Re: KOCKAR U DUSI
Posted: Mon May 14, 2012 6:15 pm
Uuuuuuuuuuuuuuu jaraneeeeeeeeee, nisam baš detaljno pročitala tvoju ispovjest ali me dotakao onaj opois mirisa hljeba iz pekare, a ti gladan, a stid te da uđeš i da tražiš pola hljeba.........poznat mi je taj osjećaj, uh Hvala Bogu pa sam se gudre riješila.
Samo, ta kocka...............pa ja neznam šta je gore, moj muž je volio da kocka pretjerano, odma se sjetim slike, On za aparatom, gubi već ko zna koji put po 1000 eura ili koliko već, i govori: e sad će mi dati aparat, ko provalio je on aparat...........a ja luda, ne mogu da vjerujem: Čuj, daće mu aparat. I on to vjeruje, pa kad je kome aparat išta dao, mislim možda ti da malo radi navlakuše, ali ti aparati, kockarnice su napravljene zato da ti uzmu lovu, a ne da ti je daju.............ne razumijem kako neko može očekivati da će dobiti nešto na aparatu. Ma to je igra u kojoj možeš samo da izgubiš.
Ludjela sam od aparata, ovisnost grozna, onaj sjaj u očima, pio 10 sati na aparatima i čekanje da ti da 5 istih il flash royal......uh. i ja sam voljela kockati, ali rekreacije radi, u razumnim količinama, čisto radi igre, do 50-100 km maksimalno, pa ako dobijem super, a ako ne, nema veze, ali kad se čovjek navuče, on stvarno počne vjerovati da će dobiti, da je provalio aparat. Ne razumijem, kako nakon što se to nikako nikada nikom ne dešava, ljudi i dalje vjeruju u to. Bolest i po, katastrofa. Smučila mi se kocka i rekreativno.
I tako bi ja sjela na glavu mom mužu, da ustane sa tih aparata dok nije sve izgubio, on, naravno ne bi ustao dok ne bi sve izgubio i još bi mu na kraju bila ja kriva jer sam mu izbaksuzirala da izgubi sa svojom pričom. Pa da ga ubiješ..........ni dan danas neznam kako se nisam razvela tada....
Ovisnost, ako ne i gora ili barem jednako loša, koja ti uništi život kad uzme maha. Prijatelju u tebi je vatra koja tinja i pitanje je vremena kad će da bukne i opet ti upropasti to malo što si se sastavio sa životom.
Tebi treba pomoć, to što sad kockaš pomalo ti je samo zavaravanje, treba ti nešto puno snažnije da te izvuče iz toga.
Bori se, potraži pomoć.............kakav je to život.............
Samo, ta kocka...............pa ja neznam šta je gore, moj muž je volio da kocka pretjerano, odma se sjetim slike, On za aparatom, gubi već ko zna koji put po 1000 eura ili koliko već, i govori: e sad će mi dati aparat, ko provalio je on aparat...........a ja luda, ne mogu da vjerujem: Čuj, daće mu aparat. I on to vjeruje, pa kad je kome aparat išta dao, mislim možda ti da malo radi navlakuše, ali ti aparati, kockarnice su napravljene zato da ti uzmu lovu, a ne da ti je daju.............ne razumijem kako neko može očekivati da će dobiti nešto na aparatu. Ma to je igra u kojoj možeš samo da izgubiš.
Ludjela sam od aparata, ovisnost grozna, onaj sjaj u očima, pio 10 sati na aparatima i čekanje da ti da 5 istih il flash royal......uh. i ja sam voljela kockati, ali rekreacije radi, u razumnim količinama, čisto radi igre, do 50-100 km maksimalno, pa ako dobijem super, a ako ne, nema veze, ali kad se čovjek navuče, on stvarno počne vjerovati da će dobiti, da je provalio aparat. Ne razumijem, kako nakon što se to nikako nikada nikom ne dešava, ljudi i dalje vjeruju u to. Bolest i po, katastrofa. Smučila mi se kocka i rekreativno.
I tako bi ja sjela na glavu mom mužu, da ustane sa tih aparata dok nije sve izgubio, on, naravno ne bi ustao dok ne bi sve izgubio i još bi mu na kraju bila ja kriva jer sam mu izbaksuzirala da izgubi sa svojom pričom. Pa da ga ubiješ..........ni dan danas neznam kako se nisam razvela tada....
Ovisnost, ako ne i gora ili barem jednako loša, koja ti uništi život kad uzme maha. Prijatelju u tebi je vatra koja tinja i pitanje je vremena kad će da bukne i opet ti upropasti to malo što si se sastavio sa životom.
Tebi treba pomoć, to što sad kockaš pomalo ti je samo zavaravanje, treba ti nešto puno snažnije da te izvuče iz toga.
Bori se, potraži pomoć.............kakav je to život.............