Forum za podršku u oporavku

Pozdrav svima,
malo da i ja napišem koju o sebi,pošto sam opet počeo da kuckam po forumu,pa eto,da približno znate s kim imate posla.
Narkoman sam od 1989.,trenutno zaliječen(ne vjerujem u izlječenje narkomanije),s tendencijom da to zaliječenje i potraje,jer sam stvarno više umoran od svega,navlačenja,skidanja,supstitucija,komuna,murije,dilera,dugova,zatvora i svog popratnog sadržaja koji ide uz taj heroin,koji,iskreno ću reći,mi se i danas sviđa,i ne vjerujem nitkome,tko ga je koristio duže od nekoliko mjeseci,kad kaže suprotno.O kokainu da i ne govorim,kad taj "rovac" proradi,to je urnebes u mozgu,nekad popijem apaurin,da se smirim,kad me uhvati flashback iz dana prašenja po bijelome.
Dok se ima para,sve je bajno,a onda kad dođe "drž' gaće",onda svi počnu,ma prokleti heroin,nikad više,koji sam ja konj,gadi mi se,ta droga prokleta.Da,da,a stavi mu,pred njega,polu dopa,dok tako baljezga,99% takvih bi je odmah uzelo.
Svima se nama sviđa hors(meni dodatno,i kokain,i crystal meth),samo ovi "popratni sadržaji" dovode ljude u situaciju da idu da se liječe.
Npr. nisam još nikoga upoznao,tko je išao u komunu,pa smo mu ono pravili oproštajku,k'o da ide u vojsku.Palili baklje,naručivali pjesme u kakvoj narodnjačkoj šupi,pijani k'o balvani...
U komunu se ide,kad nemaš gdje,ili visi kakva robijica nad glavom,sve si raskućio,spavaš na ulici...,a ne zato,što si se jedno jutro probudio,prosvijetljen,kako treba konačno da se liječiš,i to baš u komuni,od koje inače junkiji bježe,k'o đavo od križa.
Supstitucija-ja sam se na nju prijavio(prvi put),kad sam ostao bez financijskih sredstava,da održavam svoju ovisnost,a kako nisam nešto sposoban kao šaner,malo sam i dilao,ali je i to neslavno završilo,tj. samo u još većoj besparici,i s tolerancijom u nebesima.I tako ja pokucao na Zavod,i dobih prvi put metadon.
Podosta sam skrenuo s onoga,što sam u biti želio da napišem,a to je moja sadašnjica.

Čist sam oko 2god.,skinuo se subutexom,nakon neslavnog 4. pokušaja u komuni.Ne znam,taj tip liječenja mi "ne sjeda" nikako,ne volim,da mi netko na silu,nameće neke stavove(daleko od toga da su loši ti stavovi,dobra je ta priča s komunama skroz),ali na mene ta priča ima efekta,k'o "budali šamar".
Glavni motiv,mog zadnjeg skidanja,i apstinencije,je jedno divno malo biće,kojem sam otac,i ta spoznaja me i povukla da se konačno ozbiljnije uhvatim u koštac,sa svojim problemom(problemima) ovisnosti.
Inače sam,što nije za pohvalu,jedan od politoxikomana,dakle,iza sebe imam ovisnost o heroinu,kokainu,i methamphetaminu(godinu i pol dana svakodnevnog šmrkanja,pušenja,furanja,kvalitetnog speeda,nabavljanog iz Češke).Toliko me obuzeo,da tada nisam ni dirao heroin,osim ponekad koji gram na foliju za "spuštanje",čisto da uspijem odspavat nekih 15-20h sati u komadu,nako 4-5 dana bjesomunočnog razaranja speedom.

Opet ja odoh off-topic.

