Forum za podršku u oporavku

Osjecam potrebu da i ja podijelim svoju pricu... U braku sam bila 4 god (jos uvijek smo zakonski), ali vec neko vrijeme ne zivimo zajedno. Razlog? Droga! Poticem iz sredine gdje narkomanija nije zastupljena u velikoj mjeri, i nikad nisam imala priliku da se susretnem s nekim narkomanom, zato nisam ni mogla prepoznati prve znakove koji su ukazivali na to da moj muz koristi drogu. Sve je pocelo pocetkom ove godine kada sam ga sasvim slucajno vidjela kako smrce i to pred nasim djetetom, i onda tu sve pocinje... Njegova poricanja, molbe da nista ne poduzimam, i onda se desio onaj BUM... priznanje da je vec 10 godina u tom svijetu, da je vec godinama na metadonu, da zna neko vrijeme biti cist i da se uvijek tom zlu vracao. Naravno, cijela njegova porodica je to znala, i svi su to vjesto godinama uspjevali sakrivati od mene, cak su mu pronalazili i opravdanja za nestanak novca iz kuce, za prodavanje stvari. U periodu naseg zajednickog zivota imao je dobar posao, ali je nedavno dobio otkaz. Zajedno s njim sam isla vracati dilerima njegove dugove, jer su cak i mene znali nazvati i prijetiti nasim djetetom, a novac sam posudjivala od svoje rodbine, sve se nadajuci da ce doci sebi, da ce ga dijete uspjeti promjeniti, ukljucila sam se u sve moguce programe pomoci ovisnicima ali uvijek mi je govorio da sve to bespotrebno radim jer se nije desio taj neki klik u njegovoj glavi koji ce mu reci da je dosta. Trebalo mi je dosta vremena da odlucim skloniti dijete i sebe od njega, a presudno je bilo to sto sam pronasla koristenu spricu i iglu u dnevnom boravku, i to na mjestu koje je bilo lako dostupno nasem trogodisnjem djetetu.
Znam da sam dala sve od sebe, svu svoju snagu i energiju sam ulozila u to da shvati da mu droga nije vaznija od djeteta, braka, prijatelja, rodbine, ali nazalost, u mom slucaju, bitka protiv droge je vec u samom startu bila izgubljena. Volim ga kao muza, kao oca naseg djeteta, ali sam morala podici ruke od njega, ipak imam dijete koje nije zasluzilo da prolazi kroz nase svakodnevne svadje, prepirke, dolazak policije na vrata, zeljela sam dijete zastiti i postedjeti sve te traume. Zadnji put kada smo se culi kaze da je prestao s konzumiranjem, ali do mene stizu skroz druge price i to ljudi koji su njemu jako bliski. Takodjer, ono sto me strasno boli je sto sva njegova famelijarna strana smatra da nisam dovoljno ucinila za njega, i da mi nikad nece oprostiti ako se predozira i umre.
Sada zivimo kod mojih, u potrazi sam za poslom, u drugom smo gradu, nekih tri sata voznje, ali otac mog djecaka se jos nijedanput nije udostojio doci da ga vidi, zna ga ne nazvati po 20-tak dana. S mojom zvijezdom prolazim kroz jako tezak period, oni koji imaju trogodisnju djecu shvatiti ce o cemu govorim, tu su svakodnevna pitanja o tati, plac, ljutnja, dusa me boli sto mora prolaziti kroz sve ovo, ali znam da sam ja dovoljno jaka i za tatu i za mamu, i da cu se cijeli zivot truditi da nikad ne proba ZLO koje se zove DROGA!

Draga @zvijezda, hvala ti što si podijelila svoju priču na forumu.
Svi mi imamo svoje granice i imamo pravo reći DOSTA. Ti si uradila što si mogla da zaštitiš sebe i svoje dijete. Šta će tvoj muž uraditi i šta neće to je njegova odgovornost i njegov život.
Njegova porodica je trebala tebi reći s čim se susrećeš. Ovo što govore da će biti tvoja krivica ako se on predozira je POGREŠNO. Nemoj se na to obazirati.
Tvoj muž treba sam odlučiti hoće li se liječiti ili će se nastaviti drogirati.
Ti si uradila što si mogla. I ti imaš pravo na svoj život. Tvoje dijete ima pravo na svoj život.
Sretno!

Ponovo ja... Na moju veliku sreću našla sam posao, dobar i stabilan, što je najvažnije mogu samostalno izdržavati svoje dijete ne očekujući ničiju pomoć. Što se tiče mog dječaka, on ide u vrtić, zdrav je i uživamo u svakom trenutku provedenom zajedno. A njegov tata, e to je već druga priča. Za ovih deset mjeseci došao je svega tri puta da ga vidi i to na po sat vremena, jer je uvijek negdje žurio. Zadnji put sam ga vidjela kada je dolazio u naš grad, i poslao djetetu cijelih 20KM, ne poželjevši ni da ga vidi, sasvim slučajno smo se vidjeli dok sam bila na edukaciji u jednom trgovačkom centru. Inače, rijetko pošalje poruku, a još rjeđe nazove. Nedavno sam saznala da je izgubio i neki posao koji je radio, zato što je gazda saznao njegovu prošlost. Sada vidim slike po facebooku kako izlazi s nekom djevojkom, sve su to fotografije iz kafana, on izgleda jako mršavo, zapušteno, a ona djeluje kao neka normalna osoba, vjerovatno i ne zna u šta se upustila. Iskreno, žao mi je što će si upropastiti život, jer on nije sposoban sebe i svoje dijete izdržavati a kamoli nju i njeno dijete.
Uskoro planiram pokrenuti proces razvoda, pa pišite ako neko ima savjet kako trogodišnje dijete da sve to bezbolno preživi, i kako uopšte ide taj proces kada je otac ovisnik o narkoticima, koliko dugo traje taj proces, ne živimo u istom gradu, hoću li ja morati dolaziti u Sarajevo (obzirom da smo tu vjenčani), ili se sve to rješava ondje gdje je uplaćena taksa za razvod? Znam da će on pristati na sporazumni razvod, zato što mu je cilj da nas se potpuno riješi, neću mu tražiti ni alimentaciju za dijete, samo bih voljela da se to što prije završi.

Draga zvijezda, hvala sto dijelis svoju pricu na forumu. Kako radim u komuni mogu posvjedociti kako su ovakve situacije koje ti prolazis rijetke, iako ispravne. Zasto rijetke? Zato sto supruge godinama zive u uvjerenju da ce se muz promijeniti, pa stave svoj i zivot svog djeteta na cekanje.

Zelim ti da se proces razvoda sto prije zavrsi i da nastavis sa svojim zivotom. Mogu se raspitati o proceduri razvoda, ali sigurno znam da cete morati proci proceduru mirenja u centru za socijalni rad, gdje trebate oboje doci. To je obavezna procedura kad se ima dijete.

Hvala Vam Sanela na podršci koju pružate, svaka informacija će biti dobrodošla.