hitno mi je potreban savjet !
Posted: Tue Jul 26, 2011 12:10 am
Probat cu vam u kratkim crtama ispricati svoju pricu i odmah cu vas zamoliti za vasu pomoc, komentarisite, dajte mi savjete, jer mene ovo vec sada, u samim pocecima slama, i pomoc mi je potrebna.
Upoznala sam momka koji mi se svidio i privukao me svojom zanimljivom pricom, svidjela sam se i ja njemu i poceo mi se javljati. Prijatelji su mi rekli kako je to momak koji stalno vuce speed, i znam jako puno stvari o speedu i to mi je bilo sokantno jer je to momak koji je jako inteligentan i to se vidi vec na prvu.
Sve ovo jako kratko traje, deset dana, prohodali smo, za mene sasvim neocekivano, i ja sam u medjuvremenu "ohladila" od njega ali sam i dalje s njim zbog njegovog problema. On je prema meni divan i ja cesto niti ne primjetim da se cudno ponasa dok je na speedu.
Moj problem lezi u tome sto ja u podsvijesti imam zacrtano da tom momku moram pomoci jer sam prije 4 godine izgubila svog najboljeg druga i tada momka(ista osoba), koji se zbog zivotnih okolnosti odao drogama. Tada sam imala samo 16 godina, taj momak 18, nisam ni znala sta je to droga kako treba i naravno da se nisam znala ni boriti. Neke njegove paranoje su ga dovele do toga da je pocinio samoubistvo u svojoj osamnaestoj godini i objesio se. Od tada me svakodnevno muci misao da sam dijelom ja kriva i da sam mogla nesto uciniti da mu pomognem da se sa toga skine, iako tada nisam imala pojma o tome. Ne prodje dan a da se ne sjetim toga. Cesto placem i zatvaram se u sebe i par puta sam posjetila psihologa da bih se rijesila osjecaja krivnje, ali nije uspjelo.
Sada me je strah da se opet uvlacim u istu pricu a uz to nisam zaljubljena u momka. S njim sam jer smatram da bih mu mozda mogla pomoci i vidim da nije los momak i jer mislim da necu moci podnijeti jos jednog momka "nositi na dusi" i ne pomoci mu kada mu je potrebna pomoc.
Do sada nisam vrsila nikakav pritisak na njega jer zelim da u mene stekne povjerenje i da to iskoristim kasnije, ali bojim se za sebe. Ne znam gdje ce me to odvesti, ne znam da li cu moci to psihicki izdrzati. On mi je sam, bez ikakvog mog pitanja, rekao kako od narednog mjeseca prestaje ali da do tada zeli da se maksimalno iživi i da zna da sam ja super cura koja mu moze pomoci sa tim. Kako uopste da se borim s tim, da li da se upustam u to, kako da prebrodim to da se vec 4 godine osjecam krivcem za drugovo samoubistvo, sta ako i ovaj momak padne na dno i ako opet sebe okrivim. A ne mogu ni tek tako odustati, posebno jer mi je otvoreno rekao da ocekuje moju pomoc. Izgleda mi odlucan, ali mnogi to odluce i opet ne uspiju.
Nikada nisam probala nikakve droge, ni marihuanu, cak niti ne pusim. Najbolji drug se ljuti na mene i kaze kako me ne zasluzuje ovaj momak. Dovoljno sam cvrst karakter i znam da nikad necu probati nikakvu drogu. Imala sam puno prilika kada sam mogla, ali nisam. Niti mi je za sada on ikada pokazao da bi ponudio nesto takvo.
Bilo kakav savjet ce mi biti dobar sada. Hvala puno
Upoznala sam momka koji mi se svidio i privukao me svojom zanimljivom pricom, svidjela sam se i ja njemu i poceo mi se javljati. Prijatelji su mi rekli kako je to momak koji stalno vuce speed, i znam jako puno stvari o speedu i to mi je bilo sokantno jer je to momak koji je jako inteligentan i to se vidi vec na prvu.
Sve ovo jako kratko traje, deset dana, prohodali smo, za mene sasvim neocekivano, i ja sam u medjuvremenu "ohladila" od njega ali sam i dalje s njim zbog njegovog problema. On je prema meni divan i ja cesto niti ne primjetim da se cudno ponasa dok je na speedu.
Moj problem lezi u tome sto ja u podsvijesti imam zacrtano da tom momku moram pomoci jer sam prije 4 godine izgubila svog najboljeg druga i tada momka(ista osoba), koji se zbog zivotnih okolnosti odao drogama. Tada sam imala samo 16 godina, taj momak 18, nisam ni znala sta je to droga kako treba i naravno da se nisam znala ni boriti. Neke njegove paranoje su ga dovele do toga da je pocinio samoubistvo u svojoj osamnaestoj godini i objesio se. Od tada me svakodnevno muci misao da sam dijelom ja kriva i da sam mogla nesto uciniti da mu pomognem da se sa toga skine, iako tada nisam imala pojma o tome. Ne prodje dan a da se ne sjetim toga. Cesto placem i zatvaram se u sebe i par puta sam posjetila psihologa da bih se rijesila osjecaja krivnje, ali nije uspjelo.
Sada me je strah da se opet uvlacim u istu pricu a uz to nisam zaljubljena u momka. S njim sam jer smatram da bih mu mozda mogla pomoci i vidim da nije los momak i jer mislim da necu moci podnijeti jos jednog momka "nositi na dusi" i ne pomoci mu kada mu je potrebna pomoc.
Do sada nisam vrsila nikakav pritisak na njega jer zelim da u mene stekne povjerenje i da to iskoristim kasnije, ali bojim se za sebe. Ne znam gdje ce me to odvesti, ne znam da li cu moci to psihicki izdrzati. On mi je sam, bez ikakvog mog pitanja, rekao kako od narednog mjeseca prestaje ali da do tada zeli da se maksimalno iživi i da zna da sam ja super cura koja mu moze pomoci sa tim. Kako uopste da se borim s tim, da li da se upustam u to, kako da prebrodim to da se vec 4 godine osjecam krivcem za drugovo samoubistvo, sta ako i ovaj momak padne na dno i ako opet sebe okrivim. A ne mogu ni tek tako odustati, posebno jer mi je otvoreno rekao da ocekuje moju pomoc. Izgleda mi odlucan, ali mnogi to odluce i opet ne uspiju.
Nikada nisam probala nikakve droge, ni marihuanu, cak niti ne pusim. Najbolji drug se ljuti na mene i kaze kako me ne zasluzuje ovaj momak. Dovoljno sam cvrst karakter i znam da nikad necu probati nikakvu drogu. Imala sam puno prilika kada sam mogla, ali nisam. Niti mi je za sada on ikada pokazao da bi ponudio nesto takvo.
Bilo kakav savjet ce mi biti dobar sada. Hvala puno