Ono o čemu želim da pišem,su moji sadašnji problemi,većinu vremena sam nezaposlen,jer sam u svom gradu obilježen kao narkoman,tako da jedine ozbiljne novce,zarađujem ljeti,sezonski,kao pizza-majstor,rintajući po 13-14h dnevno,bez slobodnog dana,tih 3-4 mjeseca,dok ima turista.Ali od tih novaca( a fino se zaradi),ne može,ni samac podstanar "izgurat" cijelu godinu,a kamoli netko,tko ima obitelj.Evo kraj godine je,a meni od ljeta nije ostala ni kuna!
Žena mi je na socijali,nakon što je našla posao u jednom usranom butiku,uzela 5 dana bolovanja,jer je mala dobila bronhitis(fibra 39,5,dijete od godinu i pol dana),te na povratku s bolovanja,šefica joj je uručila radnu knjižicu.E tu večer,je malo falilo,da odem tamo s baseball palicom,i demoliram tu prčiju.
Srećom nisam,jer bi vjerovatno fasovao,kakvu robijicu.
Te stvari me deprimiraju,osjećam se beskoristan,padam u depresiju,što je sve dosta intenzivno,jer moj mozak,je sve samo ne mozak normalne osobe.
Nekad je dovoljno,da mi se mala nasmije,a nekad i nije.
Živit se mora,a dječiji osmijeh ne plaća račun za struju.
Razmišljam o selidbi u drugi grad(ZG,pa i negdje vani),ali ni to nije jednostavno.Nisam više ni mlad,ni sam.
Naravno,u takvim situacijama rovac proradi,punom parom,i to u mom slučaju,onaj opasniji,jer uvijek se može nać netko,tko će dat kakvu peticu(5grama)dopa na ler(dug),jer lakše je nać neku budalu,da riskira robiju i donosi mu novce,a on fino sjedi kući,i broji pare.
Svjestan sam da ima i ljudi,koji su u goroj situaciji od mene,ali,svakome je njegova muka najteža.
Ponekad mi dođe i da se "puknem",ali to brzo prođe,jer ne bih imao snage za još jedno "vađenje iz govana",a gledat dijete,kako nema pelena i svega što mu treba,dok ja trošim pare na dop,ne bih mogao podnijeti,prije bih se ubio.
Počesto sanjam,kao da sam u maloj sobi,i na koju god stranu se okrenem vidim zid,prazninu,i onda se tako u snu očajnički okrećem,tražeći izlaz iz te male sobe,i probudim se u znoju,totalno deprimiran.
Razmišljam da odem do dr. da tražim nekakve antidepresive,tipa Zoloft,Prozac,znam da to nije rješenje,ali ovo sve izjeda,moj ionako oštećen mozak,godinama razno-raznih up&down-ova.
Ne znam ni zašto ovo pišem,tražim li savjet,nekoga u sličnoj situaciji,ili samo eto da nešto napišem.
Guši me ovaj grad,guši me sve više i više,i kako ono otpjeva Balašević(koeg više ne slušam,jer me još dodatno izbedira):"doći će talas,i onda ću da potonem",ili nešto slično.

Evo,ja još plivam,možda samo zato što nije naišao taj dovoljno veliki val,pa da me potopi...

rovac.
ponekad sanjam. jednom sam čak sanjala sve u fulu, al do kraja. i canjepu. neki sitan fleš. ma sve sve, ne znam kako se nisam probudila.
al na javi me rovac ne puca. ne u smislu da mi se ceo svet suzi na tunel i jedina reč koja odzvanja je dop dop dop. a dešavalo mi se to ranije. istina, često mislim o dopu, al ne u varijanti da me nešto goni da ga uradim. za sada je tako.
ima neki štosevi kako da naučiš da sebe smiriš čim počnu nervoze, da ne čekaš da to kulminira u artikulisanoj želji.

ja isto imam cer dvije godine samo sto meni nije ko tebi kad sam dobio dijete prestao da se drogiram,doduse nisam uzimao dop ali sam sve drugo.imao sam srecu da se bogato udam moji roditelji su da kazem srednja klasa jer danas postoji ili bogati ili siromasni nema sredine.jako tesko je kad si postanar i imas jos dijete treba dosta para mozda ti je najbolje da podjes u neki veci grad dje te niko nezna i tamo nadjes posao.veci grad vise mogucnosti .
svi mi sanjamo dop ja sam jedno vrijeme svaku noc imao kosmare budio sam se u znoju inace kad sanjam dop obicno sanjam da se drogiram ali nema flesa pa opet pokusavam pa opet ali nista i na kraj se probudim.drzi se SEGI.

taj izraz resocijalizacija su izmislili dokoni politicari da bi opravdali pare koje trose za ponovo vracanje zabludelih ovcica u stado normalnih gradjana.I kad hoces da se vratis ne mozes.To je isto kao u srednjem veku kada te obeleze sa usijanim zigom da si lopov.Sramota ali vise za drustvo...

demijan wrote:taj izraz resocijalizacija su izmislili dokoni politicari da bi opravdali pare koje trose za ponovo vracanje zabludelih ovcica u stado normalnih gradjana.

ekser koji štrči treba ukucati
(kineska poslovica)

