , savršeno sam jedno vrijeme to podnosio, i posao i bio otac i suprug, ali ne mogu više varati sebe jednostavno me lomi i više ne mogu balansirati ,jer je to jedna velika laž. Kao da sam pokušao i možda čak pomislio da je moguće biti dobar obiteljski čovijek i ako sam ovisnik. Ali na kraju se ispostavilo da je to veliki teret koji te na kraju slomi i izbije ta ovisnost na površinu i ne možeš se više pretvarati da je sve dobro jer nije. Nije dobro jer svaki dan moram popit šaku tableta da bi mogao samo ustati iz kreveta, čak mi i žena kad vidi da si nisam pripremio terapiju dođe ujutro i donese mi tablete i čašu vode da popijem jer zna kakav sam kad se probudim u krizi. Zar to može biti dobro, mogu mislit koju ona patnju proživljava samnom , a sigurno se nada da ću uspijeti se izliječiti iz toga. I ja se iskreno nadam.

Pokušat ću ponovo ovaj put polaganije i svjesnije da jednostavno moram odabrati da li ću propasti ili se izvući iz toga pakla.... o kad bi ovi dečki koji su tek na početka puta kad ih vidim koji imaju možda tek 20 godina ... bili samo svjesni kakav je život kasnije ovisnika .... mislim da nikad to nebi uzeli , ali takav sam bio i ja sam , nisam vjerovao nikome mislio sam da kontroliram stvari a kasnije shvatiš da ti je potrebna velika sila i volja da se izvučeš iz toga..... jako sam umoran i iscrpljen od svega teško mi je i pisati ali želim ipak da to izbacim iz sebe.

Hvala svima