Volim brzinu
Posted: Fri Jul 17, 2015 5:13 am
Pa ovako.. Imam trenutno 18 godina i završio sam školu.. Počeo sam, kao i većina, sa vutrom krajem osmog, početkom prvog razreda.. Naravno tad' su padale zakletve : ma jooj nikad hemija, ma priroda majka, ovo nije droga, ovo ono.. vremenom su došle tabletice (antidepresivi) tipa apaurini, lexaurini, trazemi, lexilijumi i tako ta smeća.. Ma mislio sa tad : " pa ako stari ljudi piju ovo, što i ja ne mogu.. ako njima nije ništa, šta će meni da bude ? " naravno to je sve bježanje od istine.. poslije mnogo, mnogo propuštenih prilika da probam speed, u jednom navratu me ipak to ponijelo i povuk'o sam jednu lajnicu.. iskren da vam budem, malo me takla.. Da ne zaboravim, prije tog sam prob'o bobe (eksere) al' me udarala loša od njih, nije mi bilo dobro pa sam ih prekrižio. I odlučim ja sa svoja dva druga da probamo više taj spid.. uzeli smo speeda za 10 KM (haha) i vutre za 60 KM (tad za 60 si dobijao po 15 magra). Povućemo mi, ma šta ti je, mi zmajevi djeteta mi, im'o sam osječaj da sam kao Hulk. Po prirodi sam dosta, onako, lijen, većina govori da mi je mrsko živit, al' kad sam povuk'o to, pffff takav osječaj nisam osjetio.. Neposredno poslije tog, počeo sam da završavam sebi brzinu svaki dan, eventualno svako dva dana.. Jednostavno, prirasla mi je srcu.. Vutru sam batalio , iako sam bio strastveni pušač, sad mi smrdi dim džointa.. Naravno, kao i svi narkomani, mislim da brzina ne stvara ovisnost, ali.. sad ide zanimljivo.. ne znam da li ste upučeni ali je upravo završio muslimanski blagdan "Ramazan" u kojem vjernici poste.. Naravno, ja , koji vjerujem u Boga i njegove milosti, sam postio i nisam ništa konzumirao tih mjesec dana.. U početku nije bilo problema nikakvih, praktično nisam ni razmišljao o tome, ali što je više odmicalo sve sam više mislio o brzini (čak sam i sanjao da vučem) i samo sam čekao da prođe to pa da povučem više, da pustim mozak da mi radi.. I evo prošlo je i već sam spreman da odletim do lerdija sa haverima da završimo količinu iako je 5h ujutro.. E sad postavljam sebi pitanja : Do kad će me radit' ovaj speed ? Šta ako pređem, nedaj Bože, na hors ? Brine me to jer sam držao crveno svjetlo za hemiju, a sad mi je toliko draga.. Držim i crveno svjetlo za žuto, al' šta će biti sutra ? Eto to je moja priča, možda malo monotona ali sam morao negdje da ispričam.. i da razjasnimo, nikad se nisam smatrao zavisnikom, al' opet djelić moje savjesti mi to govori.. govori mi da još nije kasno da batalim sve to, dok drugi mi glas govori : ma hajde bolan, nije to ništa strašno, mlad si, isfurat će ti to kroz godine.. drago će mi bit' ako ostavite svoje mišljenje i nadam se da me razumijete jer je većina prošla kroz isto.. MRZIM DOP KAO LERDI PANDURA !