Potrebni savjeti
Posted: Thu Oct 15, 2015 10:52 pm
Zdravo svima...nova sam na forumu, danas sam provela dosta vremena u potrazi za odgovorom, citajuci razne teme...
Naime, prije 4 dana brat mi je u sms-u napisao da ne moze vise da me laze i gleda u oci, da ga je sramota, da se navukao na travu i da sve pare daje na to, da zeli da zavrsi sa tim itd...ali je to priznanje doslo jer sam ga prethodno uhvatila u lazi i to mu jasno stavila doznanja
Naravno, nevjerujem da je u pitanju trava, vec nesto jace, heroin, a evo i zbog cega tako mislim...
U sms-u je takodje napisao da postoji rjesenje, nekakva tableta Subotex, koja se kod na su Podgorici uzima na crno i kosta 50eur, i kad to popijes sve se vraca u normalu, ali on nema para za to...
Za mene je ta poruka bila pravi šok, jer nijesam ni najmanje sumnjala da koristi droge, trave itd, nema nikakvih simptoma (ali sam citajuci o tome ovih dana shvatila da nemaju svi ovisnici iste simtome).....Malo sam plakala, a onda sam pozvala prijatelja koji se bavi problemima izazvanih drogama i objasnila mu o cemu se radi, odmah mi je rekao da je subotex i zamjena za heroin....onda sam kontaktirala NVO koja pruza pomoc zavisnicima i njihobim porodicama, da vidim sta da preduzmem, citala razne forume itd...ali da ne zaboravim, napravila sam gresku, dala sam mu novac sa subotex, kupio je i donio mi da vidim (valjada da bih mu povjerovala)...elem, vec istu noc sam pricala sa njim o lijecenju,ali naravno odmah ono ja cu to sam, ova tableta se popije i to je to i razne druge gluposti...
Vec narednog dana posla sam na savjetovanja sa strucnjacima, sastala se sa porodicama bivsih zavisnika, da cujem njihova iskustva...pokusala sam jos dva puta sa njim da pricam polako, smireno itd, ali vidim da to nikud ne vodi...
Iako sam mu obecala da necu nikom reci, slagala sam naravno, i rekla sestri koja zivi u Sarajevu i ona ce doci sa suprugom da razgovaraju sa njim...a da ne zaboravim, u noc kad sam saznala da mi je brat ovisnik, saznala sam da mi je zet bivsi lijeceni ovisnik, cist od 2008 godine...sta sve covjek nece saznati, krila je to od nas vjesto, govoreci da je otisao da radi u inostranstvu itd...ali elem, on ce doci da isprica bratu svoje iskustvo...iako sestra insistirala da mu kazem da ce oni doci da pricaju sa njim, ja sam se odlucila na šutnju, naravno uz savjet strucnjaka, jer znam da njegov pristanak na razgovor sa njima necu dobiti...nadam se da sam dobro postupila, ali ako mislite da nijesam, moilm da me UPUTITE..
Njemu sam sinoc reka da ako ne bude radio kako mu kazem, a sto je za njegovo dobro, onda cu i roditeljima i svima reci sta se desava...naravno pokusao je da me ubijedi u suprotno tako sto je rekao da ga vise nikad vijeti necu ako to uradim, ali ja sam mu odgovrila da me bas briga...nije da me nije briga, ali ne zelim da mu pokazujem emocije, jer smatram da je za njegovo dobro da ide na lijecenje...znam da ce ovo biti duga borba, na koju mislim da sam spremna, iako mi je prva dva dana bilo tesko samo sam plakala, nijesam jela itd, shvatila sam da mu tako ne mogu pomoci...
Da vas ne bih davila vise...recite mi da li mislite da ispravno postupam, odnosno da li treba odmah da postupam da kazem rigorozno, prijetnjom izbacivanja iz stana ako ne prihvati da ide na lijecenje itd, ili treba na fin nacin duzi period da pokusavam da ga ubijedim da je za njegovo dobro da ide na lijecenje?
