dragance72 wrote:A zašto svi koji se skinu odjednom postanu vernici nebitno da li u komuni ili po manastirskim komunama, N .A programu jebote, jel moguće da čovek prestane zato što vidi da ide u smrt i kaže ok fućka mi se za bo0ga, nemam dokaza da postoji niti da me voli, otkuda ja znam da mene baš voli, kao da nema još 6 milijardi "slučajeva" da gleda i "pazi" . Sad malo karikiram ali stvarno kao da moramo biti zavisni o nečemu ili o drogama ili o bogu ono u svakom slučaju bolje biti mislim zdravije fizički, psihički ako se pretera ne valja ni u bogu biti toliko revnostan. Da braniš ženi ili devojci kratke suknje, da teraš decu da čitaju bibliju mislim stvarnio, pusti ga u kurac nek odraste pa onda nek se opredeli. Da imam decu ne bih ih ni krstio ali bih radio na tome da ih upoznajem sa Judaizmom, hrišćanstvom i islamom pa onda i istočnim religijama što znam što ne uzimao bih knjige i učio ili pitao pametnije pa im prepričavao i onda ih pitao šta im se svidja, da li mogu da poveruju a bez dokaza u nešto od toga ili su kao tata sumnjičavi maksimalno i ostaće agnostici. Ali zaista bih poštovao svaku odluku svog deteta a da postane narkoman nikome ne bi bilo teženego meni i nama uopšte koji znamo kakva je bolest. Jer mi jedini znamo da od nas zavisi kada ćemo se lečiti a kada se izlečiti. I da će proći najmanje jedno 10 skidanja minimum pa da mu nešto dune ili najmanje jedno dve tri godine non stop drogiranja ili još gore jedno 10 godina s vremena na vreme godinu se drogira par meeci pauza pa onda obrnuto pa...uhh. Možda zato i ne žudim za dedcom a i već imam 39 u septembru i znam kako se moj otac drao i ludovao jer je u mojim godinama dobio decu pa nema strpljenja pa sebičnost pa užaaaas! A na kraju i osobu za koju sam mislio da ćemo deliti život nemam više a nemam ni živaca da se akam sa tim stvarima ljubav i slično jer znam da sam u svemu do koske što da me još neko povredi pa ako n isam sad da se rokn em sledeći put i to ne zbog ribe, nego zbog svoje nemogućnosti da bar tu imam malo sreće samo toliko sam hteo ali ne može. Možda zato ja i ne bih baš da budem religiozan i vernik i mislim da sam negde i da ima dokaza o bogu da bi ih ja prenebregao i rekao mu: go fuck your self you selfish motherfucker, everybody has something only me,. just me have nothing!"! Ajde da ne kenjam više....Ali stvarno ima ljudi koji su prestali da se drogiraju sad se setih jednog mog druga praktičan čovek rešio da se oženi ako se drogira ništa od toga kakav bog i danas ne veruje...
Ja sam dragance nekada bas ovde na ovom forumu pokusavao objasniti odnos Boga i coveka.Shvatio sam da se to ne moze objasniti jer je jednostavno to prveliko za ljudski mozak.Ono sto mi mozemo na svoj kalup da dohvatimo nasim jadnim mozgovima nije ni blizu pravca o kom razmisljamo.Tako da samo mozemo otici u zabludu.Razmisljao sam dosta o tome i trazio "rupe" u Bibliji,na kraju sam skapirao da ja ustvari nemam pojma o nicemu.Da Hriscanstvo ne staje u okvir nasih reci i razmisljanja jedino u sta sam ubedjen je da je Bog ziv i da daje priliku svakom ko otvori srce njemu i pocne da veruje u njegove reci.Ja nisam ovisnik od Boga.Ja sam mu zahvalan za sve sto je uradio za mene.Bez obzira i kada padnem i posumnjam u njegovo postojanje znam koliko sam bio bolestan ne samo od droge i znam da sada nemam tih problema.Opet kazem ja nisam stvoren da ljude ubedjujem da Bog postoji,ljudi to jednostavno znaju ili ne.Ne moze brate tebe niko ubediti u nesto ako ti toga nisi svestan niti ce pokusati da te ubedjuje jer je to sasvim glupo.Imam i ja dana kada odlutam za zemaljskim prolaznim stvarima ali u srcu mi je uvek usadjena ona svetla tacka nade koja u svom crnilu ovog sveta tinja.Uostalom vera je zasnovana na onom sto ne vidimo nego verujemo.To nije lak put graditi veru ja sam recimo otprilike u vrticu po tom pitanju.Istina ima dosta ljudi koji jednostavno izadju iz komuna ili vremenom odu daleko od Boga i zive normalan zivot ali ima i onih u kojima ostaje ta svetla tacka da tinja i kad su u najcrnjem mraku.Da me pitas kako stvarno nemam odgovor.A toliko sam svestan i znam sta je ispiranje mozga jer sam to savrseno radio drugima dok sam se drogirao.Ja nisam primoran da verujem.Postujem svacije ubedjenje i na kraju krajeva razumem ali iza svoga stojim.Moj jako dobar drugar sa kojim sam se drogirao se skinuo isto ali on je u Krisni.Dan danas vidimo se ali nikada se nismo dotakli pitanja Boga da li postoji ili ne.Njemu je to pomoglo postujem njegov izbor kao i on moj.I konacno mislim da voditi filozofske debate o stvarima naspram kojih smo kao zrno graska je glupo.Ja nemam dosta odgovora na pitanja ali opet na neki nacin sam ubedjen u neke stvari. Nije nama brate Bog kriv sto smo poceli da se drogiramo pa i danas trpimo posledice.Zelim ti brate da sto pre pobedis to stanje u kojem si i krenes dalje u nove pobede.