đe si sagy,stara brokvo,ne daj mi se iznervirat'...
već 4-tu godinu visim na ovom forumu,i od prvog dana mlatim praznu slamu o tim depresijama i kurce-palcima.
pucaju nas deprice,što bi rekle ove današnje klinke...
sranje,stari...
često me djeca vade iz tog stanja,ali,što ti napisa,nekad to nije dovoljno.
gadna su vremena.i strejteri pucaju po šavovima,bacaju se sa zgrada,ubijaju međusobno...
dok si sam ili mladji mozes da se zajebavas i da biras oces biti strejt ,oces se lesiti dopom,ili ces se baciti pod voz.kad smo vec napravili te male ljudove,valja iznijeti na ledjima mnogo toga.kontas?
danas me sin zove na grudvanje,a ja ko mumija....u kurcu sam,tesko mi i da na oči gledam.onda pomislim"ko te jebe,jarane...nije mali kriv"
izadjemo vani,on me izubija grudvama,pri tom nabacim osmjeh,potegnem iz petnih žila...djeca osjete da nesto ne valja.moja su već dovoljno velika i shvataju da tata ima neki problem,ali i da se trudi iz sve snage

nekad mi bude pun kurac svega.najradije bi sebi mozak prosuo.onda vidim klince i znam da nije fer.nikako
mislim i na dop,pogotovo na koku.sjetim se onog "lijepog"..ali predugo je sve trajalo da bi zanemario onu realnu, ružnu stranu đira
da sam sam,jebe mi se....
ali nisam sam,imam djecu koja imaju pravo na sretno djetinjstvo bez obzira sto im je otac poremeceni ludak.

ne znam sta pametno da ti kazem...mozda su vece mogucnosti u vecem gradu.mozda je sranje u nama i nosicemo ga gdje god otisli.potrebni su razgovori,stručna pomoć,štajaznam...
ja sam trenutno na seroxatu...serem mu se u naziv
jebiga,grizi metak,baby

Dobrodošao Sagy.
Drago mi je svaki put kad netko počne pisat svoju ispovijest.
Moram priznat da su naše ispovijesti dosta slične (mislim na ovo dop,bijelo,speed iz Češke-tzv. -pervitin, meth), samo što sam ja sam, bez djevojke/žene i djeteta.
Nažalost imam 32 godine i još sam pijavica kod svojih u kući.
Nego, napisao si nešto što me potaklo da ti napišem ovo. A to je kako si preživljavao kao šaner, predilavajući petice itd...
E vidiš, to sam i ja radio nakon što sam se skinuo s dopa (evo sad će 21. mjesec od zadnjeg dopa,hepa,suba), i kod mene nije bilo tog crva dok sam to radio. Ja sam jednostavno i hladnokrvno dilao sve što mi je došlo pod ruku, a da se da zaradit za život(krediti,svakodnevni troškovi itd), a da sam tek kasnije shvatio šta radim.
Mislim,radio sam to zbog love,naravno, ali ni u jednom trenutku me nije prala neka grižnja savijesti, jer dobro sam znao što dilam, i što radim ljudima. Ali uvjek sam u sebi govorio nešto tipa:"pa bolje da im ja prodam kad već žele, i usput zaradim, nego netko drugi".
Ne znam dal si čitao moju ispovijest ili ne, ali stvarno imamo dosta dodirnih točaka.
Nego vidim da si čist oko 2 godine, pa me zanimalo dali si razmišljao o sastancima NA(Narcotics Anonymus) ako postoje u tvome gradu( ne znam odakle si, možeš mi napisati na private, ako želiš i ako te interesira).
Za razliku od tebe ja sam imao samo jedan neuspijeli pokušaj skidanja nakon kojeg sam tek zaglibio ono do kraja. I onda sam rekao, sad il nikad i skinuo se sam, skoro pa posve na suho sa par tableta xanaxa ili tako nečega, uz pomoć majke(kojoj sam rekao da me zaključa u stanu kad je nema doma) i njezine prijateljice psihijatrice,koja mi je užasno puno pomogla u detoxu a i nakon.
Sada sam druga osoba. Osoba koja ima navale emocija,osjećaja,dobrih i loših,ali sada se znam s njima nositi(ili sam sebe u to uvjeravam).
U biti još nisam siguran tko sam i što sam i što sam od sebe očekujem.
Opet ponavljam, razgovori s ljudima na NA sastancima mi pomažu upravo u tome, da pronađem sebe.(ili sam samo ja to sebi tako protumačio)

Da se razumijemo, imam i ja crva, koji svako malo počne po mozgu rovarit, ali ne dozvoljavam mu da me ponese . Svaki put kad mi se to desi,ja lijepo na fejs,forum,skype,sastanak,bilo kakav razgovor s nekim ko me razumije...

Evo, čak sam uspio i ostaviti tablete koje pijem još od osnovne škole(psihijatar propisao na temelju dijagnoze anksiozno - depresivnog poremećaja),pa čak i alkohol, i to već 40 dana .

Malo sam zabrijao po tvojoj ispovijesti,sorry odužilo se.Za ovakve postove postoji vlastita ispovijest.

