Peti mjesec normalaa
Posted: Sat Apr 04, 2015 4:30 am
Pozdrav, sibao sam sam se svim aditivima tokom puberteta pa sve do ove 23. godine, naravno osim heroina. Tu je glavnu rijec vodio speed, bonare, kokica kad se ima kesha (a znalo ga je biti u pristojnim kolicinama), poperscicem i naravno travuljom, ali travulja najriedje jer jednostavno nisam volio taj osjecaj neke satro smirenosti i ljudi koji puse travu, to mi je bilo nekako previse isfolirano i naporno, travulju sam koristio da zaspem ili da malo poremetim oci da se mama ne sekira jer je za travu znala i nije pravila problem.
Nisam nikada spajao sedmice bjesomucnog drogiranja kao neki od poznanika (krug prijatelja mi se uglavnom nije drogirao), ali se znalo desiti da se nazebe i to pofino, a kada bih koristio narkotike pogotovo speed i bonare uglavnom bih pretjerao jer sam volio taj osjecaj. Alkohol sam takodjer ispijao u enormnim kolicinama (uglavnom sa prijateljima na seljakluku, a ja bih sibnuo i koju linijcu krisom), a sa poznanicima bih posjecivao sektaske seanse i tako to. Prije pet mjeseci poslije tri spojene noci i dana bjesomucnog kidanja speedom, malo kokice i bonama osjecao sam se pravo lose i imao sam napade kakve nikada nisam imao. Mislim da sam mogao umrijeti u par sekundi, a u hitnu nisam zelio da idem jer sam konacno poceo da ispunjavam skolske obaveze i kuci je krenulo sve kako treba. Tri dana ekstaze sam platio sa deset dana brige o tome da li cu uopste prezivjeti jer je srce lupalo kao ludo i kada sam mjerio pritisak nerijetko bi gornji i donji bili skoro pa spojeni, a otkucaji srca iznad 130. Tu sam rekao dosta svemu.
Danas je cetvrti April, a ja sma se cetvrtog Decembra prosle godine zadnj put sredio bilo cim, Novu Godinu nisam slavio jer sam to odredio sebi kao kaznu, da nista ne slavim i da se uvijek sjecam te godine kada sam sam sebe sjebao. Nisam nikada imao neke vece psihicke probleme od uzimanja narkotika osim sto bih previse stvari ispricao ili premalo, odnosno pogresnim ljudima, sto sma usput sjebao radi zezanja vezu sa jednom odlicnom djevojkom koja mi je dosta pomagala, ali ni ona nije bila svjesna sa kim je ustvari u vezi jer sam takoreci zivio tri zivota, sa tri razlicite raje, tri razlicita univerzuma, a trudio sam se da se oni ne doticu. Ona je to zamalo otkrila, a ja sam bivao sve nervozniji zbog toga jer sam osjecao da ce mi oduzeti nesto sto je odlicno zezanje i taj neki osjecaj superiornosti koji sam gajio sam u sebi, tu bolest.
Zezanje i drogiranje sam finansirao igranjem pokera, tu i tamo bi se nesto zavrsilo nekom pa se i tako uzela neka para, kladionicom i drugim stvarima povezanima sa kockom i danas nakon sto sam ostavio i alkohol i narkotike ovaj porok je jedini koji je prisutan u mom zivotu. Naravno da se nekada sjetim svih tih kidanja i osjecanja su mi pomjesana, malo nekoh glupog ponosa i mnogo lutnje na samog sebe sto sam to dopustio, sto sam dopustio majci da se sekira za mene, sto sam dovodio sebe par puta do takvih depresija u trenucima spustanja i rada emocija da pozelim da samo nestanem jer sam i tu djevojku sjebavao zbog takvih stvari mada ona nije svjesna uzroka, iako sam joj vise puta davao neke naznake da je mozda to, valjda me nikada nije dozivjela takvim pa nije to uzimala u obzir, ali to vise i nije bitno, zahvalan sam joj jer mi je i ona mnogo indirektno i pokazujuci svoju velicinu kao covjek pomogla iako vise nismo bili u vezi.
Kao sto sam vec pomenuo pet mjeseci je proslo od tog dana, ali ja iako sam rekao sebi da vise nikada necu imati razlog da se brinem da li ce mi srce iskociti iz grudi ne mogu da skupim dovoljno muda da izadjem medju takve ljude gdje znam da bih bio ponudjen alkohol ili drogom, tako da znam da i to niej dobro, uglavnom izbjegavam druzenja jer mi je sve dosadno i glupo, a tu se vracam na kockarsku pricu jer sada kockam bez jasnog cilja za sta ce mi te pare (prije sam jasno znao na sta ce da ide, ako bude puno kokiska, a ako ne onda neko zezanje druge jeftinije vrste), kockam i da ne bih izasao nigdje i da ne budem sa tim ljudima i da se ne nadjem u situacijama gdje bih bio ponudjen necim scim ne zelim biti ponudjen, Ovo vam pisem nakon dvadesetosmosatne partiej pokera na kojoj sam zaradio 500 maraka, ali sam shvatio da nemam gdje da ih trosim i da igram da bih igrao sto me takodjer nervira, a jos me vise nervira pomisao kako bi bilo lijepo da ih potrosim na zezanje, a to u isto vrijeme ne zelim i necu to definitivno uraditi.
Spidom sam samo jednom bio ponudjen, kao i kokainom u ovih pet mjeseci i povracalo mi se od same pomisli mene ispijenog i onakvog kakvim sam izgledao, ali sam se zabrinuo maloprije kada sam shvatio da sam dvadesetosam sati proveo na stolici igrajuci poker za nista iako sam eto dobio novce, opet je to zabrinjavajuce. Ne mislim da sam ovisnik o kocki, ali da l ije normalno da nakon pet mjeseci ja opet pri dobijanju tih para pomislim kako bi bilo fino da se sada mogu rasturiti, a da me sama ta pomisao razljuti do granica da sam izguglao ovaj fantasticni forum i natjerao sebe da napisem nesto.
