saša-ex wrote: ↑Tue Jan 31, 2012 3:37 pm
A sto ostade 14 meseci???
Primili su te ljudi kao govno narkomansko, kao sto su i mene, prizili ti ruku kad niko drugi nije hteo,
nisu te zadrzavali tamo na silu, i sad si nasao da seres po njima... Da, bas si im ti bio potreban, da bi zaradili na tebi i da bi se neko obogatio... Ko? Arsen? Markos? Pa gde trose to bogatstvo, kad zive s tobom pod istom krovom?
Pa kad je sekta, kako si uspeo da ne postanes sektas? Inteligencijom ili obrazovanjem?
I 'leba ti, kako si uspeo da se izlecis, ako je tamo tortura, sektasenje i izrabljivanje radne snage???
Daj ne lupaj! Mi se lično poznajemo, mene si preuzeo crvenim Yugom da me isporučiš do belog kombija koji je čekao pod Avalom. Znaš sad ko je?
Ljudi koji čitate (Saneli se izvinjavam jer ispade da kontriram) dečko je stegao muda i rekao istinu.
To su ludaci koji bukvalno sa strane deluju "kao u transu" (prvo što sam pomislila kad sam videla devojke je "na čemu su ove"?)
Lako se ulazi, takoreći odmah čim pozoveš i to je jedina dobra stvar, ako si sam/sama, gladna, na ulici, u krizi...
E ako hoćeš da izađeš dobro je dečko opisao: u njegovom slučaju jedan momak je na drugoj slušalici dok ti pričaš sa roditeljima, kod devojaka su DVE, jedna na slušalici, druga odmah zalepljena za mene, spremna da u svakom trenutku prekine vezu ako išta kažeš ili pokušaš.
Kod devojaka se ne crnči toliko, veš uglavnom, kačiš, skidaš, brišeš, čistiš...
Jehova ili Jehva je Bog i moraš da prihvatiš. Ja sam odlična glumica, pa sam padala u trans i brisala suze i vikala "Amen" pa su me prihvatili brzo, najbrže nego ijednu devojku pre mene, a zahvaljujući mojoj inteligenciji jer sam skapirala da im se moram uvući pod kožu i steći poverenje ako ikad mislim izaći odatle...
Izašla sam posle mesec dana (moji roditelji konačno shvatili "šifru" preko telefona (ja sam ateista, a rekla sam majci "Ti znaš da sam ja oduvek bila pobožna, a ovde sam našla Boga, hvala Jehvi, Amen" što ovim dvema nije bilo sumnjivo ali je moja majka shvatila i policijom su pretili ako me ne puste i jedva su me pustili.
Pazite sad: čekala me je robija i ovako i onako, 2 godine kasnije odem u zatvor da to "odradim" kad već moram, kad mi vaspitačica kaže da su zvali iz komune Reto centar i pitali za mene, koliko ću ostati, da li sam u kontaktu sa porodicom itd, ja se šokirala, oni mene JOŠ prate?!
Ko god čita neka pročita prvi post ovog dečka, sve je istina što je rekao.
Jedino što je Sanela dodala, a što jeste tačno- ako ostaneš dovoljno dugo i ne obraćaš pažnju kojim bogovima se klanjaju, stvarno se može čovek skinuti, to ne poričem.
Mada lično ove momke koje sam videla da su izašli iz komune posle recimo dve godine, iskreno, vidi se da "nisu svoji".
Devojke ne znam nijednu koja je bila duže od 3 meseca, pobegle su. A ove što su tamo stalno, što i nemaju nameru/snagu da izađu IKADA više su tamo godinama.
Neke od devojaka koje sam upoznala su stvarno ok, ima jedna tada je bila 7 godina tamo iz Hrvatske, nju sam najviše volela, da mi ona bude "dnevni partner" i jednom se izlanula... njima je zabranjeno pričati o tome ali kako rekoh meni su verovali, pitam je
- Koliko si ti ovde?
-7 godina
-Pa zar ti nije dosta?!
Ona mi onda kaže da nije moguće da izađe i da se tu ostaje dok oni neki ljudi sa vrha koji vode sve to je ne spare sa nekim i udaju.
Saša se tako oženio.
Rizikujem glavu pričajući ovo. Ko zna možda me još uvek odnekud prate i raspituju se. Jeza me od toga.