Uglavnom, htio sam ti reći da se može, i te kako se može. Slažem se s tvojom tvrdnjom da smo samo "zaliječeni", a ja bih dodao i da smo ovisnici do kraja života(zvuči kao jebeni kliše, ali tako je).

Želim ti puno snage i volje, a i zdravlja da nastaviš putem kojim si krenuo, i pazi da ti se ne dogodi malo po malo da zamijeniš jednu ovisnost drugom( alkohol,pilsevi,trava,šit), i želim ti potpuni oporavak kroz tvoj život.
Pozz,
Vanja.

Pozdrav svima,
naročito Vudd-u,odrtino stara.

Možda se nisam dobro izrazio,o mojim snovima.Ne sanjam ja dop(ima i toga,ali s tim se znam nosit,ustanem,zapalim cigaru,iskuliram i nazad u krevet).Koka je već druga priča,tu kad proradi rovac,zna bit *ebeno,jednom mi došlo da usred bijela dana opljačkam nekakav supermarket,kladionicu,pa uzet bijeloga.
Zato uvijek pišem,da je dop mala beba prema koki,crack srećom nisam probao,a o njemu sam čuo priče da su ljudi auta ostavljali u jednu noć,samo da im stižu kamenčići...
Moji snovi o toj sobici,su valjda neki podsvjesni odraz te anksioznosti,nemira,nesigurnosti.
Što reče Vudd,i straight-erima je teško.

Svi mi valjda želimo da iza nas ostane nešto na ovom svijetu,nešto,što će ostat,kad mi budemo gledali,kako trava raste odozdo.
Iza mene ostaje dijete,kojem ću se potruditi omogućiti da ima sretno djetinjstvo,jer mala nije kriva što su joj roditelji junkoze(i ja,i žena smo bili u "điru").
Da nema nje,ne znam,opet bi se potrudio da ostavim neki trag,i u danima najgoreg junka,imao sam uvijek tu želju,da ostavim nešto iza sebe,nešto po čemu će me pamtit,dobro ili zlo.
Padalo mi na pamet,da se nakitim kašikarama,pa se raznesem pred Saborom,a onda rekoh:"Čekaj,pa ti političari su samo sposobni šaneri,koji iskorištavaju ovu telad,koja ne zna ni tko joj glavu nosi,a poznata je pod nazivom narod,javno mijenje itd.Ja bih na njihovom mjestu bio još gori,pokrao bih sve,što se pokrast može,i još bi im se smijao i mahao s TVa."
Ovdje,u Splitu(moj grad,nije tajna) ljudi napadaju Željka Keruma,kao seljačina,lopovčina,redikul.A meni je on car,Bog,tako fino guzi ove retardirane čobane,kojima je vrhunac života birtija i kladionica(kako to lijepo opisaše TBF,najbolji bend kojeg je dao Split,nakon pokojnog Dina Dvornika),da mu treba dignut spomenik.

Pa ovdje,je bila anketa,po kojoj bi većina ljudi,rađe pedofila za susjeda,nego narkomana,ALOOOOO!!!!!

Nego,idu ovi blagdani,shoping manija punomo parom,eto i ja sam dragoj i maloj priuštio po neku sitnicu.
Jedva čekam da prođe i Božić i Nova Godina,samo mi jača depra u te dane,odem u Kaufland,svi kupuju,trpaju,a ja s mobitelom računam koliko ću potrošit,šta ne mogu kupit,a treba mi...

Ma *ebem ti život.

Odoh do nekog psihića,prije nego i oni odu u Austriju ili Švicu na skijanje,pitat neke pilseve,da malo umirim ovaj deponij misli,zvan moj mozak.
Čitamo se...
P.S. Završavajući post,na playlisti uleti Tracy Chapman i "Fast car".WTF,da sam birao,ne bi bolju pjesmu našao!

demijan wrote:taj izraz resocijalizacija su izmislili dokoni politicari da bi opravdali pare koje trose za ponovo vracanje zabludelih ovcica u stado normalnih gradjana.I kad hoces da se vratis ne mozes.To je isto kao u srednjem veku kada te obeleze sa usijanim zigom da si lopov.Sramota ali vise za drustvo...

je! ali čuj od nečeg se mora živit. To šta si reka ta tvrdnja je meni jako dobro znana i tu je ta klica svih humanitarnih udruga koje mnogim meni poznatim ex đanerima smrde na kilometar.

Od nečeg moraju NEKI ljudi živit i šta je tu je . A to su oni ljudi koji neće i ne žele prije svega i nemogu shvatit kako funkcionira mozak osobe sklone ovisnosti, na margini društva. Viša hijerarhija.
Kriza smisla!
Kriza smisla!