Nisam nikada spajao sedmice bjesomucnog drogiranja kao neki od poznanika (krug prijatelja mi se uglavnom nije drogirao), ali se znalo desiti da se nazebe i to pofino, a kada bih koristio narkotike pogotovo speed i bonare uglavnom bih pretjerao jer sam volio taj osjecaj. Alkohol sam takodjer ispijao u enormnim kolicinama (uglavnom sa prijateljima na seljakluku, a ja bih sibnuo i koju linijcu krisom), a sa poznanicima bih posjecivao sektaske seanse i tako to. Prije pet mjeseci poslije tri spojene noci i dana bjesomucnog kidanja speedom, malo kokice i bonama osjecao sam se pravo lose i imao sam napade kakve nikada nisam imao. Mislim da sam mogao umrijeti u par sekundi, a u hitnu nisam zelio da idem jer sam konacno poceo da ispunjavam skolske obaveze i kuci je krenulo sve kako treba. Tri dana ekstaze sam platio sa deset dana brige o tome da li cu uopste prezivjeti jer je srce lupalo kao ludo i kada sam mjerio pritisak nerijetko bi gornji i donji bili skoro pa spojeni, a otkucaji srca iznad 130. Tu sam rekao dosta svemu.
Danas je cetvrti April, a ja sma se cetvrtog Decembra prosle godine zadnj put sredio bilo cim, Novu Godinu nisam slavio jer sam to odredio sebi kao kaznu, da nista ne slavim i da se uvijek sjecam te godine kada sam sam sebe sjebao. Nisam nikada imao neke vece psihicke probleme od uzimanja narkotika osim sto bih previse stvari ispricao ili premalo, odnosno pogresnim ljudima, sto sma usput sjebao radi zezanja vezu sa jednom odlicnom djevojkom koja mi je dosta pomagala, ali ni ona nije bila svjesna sa kim je ustvari u vezi jer sam takoreci zivio tri zivota, sa tri razlicite raje, tri razlicita univerzuma, a trudio sam se da se oni ne doticu. Ona je to zamalo otkrila, a ja sam bivao sve nervozniji zbog toga jer sam osjecao da ce mi oduzeti nesto sto je odlicno zezanje i taj neki osjecaj superiornosti koji sam gajio sam u sebi, tu bolest.
Zezanje i drogiranje sam finansirao igranjem pokera, tu i tamo bi se nesto zavrsilo nekom pa se i tako uzela neka para, kladionicom i drugim stvarima povezanima sa kockom i danas nakon sto sam ostavio i alkohol i narkotike ovaj porok je jedini koji je prisutan u mom zivotu. Naravno da se nekada sjetim svih tih kidanja i osjecanja su mi pomjesana, malo nekoh glupog ponosa i mnogo lutnje na samog sebe sto sam to dopustio, sto sam dopustio majci da se sekira za mene, sto sam dovodio sebe par puta do takvih depresija u trenucima spustanja i rada emocija da pozelim da samo nestanem jer sam i tu djevojku sjebavao zbog takvih stvari mada ona nije svjesna uzroka, iako sam joj vise puta davao neke naznake da je mozda to, valjda me nikada nije dozivjela takvim pa nije to uzimala u obzir, ali to vise i nije bitno, zahvalan sam joj jer mi je i ona mnogo indirektno i pokazujuci svoju velicinu kao covjek pomogla iako vise nismo bili u vezi.
Kao sto sam vec pomenuo pet mjeseci je proslo od tog dana, ali ja iako sam rekao sebi da vise nikada necu imati razlog da se brinem da li ce mi srce iskociti iz grudi ne mogu da skupim dovoljno muda da izadjem medju takve ljude gdje znam da bih bio ponudjen alkohol ili drogom, tako da znam da i to niej dobro, uglavnom izbjegavam druzenja jer mi je sve dosadno i glupo, a tu se vracam na kockarsku pricu jer sada kockam bez jasnog cilja za sta ce mi te pare (prije sam jasno znao na sta ce da ide, ako bude puno kokiska, a ako ne onda neko zezanje druge jeftinije vrste), kockam i da ne bih izasao nigdje i da ne budem sa tim ljudima i da se ne nadjem u situacijama gdje bih bio ponudjen necim scim ne zelim biti ponudjen, Ovo vam pisem nakon dvadesetosmosatne partiej pokera na kojoj sam zaradio 500 maraka, ali sam shvatio da nemam gdje da ih trosim i da igram da bih igrao sto me takodjer nervira, a jos me vise nervira pomisao kako bi bilo lijepo da ih potrosim na zezanje, a to u isto vrijeme ne zelim i necu to definitivno uraditi.
Spidom sam samo jednom bio ponudjen, kao i kokainom u ovih pet mjeseci i povracalo mi se od same pomisli mene ispijenog i onakvog kakvim sam izgledao, ali sam se zabrinuo maloprije kada sam shvatio da sam dvadesetosam sati proveo na stolici igrajuci poker za nista iako sam eto dobio novce, opet je to zabrinjavajuce. Ne mislim da sam ovisnik o kocki, ali da l ije normalno da nakon pet mjeseci ja opet pri dobijanju tih para pomislim kako bi bilo fino da se sada mogu rasturiti, a da me sama ta pomisao razljuti do granica da sam izguglao ovaj fantasticni forum i natjerao sebe da napisem nesto.