Zahvaljujem se na vremenu izdvojenom za citanje mojih redova (vjerovatno sam mnogo napisala).
Naime, prije 4 dana brat mi je u sms-u napisao da ne moze vise da me laze i gleda u oci, da ga je sramota, da se navukao na travu i da sve pare daje na to, da zeli da zavrsi sa tim itd...ali je to priznanje doslo jer sam ga prethodno uhvatila u lazi i to mu jasno stavila doznanja
Naravno, nevjerujem da je u pitanju trava, vec nesto jace, heroin, a evo i zbog cega tako mislim...
U sms-u je takodje napisao da postoji rjesenje, nekakva tableta Subotex, koja se kod na su Podgorici uzima na crno i kosta 50eur, i kad to popijes sve se vraca u normalu, ali on nema para za to...
Za mene je ta poruka bila pravi šok, jer nijesam ni najmanje sumnjala da koristi droge, trave itd, nema nikakvih simptoma (ali sam citajuci o tome ovih dana shvatila da nemaju svi ovisnici iste simtome).....Malo sam plakala, a onda sam pozvala prijatelja koji se bavi problemima izazvanih drogama i objasnila mu o cemu se radi, odmah mi je rekao da je subotex i zamjena za heroin....onda sam kontaktirala NVO koja pruza pomoc zavisnicima i njihobim porodicama, da vidim sta da preduzmem, citala razne forume itd...ali da ne zaboravim, napravila sam gresku, dala sam mu novac sa subotex, kupio je i donio mi da vidim (valjada da bih mu povjerovala)...elem, vec istu noc sam pricala sa njim o lijecenju,ali naravno odmah ono ja cu to sam, ova tableta se popije i to je to i razne druge gluposti...
Vec narednog dana posla sam na savjetovanja sa strucnjacima, sastala se sa porodicama bivsih zavisnika, da cujem njihova iskustva...pokusala sam jos dva puta sa njim da pricam polako, smireno itd, ali vidim da to nikud ne vodi...
Iako sam mu obecala da necu nikom reci, slagala sam naravno, i rekla sestri koja zivi u Sarajevu i ona ce doci sa suprugom da razgovaraju sa njim...a da ne zaboravim, u noc kad sam saznala da mi je brat ovisnik, saznala sam da mi je zet bivsi lijeceni ovisnik, cist od 2008 godine...sta sve covjek nece saznati, krila je to od nas vjesto, govoreci da je otisao da radi u inostranstvu itd...ali elem, on ce doci da isprica bratu svoje iskustvo...iako sestra insistirala da mu kazem da ce oni doci da pricaju sa njim, ja sam se odlucila na šutnju, naravno uz savjet strucnjaka, jer znam da njegov pristanak na razgovor sa njima necu dobiti...nadam se da sam dobro postupila, ali ako mislite da nijesam, moilm da me UPUTITE..
Njemu sam sinoc reka da ako ne bude radio kako mu kazem, a sto je za njegovo dobro, onda cu i roditeljima i svima reci sta se desava...naravno pokusao je da me ubijedi u suprotno tako sto je rekao da ga vise nikad vijeti necu ako to uradim, ali ja sam mu odgovrila da me bas briga...nije da me nije briga, ali ne zelim da mu pokazujem emocije, jer smatram da je za njegovo dobro da ide na lijecenje...znam da ce ovo biti duga borba, na koju mislim da sam spremna, iako mi je prva dva dana bilo tesko samo sam plakala, nijesam jela itd, shvatila sam da mu tako ne mogu pomoci...
Da vas ne bih davila vise...recite mi da li mislite da ispravno postupam, odnosno da li treba odmah da postupam da kazem rigorozno, prijetnjom izbacivanja iz stana ako ne prihvati da ide na lijecenje itd, ili treba na fin nacin duzi period da pokusavam da ga ubijedim da je za njegovo dobro da ide na lijecenje?
Zahvaljujem se na vremenu izdvojenom za citanje mojih redova (vjerovatno sam mnogo napisala).