Nisam bila u braku s ovisnikom, ali sam bila zaručena vrlo kratko, a zaručili smo se nakon par dana veze. Znali smo se od djetinjstva, no od rata nismo bili u kontaktu do relativno nedavno, a s obzirom na to, nisam imala pojma da je ovisnik niti me je na to itko upozorio, čak ni njegova obitelj koja je sve znala. Izgleda da su se htjeli na neki način riješiti briga i problema. Osim ovisnosti, on je imao još jedan veliki problem povezan sa zdravljem, tako da je to sve bilo dno dna. U to kratko vrijeme koliko je trajala veza, proveli smo zajedno sve skupa nekih mjesec i pol dana (puno sam rekla). Nisam prošla neokrznuta, dapače, sjebalo me je toliko da još ne mogu doći sebi pa se pitam kako to trpiš tolike godine?! Možda nisam prava osoba da ti dam savjet, ali samo jedno bih rekla svakoj osobi koja je u vezi s ovisnikom, a na temelju vlastitog kratkog, ali prebolnog iskustva: BJEŽI!!! I, nemoj da ti djeca budu izgovor za vlastitu slabost i inertnost da završiš odnos(e) koji te truju. I njih truje, a to je ono najgore. Brakovi s djecom pucaju zbog "nepremostivih razlika u karakteru", a kamoli neće zbog ovisnosti jednog od partnera. Sama uviđaš da je njegov život jedna najobičnija konstrukcija od laži, a isti taj šablon se može vidjeti u svim postovima ovisnika i suovisnika, donosno, njihovim iskustvima. Sve što je ovdje napisano na temu vještog laganja, "dobivanja na vremenu", manipuliranja, skrivanja, obećanja, poricanja, sve sam apsolvirala u kratkom vremenu, a imala sam sreću u nesreći da mi je brat bivši ovisnik o kocki, tako da sam vrlo brzo prozrela. Od takvog laprdanja nema ništa. Od priča kako će se "skinuti" ili se "skinuo", a da nije prošao tretman detoksifikacije i minimalno 2 godine na preodgoju u komuni, nema ništa. Ali, ni to nije garant da će u budućnosti ostati "čist" jer, nakon svega toga, dolazi ona najgora i premanentna faza - borba cijeli život. Kad sam ostavila zaručnika, nakon 15 ak dana je otišao u komunu, a mislila sam da se on neće nikad odlučiti na taj korak zbog specifičnosti njegovog zdravstvenog stanja. Govorila sam mu:"Odi se liječiti", a on je odgovarao:"Šta ti je, ja se ne drogiram!".
(ciničan smiješak). Mislila sam, s obzirom koliko je tih zadnjih dana bio ogrezao i koliko je dug bio njegov narkomanski staž, da mu ne preostaje puno dana života; bojala sam se. Eto, sad na to ne mogu gledati ni s one strane da se barem nešto pozitivno izrodilo iz te agonije koja se nazivala vezom, a to je njegov odlazak na liječenje. Ne mogu zbog toga zato što sam ja puno izgubila, potpuno sam promijenila život radi njega, prešla granicu, vratila se u rodni grad nakon 20 godina, ostavila život i prijatelje i doslovno ispušila, a ni jela nit' vode pila. Uostalom, ono najbitnije, digao je ruku na mene ... nije me udario, već puno gore od toga. Sve u svemu, imate djecu, dugo ste zajedno, pretpostavljam da si apatična i sve što ide s ulogom suovisnika, i vjerujem da je teško, no daj sve od sebe da sebe i djecu makneš iz tog okruženja, a njemu daj do znanja da ćeš mu biti podrška ako se odluči na liječenje, sve drugo nema smisla, zajebi ljubav i ostale trice i kučine, to nije tvoj izbor niti tvoje djece. Inače će ti život proći u sranju!